Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1095/17 (J. B.)
Odluka donesena 07. 09. 2017.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prekršajni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1095/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 09. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine, u predmetu broj AP-1095/17, rješavajući apelaciju Jasmina Bolića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Jasmin Bolić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 41 1 Pr 006227 17 Pžp od 6. februara 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Jasmin Bolić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 24. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 1 Pr 006227 17 Pžp od 6. februara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom uvažena je žalba ovlaštenog organa, Ministarstva za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu, Kantonalna uprava za šumarstvo Zenica, pa je preinačeno Rješenje Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 1 Pr 006227 15 Pr od 10. decembra 2015. godine na način da je apelant oglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 9. stav 5. i člana 17. stav 1. Zakona o šumama, pa je zbog prekršaja iz člana 17. stav 1. Zakona o šumama kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 KM, a zbog prekršaja iz člana 9. stav 5. istoga zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 KM, te mu je primjenom odredbi Zakona o prekršajima izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 KM. Apelant je obavezan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 KM.
2. U obrazloženju osporene konačne odluke je navedeno, između ostalog, da je Rješenjem Općinskog suda broj 41 1 Pr 006227 15 Pr od 10. decembra 2015. godine obustavljen prekršajni postupak koji je vođen protiv apelanta zbog sumnje da je 9. avgusta 2015. godine u šumi privatne svojine na području Općine Olovo izvršio sječu i stavio u promet 7 stabala jele/smrče, bez prethodno izdatog rješenja za sječu, doznake, žigosanja, uplate i izdavanja otpremnog iskaza od strane nadležnog organa. Iz obrazloženja prvostepenog rješenja proizilazi da je predmetni postupak obustavljen iz razloga što radnja koja je apelantu stavljena na teret nije prekršaj, odnosno da je navedena radnja izvršena 9. avgusta 2015. godine, nakon prestanka primjene Zakona o šumama, objavljen u "Službenim novinama Zeničko-dobojskog kantona" broj 8/13 od 18. jula 2013. godine. Kantonalni sud je naveo da je protiv rješenja prvostepenog suda predstavnik ovlaštenog organa podnio žalbu zbog povrede materijalnog propisa o prekršajima u odnosu na činjenicu da je od strane suda došlo do pogrešne primjene zakona koji određuje prekršaj. Shodno tome, Kantonalni sud je naveo da je žalitelj opravdano ukazao na pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane prvostepenog suda. Naime, Kantonalni sud je istakao da se pravilnim tumačenjem odluke Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-46/13 od 13. maja 2015. godine zaključuje da se Zakon o šumama u konkretnom predmetu mogao primjenjivati, jer je prekršaj od strane okrivljenog lica počinjen 9. avgusta 2015. godine, u kojem periodu je važio Zakon o šumama na nivou Zeničko-dobojskog kantona, a što je i potvrđeno Odlukom Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-19/15 od 18. maja 2016. godine kojom je utvrđeno da je Zakon o šumama („Službene novine Zeničko-dobojskog kantona" br. 8/13 i 1/15) u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Kantonalni sud je naveo da je uvidom u Prijavu za šumsku štetu broj 17/15 od 20. avgusta 2015. godine, koja je kao materijalni dokaz predložena od strane ovlaštenog organa i izvedena na usmenom pretresu, utvrđeno da je apelant ostvario obilježja prekršaja iz člana 9. stav 5. i člana 17. stav 1. Zakona o šumama, u vrijeme, mjesto i na način bliže opisan u izreci ovog rješenja. Kantonalni sud je naveo da je prilikom odabira vrste i visine prekršajne sankcije zaključio da će se svrha kažnjavanja postići isključivo izricanjem novčane kazne u zakonom propisanom iznosu uz uvažavanje svih okolnosti koje se moraju uzeti u obzir prilikom odabira vrste i visine prekršajne sankcije, a sve u skladu sa članom 21., članom 22. st. 1. i 3. Zakona o prekršajima, a u vezi sa članom 62. stav 1. tačka g) i b) Zakona o šumama gdje je propisani raspon novčane kazne u visini od 200,00 KM do 1.500,00 KM.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije. Apelant navodi da nije počinio predmetni prekršaj, te da su zakoni proizvoljno primijenjeni. Apelant navodi da mu je izrečena maksimalna kazna, a da Kantonalni sud nije uzeo u obzir olakšavajuće okolnosti (da apelant nije ranije kažnjavan, da je lošeg imovnog stanja, nezaposlen). Apelant u suštini smatra da je u predmetnoj pravnoj stvari pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da su pogrešno primijenjeni pozitivno-pravni propisi.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi navedenih prava odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. S obzirom na činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao dovoljno jasne i detaljne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman