Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3003/17 (S. H.)
Odluka donesena 07. 09. 2017.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Izmijenjene pravne okolnosti
- Služnost
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Apelacija preuranjena
- Mjera obezbjeđenja
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Nekretnina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3003/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 09. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine, u predmetu broj AP-3003/17, rješavajući apelaciju Senajida Hasanovića, na osnovu člana 18. stav (1), stav (3) tačka g), h) i l) i stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Senajid Hasanović zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Kalesiji u predmetu broj 29 0 P 027990 16 Mo, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Senajid Hasanović protiv Rješenja Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 P 027990 16 Mo od 31. jula 2017. godine, zato što je preuranjena.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Senajid Hasanović protiv Rješenja Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 P 027990 16 I od 30. decembra 2016. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Senajid Hasanović u odnosu na navode o kršenju člana 9. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Senajid Hasanović iz Sapna (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 14. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 29 0 P 027990 16 I od 30. decembra 2016. godine i zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom broj 29 0 P 027990 16 Mo. Apelant je također od Ustavnog suda tražio da donese privremenu mjeru kojom će odrediti "mjeru osiguranja u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom pod brojem 29 0 P 027990 16 Mo na način da se naloži tuženim/protivnicima osiguranja u predmetnom postupku (M. H. i M. H.) da uklone sve prepreke na predmetnoj parceli, a za neometan pristupa apelanta određenim parcelama, te da im zabrani bilo kakvo ometanja prava služnosti na predmetnoj parceli (sve nekretnine bliže opisane u izreci Rješenja Općinskog suda broj 29 0 P 027990 16 Mo od 15. decembra 2016. godine). Apelant je podneskom od 2. avgusta 2017. godine dopunio apelaciju tako što je dostavio Rješenje Općinskog suda broj 29 0 P 027990 16 Mo od 31. jula 2017. godine.
2. Apelant je 9. decembra 2016. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja i mjere osiguranja, te je podnio i tužbu radi smetanja posjeda prava služnosti prolaza putem do svog posjeda, protiv tuženih/protivnika osiguranja.
3. Općinski sud je 15. decembra 2016. godine donio rješenje kojim je odredio privremenu mjeru osiguranja i naložio protivnicima osiguranja da odmah uklone sve prepreke na predmetnoj parceli, a koje sprečavaju apelanta u neometanom pristupu određenim parcelama, te im zabranio bilo kakvo ometanja prava služnosti na predmetnoj parceli.
4. Općinski sud je donio Rješenje boj 29 0 P 027990 16 I od 30. decembra 2016. godine u kojem je navedeno da se zastaje sa postupkom prinudnog provođenja privremene mjere osiguranja određene rješenjem tog suda od 15. decembra 2016. godine, do donošenja odluke suda o mjeri osiguranja u tom postupku.
5. Općinski sud je donio Rješenje broj 29 0 P 027990 16 Mo od 31. jula 2017. godine kojim je odbijen apelantov prijedlog za određivanje predmetne sudske mjere osiguranje (koja je bliže opisna u izreci tog rješenja), te je ujedno ukinuta privremena mjera osiguranja određena rješenjem tog suda od 15. decembra 2016. godine.
6. Apelant je 7. avgusta 2017. godine podnio žalbu protiv navedenog Rješenja broj 29 0 P 027990 16 Mo od 31. jula 2017. godine.
Apelacioni navodi
7. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelant se također u predmetnoj apelaciji žali zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka. Apelant je u apelaciji naveo da kada je angažovao advokata iz Republike Srpske, kao lice druge nacionalnosti, da je u samoj zgradi Općinskog suda doživio određenu neprijatnost od tuženih/protivnika osiguranja (prije održavanja ročišta, izjavili „Neće meni četnici mjeriti ništa ovde“…, te da nakon tog nemilog događaja nije reagovala sudska policija koja je bila u neposrednoj blizini) zbog čega je došlo i do kršenja člana 9. Evropske konvencije.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1), stav (3) tačka g), h) i l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1), stav (3) tačka g), h) i l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
g) ako su izmijenjene pravne okolnosti;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
l) apelacije je preuranjena;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
a)U odnosu na navode o dužini trajanja parničnog postupka broj 29 0 P 027990 16 Mo
9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).
11. Ustavni sud zapaža da se apelant u predmetnoj apelaciji žali na dužinu parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom povodom njegove tužbe zbog smetanja posjeda, odnosno njegovog prijedloga za određivanje privremene mjere osiguranja i mjere osiguranja. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da navedeni postupak pred Općinskim sudom traje oko osam mjeseci, te da je Općinski sud u tom periodu donio rješenje kojim je odredio privremenu mjeru osiguranja i rješenje kojim je odbijen apelantov prijedlog za određivanje predmetne sudske mjere osiguranje. S obzirom na to, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne nalazi da dužina trajanja predmetnog parničnog postupka pred Općinskim sudom prelazi granice "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da činjenice u odnosu na koje je podnesena apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
b)U odnosu na Rješenje Općinskog suda broj 29 0 P 027990 16 Mo od 31. jula 2017. godine
12. Prema odredbama člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
13. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio žalbu protiv Rješenje Općinskog suda broj 29 0 P 027990 16 Mo od 31. jula 2017. godine, te da je postupak u toku. Iz navedenog slijedi da je predmetna apelacija, u tom dijelu, preuranjena.
c)U odnosu na Rješenje Općinskog suda broj 29 0 P 027990 16 I od 30. decembra 2016. godine
14. Ustavni sud zapaža da je apelant predmetnom apelacijom osporio i Rješenje Općinskog suda broj 29 0 P 027990 16 I od 30. decembra 2016. godine, donesenog u izvršnom postupku, kojim se zastaje sa postupkom prinudnog provođenja privremene mjere osiguranja, određene rješenjem Općinskog suda broj 29 0 P 027990 16 Mo od 15. decembra 2016. godine, do donošenja odluke suda o mjeri osiguranja u tom postupku. Ustavni sud također zapaža da je Općinski sud, u parničnom postupku, donio Rješenje broj 29 0 P 027990 16 Mo od 31. jula 2017. godine, kojim je, između ostalog, ukinuta i privremena mjera osiguranja određene rješenjem Općinskog suda broj 29 0 P 027990 16 Mo od 15. decembra 2016. godine. Imajući u vidu da je privremena mjera koja je određena rješenjem Osnovnog suda od 15. decembra 2016. godine, a na osnovu koje je pokrenuto predmetno izvršenje, ukinuta navedenim rješenjem Općinskog suda od 31. jula 2017. godine, Ustavni sud ukazuje da su u konkretnom slučaju nastupile izmijenjene pravne okolnosti u odnosu na situaciju u momentu podnošenja apelacije, čime je bespredmetno daljnje razmatranje navoda apelanata u odnosu na Rješenje Općinskog suda broj 29 0 P 027990 16 I od 30. decembra 2016. godine.
d)U odnosu na navode o kršenju člana 9. Evropske konvencije
15. Ustavni sud zapaža da apelant u predmetnoj apelaciji navodi da je došlo i do kršenja njegove slobode mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti iz člana 9. Evropske konvencije, jer da je doživio određenu neprijatnost od tuženih/protivnika osiguranja u zgradi Općinskog suda, nakon što je apelant angažovao advokata iz Republike Srpske, kao lice druge nacionalnosti. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenljivosti člana 9. Evropske konvencije na konkretan slučaj.
16. Ustavni sud podsjeća da je članom 9. Evropske konvencije propisano da: "1) Svako ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti; ovo pravo uključuje slobodu da se promjeni vjera ili uvjerenje i slobodu svakog da, bilo sam ili zajedno s drugim, javno ili privatno, ispoljava vjeru ili uvjerenje molitvom, podučavanjem, redovnim obavljanjem i obredom. 2) Sloboda ispoljavanja vjere ili ubjeđenja podvrgava se samo onim ograničenjima koja su propisana zakonom i koja su neophodna u demokratskom društvu u interesu javne sigurnosti, radi zaštite javnog reda, zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih." Dovodeći u vezu navedeno sa konkretnim predmetom, Ustavni sud smatra da apelantovi navodi da je došlo do kršenja njegove slobode mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti (time što su izvan suđenja tuženi izrekli određene rečenice), sami po sebi, bez drugih argumenata i dokaza, ne dovode u pitanje poštovanje standarda iz člana iz člana 9. Evropske konvencije u predmetnim postupcima koje je apelant osporavao svojom apelacijom, te su stoga ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (1), stav (3) tačka g), h) i l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, ukoliko se utvrdi da je apelacija preuranjena, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije potrebno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman