Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1402/17 (G. S.-A.)
Odluka donesena 07. 09. 2017.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Revizija
- Izdržavanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1402/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 09. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine, u predmetu broj AP-1402/17, rješavajući apelaciju Gorane Sulejmanpašić-Arslanagić, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Gorana Sulejmanpašić-Arslanagić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 323163 16 Rev od 9.
februara 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Gorana Sulejmanpašić-Arslanagić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Advokatsko društvo "Ademović, Nožica i Partneri" iz Sarajeva, podnijela je 11. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 323163 16 Rev od 9. februara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbačena je revizija tuženog (R. A.), te je odbijen apelantičin zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
2. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da je, u smislu odredaba člana 272. stav 1. Porodičnog zakona, bračni spor - spor o utvrđivanju postojanja ili nepostojanja braka, o poništenju i razvodu braka, a da su, u smislu stava 2. tog člana, sporovi iz odnosa roditelja i djece: sporovi o utvrđivanju ili osporavanju materinstva ili očinstva, te sporovi o tome sa kojim će roditeljem dijete živjeti, o načinu održavanja osobnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa drugim roditeljem i o roditeljskom staranju i sporovi o izdržavanu djeteta, bez obzira na to da li se rješavaju samostalno ili zajedno sa bračnim sporovima i sporovima o utvrđivanju materinstva i očinstva. Vrhovni sud je istakao da, u skladu sa odredbom člana 286. Porodičnog zakona, protiv presude donesene u drugom stepenu u sporovima iz člana 272. tog Zakona revizija nije dopuštena. Vrhovni sud je ukazao da je u konkretnom slučaju revizija izjavljena protiv presude donesene u drugom stepenu, protiv koje po samom zakonu revizija nije dopuštena (spor o izdržavanju djece), te da je stoga reviziju valjalo odbaciti reviziju kao nedopuštenu primjenom odredaba člana 247. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Vrhovni sud je istakao da je odbijen apelantičin zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, jer ta procesna radnja nije bila potrebna radi vođenja konkretne parnice (član 397. stav 1. ZPP-a u vezi sa članom 387. stav 1. tog zakona).
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da je Vrhovni sud arbitrarno primijenio relevantne odredbe ZPP kada su u pitanju troškovi postupka, da je, u suštini, Vrhovni sud pogrešno zaključio da davanje odgovora na reviziju nije neophodno za vođenje revizijskog postupka, iz razloga što punomoćnik apelantice nije mogao procijeniti niti nagađati da li će Vrhovni sud možda reviziju tuženog prihvatiti kao osnovanu.
4. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 387. stav 1.
(1) Pri odlučivanju koji će se troškovi stranci naknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova, odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu, odnose isključivo na način na koji je Vrhovni sud primijenio relevantne odredbe ZPP-a, kada su u pitanju troškovi postupka. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, u skladu sa relevantnim odredbama ZPP-a, sud ima diskreciono pravo da u svakom slučaju utvrdi koje radnje su bile potrebne za vođenje svakog konkretnog postupka, a koje ne. S obzirom na te, te budući da je Vrhovni sud odbacio reviziju tuženog, jer nije bila dopuštena shodno odredbama člana 286. Porodičnog zakona, Ustavni sud ne nalazi da je Vrhovni sud proizvoljno postupio kada je odbio apelantičin zahtjev za naknadu troškova odgovora na reviziju, uz obrazloženje da isti nije bio potreban. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da je odgovor na reviziju pisao punomoćnik apelantice – advokat, koji je morao znati da revizija u ovakvim predmetima (spor o izdržavanju djece) nije dozvoljena, pa da je i odgovor na istu bio nepotreban. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman