Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-927/17 (E. K.)
Odluka donesena 07. 09. 2017.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni postupak
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-927/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 09. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine, u predmetu broj AP-927/17, rješavajući apelaciju Edibe Kalkan, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Ediba Kalkan protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 012007 15 Uvp od 9. decembra 2016.
godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Ediba Kalkan (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Narcisa Mehičević, advokat iz Sarajeva, podnijela je 11. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 012007 15 Uvp od 9. decembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, kojom je odbijena apelantičina tužba podnesena protiv rješenja tužene (Federalna uprava ta geodetske i imovinsko pravne poslove), kojim je odbijena apelantičina žalba podnesena protiv prvostepenog upravnog akta. Prvostepenim upravnim aktom je odbijen kao neosnovan apelantičin prijedlog za oglašavanje ništavim rješenja i dopunskog rješenja Načelnika Općine Stari Grad Sarajevo - Službe za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar, kojim je u korist Z. K. utvrđeno zemljište za redovnu upotrebu stambenog objekta izgrađenog na određenom zemljištu.
2. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da iz odredbi člana 39. Zakona o građevinskom zemljištu jasno proizlazi da nadležni organ uprave, nakon što provede postupak uviđajem na licu mjesta, uz učešće vještaka kao urbanističkog i geodetskog stručnjaka i podnosioca zahtjeva za utvrđivanje površine zemljišta koje je potrebno za redovitu upotrebu zgrade čiji je vlasnik, kao stranke, donosi rješenje kojim se utvrđuje površina zemljišta koje je potrebno za redovitu upotrebu zgrade. S obzirom na navedeno Vrhovni sud je ocijenio da susjedi (apelantica je susjed podnosioca zahtjeva) podnosioca zahtjeva (vlasnika izgrađene stambene zgrade na odnosnom gradskom građevinskom zemljištu) za utvrđivanje površine zemljišta koje je potrebno za redovitu upotrebu zgrade, uopšte ne mogu biti stranke u tom postupku, niti se u istom mogu utvrđivati bilo kakve njegove obaveze u odnosu na susjede. Vrhovni sud je ukazao da apelantica (koja nije bila stranka u upravnom postupku donošenja spornog rješenja i dopunskog rješenja, jer se u istom nije ni odlučivalo o njenim pravima ili pravnim interesima, nego o zahtjevu Z. K. za utvrđivanje površine zemljišta potrebnog za redovitu upotrebu njegove stambene zgrade), iz razloga sadržanog u odredbama člana 265. stav 1. Zakona o upravnom postupku, nije bila ni legitimisana za podnošenje prijedloga za oglašavanje navedenih rješenja ništavim, prema kojim odredbama se rješenje može oglasiti ništavim samo po prijedlogu stranke, javnog tužioca ili ombudsmena (s tim što takav prijedlog stranka podnosi radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa, a javni interes se mogao štititi samo po prijedlogu javnog tužioca ili ombudsmena). Vrhovni sud je naglasio da je zbog navedenog, apelantičin prijedlog za oglašavanje navedenih rješenja ništavim trebalo odbaciti uslijed nedostatka stranačke legitimacije za primjenu predmetnog vanrednog pravnog lijeka u upravnom postupku, a ne rješenjem odbiti, kako su to uradili prvostepeni i tuženi organ, ali kako zbog te nepravilnosti nije povrijeđen zakon na štetu apelantice, jer je u oba slučaja njen prijedlog negativno riješen, to ovaj a ni prvostepeni sud nisu zbog toga poništili ili mijenjali rješenja upravnih organa. Vrhovni sud je istakao da je apelantici, a vezano za pitanje eventualno pričinjene štete na zemljištu (koje apelantica koristi kao dvorište montažnog objekata u kojem stanuje i koje se graniči sa zemljištem, na kojem je izgrađena stambene zgrade Z. K.) uslijed bilo kakve uzurpacije i smetanja posjeda, omogućena zaštita u posebnim postupcima, pa da svi prigovori apelantice istaknuti u tom pogledu nisu od značaja za donošenje odluke u konkretnoj predmetnoj stvari. Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelantica, u suštini, vidi u pogrešnoj primjeni procesnog i materijalnog prava. Osim toga, apelantica se pozvala i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija itd.), ali te navode nije posebno obrazlagala niti argumentirala, već ih je zasnovala na istim tvrdnjama o pogrešnoj primjeni procesnog i materijalnog prava.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelantice. Ustavni sud naročito ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman