Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1226/17 (S. J.)

Odluka donesena 07. 09. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršni postupak
  • Troškovi postupka
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1226/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 09. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine, u predmetu broj AP-1226/17, rješavajući apelaciju Slavena Janjetovića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Slaven Janjetović protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 I 070726 16 Gž od 26. januara 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Slaven Janjetović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Siniša Marić, advokat iz Banjaluke, podnio je 1. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 070726 16 Gž od 26. januara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba podnesena protiv Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 070726 09 I od 25. jula 2016. godine kojim je odbijen apelantov zahtjev, kao trećeg lica, za naknadu troškova izvršnog postupka u određenom novčanom iznosu.

2. U obrazloženju osporene odluke je navedeno, između ostalog, da iz prvostepenog rješenja proizilazi da je u izvršnom postupku tražioca izvršenja (Eos Matrix d.o.o. Sarajevo) protiv izvršenika (V. V.), rješenjem o izvršenju od 19. oktobra 2009. godine, donesenim na osnovu izvršne isprave, potvrde registracije zaloga od 15. septembra 2009. godine, određeno izvršenje na pokretnoj stvari (automobil). Dalje je navedeno da je apelant, kao treće lice izjavio prigovor protiv navedenog rješenja, da bi Zaključkom Osnovnog suda od 1. avgusta 2014. godine apelant bio upućen da kod nadležnog suda pokrene parnicu protiv tražioca izvršenja radi dokazivanja da je izvršenje na predmetnoj pokretnoj stvari nedopušteno. Takođe je navedeno da je postupak izvršenja okončan pravosnažnim rješenjem o obustavi postupka od 3. oktobra 2014. godine, a da je apelant 6. oktobra 2014. godine podnio zahtjev za naknadu troškova za preduzete procesne radnje u izvršnom postupku. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da prema odredbama člana 2. tačka 4. Zakona o izvršnom postupku izraz stranka u postupku izvršenja označava tražioca izvršenja i izvršenika, dok prema odredbama člana 2. tačka 5. Zakona o izvršnom postupku izraz učesnik označava lice koje u postupku izvršenja nije stranka, a u postupku učestvuje zbog toga što se njemu odlučuje o nekom njegovom pravu ili zbog toga što za to ima pravni interes. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je istakao da apelant, kao treće lice u predmetnoj pravnoj stvari nema svojstvo stranke. Dalje, Okružni sud je ukazao da treće lice stiče svojstvo stranke u parnici koju pokrene tužbom i da mu shodno odredbama člana 396. stav 1. i 2. Zakona o parničnom postupku pripada pravo da u toj parnici podnese opredijeljen zahtjev za naknadu troškova postupka. Isto tako, Okružni sud je naveo da trošak koji je apelant imao u izvršnom predmetu (sastav prigovora trećeg lica, pristup sudu na ročište, sastava podneska) predstavlja trošak povodom postupka jer je nastao u funkciji pokretanja parničnog postupka. Okružni sud je naveo da pravo na naknadu troškova apelanta zavisi od njegovog uspjeha u parnici i koji se cijeni u parnici, a ne u predmetu izvršenja. Okružni sud je naveo da obustavljanje izvršnog postupka ima značaj za odlučivanje o troškovima tražioca izvršenja i izvršenika, a ne i apelanta, iz kog razloga se apelantovim navodima da je uspio u postupku izvršenja zbog obustavljanja postupka izvršenja, ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost predmetnog rješenja. S obzirom da apelant, kao treće lice nema položaj stranke u ovom predmetu, Okružni sud je naveo da je pravilan zaključak Osnovnog suda da pravo na naknadu troškova apelant može ostvariti u parničnom postupku.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je pogrešan zaključak sudova da on nije kao stranka učestvovao u postupku i da mu ne pripadaju troškovi izvršnog postupka. Apelant navodi da je izvršni postupak okončan povoljno po njega, te da je irelevantno da li je do takvog uspjeha došlo kao rezultat parničnog postupka. Apelant u suštini smatra da su u odluci koju je osporio pogrešno primijenjene relevantne odredbe Zakona o izvršnom postupku i odredbe Zakona o parničnom postupku.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu obrazloženje Okružnog suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana ni na proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba Zakona o izvršnom postupku, niti na proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba Zakona o parničnom postupku. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1226/17 (S. J.) | Sudska praksa | Aktio