Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1059/17 (P. P.)

Odluka donesena 07. 09. 2017.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Posjed
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1059/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 09. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine, u predmetu broj AP-1059/17, rješavajući apelaciju Petra Petričevića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Petar Petričević protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 56 0 P 036006 15 Rev od 27. decembra 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Petar Petričević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prozora-Rame, kojeg zastupa ZOU Sesar- Ćurić-Miletić iz Mostara, podnio je 20. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 56 0 P 036006 15 Rev od 27. decembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 P 036006 15 Gž 2 od 19. avgusta 2015. godine kojom je, pored ostalog, odbijena apelantova žalba podnesena protiv Presude Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 56 0 P 036006 14 P 2 od 22. decembra 2014. godine. Presudom Općinskog suda utvrđeno je da je apelant gradnjom objekta na svojoj parceli (k.č. 351-preciznije opisana u izreci presude) izvršenom uz prekrivanje, te natkrivanje dijela parcele (k.č. 348-preciznije opisana u izreci presude), tom gradnjom zahvatio dijelove parcele (k.č. 342- preciznije opisana u izreci presude) tužitelja (E. N.) i to dio parcele označene na skici vještaka geometra od 8. novembra 2011. godine i dopune nalaza od 18. novembra 2014. godine i na taj način mu oduzeo posjed navedenog dijela njegove nekretnine. Presudom Općinskog suda je određeno da je apelant dužan predati u posjed tužitelju dio njegove nekretnine (k.č. 342) i to dio koji je vještak geometar označio na skici od 8. novembra 2011. godine i dopunom nalaza od 18. novembra 2014. godine (pobliže opisano u izreci presude), pri čemu se apelant dužan gradnjom vratiti na granicu tužiteljeve nekretnine.

2. U obrazloženju osporene odluke je navedeno, između ostalog, da nije osnovan apelantov navod da je tužiteljev tužbeni zahtjev, pa shodno tome i izreka presude neprecizna i da je neizvršiva. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da su nižestepeni sudovi odlučili u granicama postavljenog zahtjeva. Naime, Vrhovni sud je ukazao da je vještak geometar svojim nalazom utvrdio kojim je dijelovima započete gradnje stambenog objekta i u kojoj površini apelant zauzeo dijelove parcele tužitelja. Shodno tome, drugostepeni sud je naveo da iz nalaza i mišljenja vještaka geometra, skice lica mjesta i obrazloženja vještaka proizilazi da je apelant gradnjom objekta (Odlukom Općinskog vijeća Prozor-Rama od 5. oktobra 2000. godine apelantu je odobreno prekrivanje dijela potoka Prozorčica) zahvatio male, ali primjetne dijelove parcele tužitelja na tri određena mjesta (preciznije opisano u obrazloženju drugostepene presude) na koji način je apelant u faktičkoj vlasti navedenih dijelova tužiteljeve parcele, dok je tužitelj onemogućen da na istim vrši svoja vlasničkopravna ovlaštenja. Takođe, Vrhovni sud je naveo da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev na glavnoj raspravi od 18. novembra 2014. godine usklađen prema nalazu vještaka geometra, a što se naročito odnosi na njegov dosuđujući dio koji se veže za skicu lica mjesta od 8. novembra 2011. godine i usmenu dopunu nalaza vještaka na glavnoj raspravi od 18. novembra 2014. godine. Vrhovni sud je naveo da je tužitelj dokazao da je vlasnik spornog dijela zauzetog zemljišta (Općinski sud je ukazao da među strankama nije sporno, a što se vidi iz navoda parničnih stranaka, nalaza vještaka geometra, kao i priloženih posjedovnih listova da je tužitelj vlasnik parcele k.č. 342, da je apelant vlasnik parcele k.č. 351, a da između ovih parcela prolazi potok Prozorčica k.č. 348), koje je sastavni dio njegove parcele i da je apelant posjeduje bez pravnog osnova, iz kog razloga je bilo osnovano da se u skladu sa odredbama člana 43. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima usvoji tužiteljev tužbeni zahtjev.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da je izreka presude neprecizna i nedefinisana, da uopšte nije izvršiva, iz razloga što niti tužbom, niti presudom nisu precizirane navodno oduzete površine iz posjeda tužitelja. Apelant navodi da je tužiteljev tužbeni zahtjev morao biti odbijen i temeljem pravila o teretu dokazivanja, jer tužitelj uopšte nije dokazao da je apelant građenjem zauzeo dio njegove nekretnine. Apelant u suštini smatra da je u konkretnom slučaju pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da su pogrešno primijenjeni pozitivno pravni propisi.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su Vrhovni sud, kao i nižestepeni sudovi u obrazloženjima svojih odluka dali detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1059/17 (P. P.) | Sudska praksa | Aktio