Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2359/17 (A.B., I. P., D. V., D. B., R. D. i I. S.)
Odluka donesena 25. 10. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Radni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-2359/17
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. listopada 2017. godine, u predmetu broj AP 2359/17, rješavajući apelacije A. B. i drugih, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. stavak (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije koje su podnijeli A. B., Ivan Prce, Dano Vučina, Danijel Brajković, Rasim Dedić i Ilija Soče.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja postupaka u predmetima pred Kantonalnim sudom u Mostaru br. 53 0 Rs 055882 15 Rsž, 53 0 Rs 052562 14 Rsž, 53 0 Rs 052548 14 Rsž, 53 0 Rs 053334 14 Rsž, 53 0 Rs 052545 14 Rsž i 53 0 Rs 053332 14 Rsž.
Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantima A. B., Ivanu Prci, Dani Vučini, Danijelu Brajkoviću, Rasimu Dediću i Iliji Soči isplati iznos od po 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnome roku, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnoga suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnoga suda u Mostaru da, u skladu s ovom odlukom, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupaka iz ove odluke u predmetima br. 53 0 Rs 052562 14 Rsž, 53 0 Rs 052548 14 Rsž, 53 0 Rs 053334 14 Rsž, 53 0 Rs 052545 14 Rsž i 53 0 Rs 053332 14 Rsž.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i predsjedniku Kantonalnoga suda u Mostaru da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije šest mjeseci od dana dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod AP 2359/17
1. A. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojega zastupa Maja Škoro, odvjetnica iz Mostara, podnio je 9. lipnja 2017. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja postupka koji je pokrenuo tužbom od 30. kolovoza 2010. godine pred Općinskim sudom u Mostaru (koji je nakon delegacije nadležnosti nastavljen pred Općinskim sudom u Čapljini) radi isplate, koji je pred prvostupanjskim sudom trajao četiri godine i dva mjeseca, a okončan je Presudom Kantonalnoga suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 Rs 055882 15 Rsž od 23. kolovoza 2017. godine (postupak je trajao nepunih sedam godina, a od toga po prizivu dvije godine i sedam mjeseci). AP 2461/17
2. Ivan Prce (u daljnjem tekstu: apelant) iz Crnića, kojega zastupa Maja Škoro, odvjetnica iz Mostara, podnio je 16. lipnja 2017. godine apelaciju Ustavnome sudu zbog duljine trajanja postupka koji je pokrenuo tužbom od 14. listopada 2013. godine pred Općinskim sudom u Čapljini radi isplate, koji je pred prvostupanjskim sudom trajao tri mjeseca, a koji se nalazi na rješavanju po prizivu kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 53 0 Rs 052562 14 Rsž (postupak traje već tri godine i 11 mjeseci, a od toga po prizivu tri godine i šest mjeseci).
AP 2462/17
3. Dano Vučina (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojega zastupa Maja Škoro, odvjetnica iz Mostara, podnio je 16. lipnja 2017. godine apelaciju Ustavnome sudu zbog duljine trajanja postupka koji je pokrenuo tužbom od 14. listopada 2013. godine pred Općinskim sudom u Čapljini radi isplate, koji je pred prvostupanjskim sudom trajao pet mjeseci, a koji se nalazi na rješavanju po prizivu kod Kantonalnoga suda i zaveden je pod brojem 53 0 Rs 052548 14 Rsž (postupak traje već tri godine i 11 mjeseci, a od toga po prizivu tri godine i četiri mjeseca).
AP 2463/17
4. Danijel Brajković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojega zastupa Maja Škoro, odvjetnica iz Mostara, podnio je 16. lipnja 2017. godine apelaciju Ustavnome sudu zbog duljine trajanja postupka koji je pokrenuo tužbom od 16. prosinca 2013. godine pred Općinskim sudom u Čapljini radi isplate, koji je pred prvostupanjskim sudom trajao pet mjeseci, a koji se nalazi na rješavanju po prizivu kod Kantonalnoga suda i zaveden je pod brojem 53 0 Rs 053334 14 Rsž (postupak traje već tri godine i devet mjeseci, a od toga po prizivu tri godine i dva mjeseca). AP 2564/17
5. Rasim Dedić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojega zastupa Maja Škoro, odvjetnica iz Mostara, podnio je 16. lipnja 2017. godine apelaciju Ustavnome sudu zbog duljine trajanja postupka koji je pokrenuo tužbom od 16. listopada 2013. godine pred Općinskim sudom u Čapljini radi isplate, koji je pred prvostupanjskim sudom trajao četiri mjeseca, a koji se nalazi na rješavanju po prizivu kod Kantonalnoga suda i zaveden je pod brojem 53 0 Rs 052545 14 Rsž (postupak traje već tri godine i 11 mjeseci, a od toga po prizivu tri godine i šest mjeseci).
AP 2560/17
6. Ilija Soče (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojega zastupa Maja Škoro, odvjetnica iz Mostara, podnio je 22. lipnja 2017. godine apelaciju Ustavnome sudu zbog duljine trajanja postupka koji je pokrenuo tužbom od 17. prosinca 2013. godine pred Općinskim sudom u Čapljini radi isplate, koji je pred prvostupanjskim sudom trajao nepunih pet mjeseci, a koji se nalazi na rješavanju po prizivu kod Kantonalnoga suda i zaveden je pod brojem 53 0 Rs 053332 14 Rsž (postupak traje već tri godine i devet mjeseci, a od toga po prizivu tri godine i tri mjeseca). II.Postupak pred Ustavnim sudom
7. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnoga suda, od Općinskoga suda u Čapljini, Općinskoga suda u Mostaru i Kantonalnoga suda zatraženo je u razdoblju od 6. srpnja do 21. kolovoza 2017. godine da dostave odgovore na apelacije.
8. Općinski sudovi i Kantonalni sud su u razdoblju od 7. srpnja do 28. kolovoza 2017. godine dostavili odgovore na predmetne apelacije.
9. Ustavni sud je 13. rujna 2017. godine u predmetu broj AP 2359/17 telefonskim putem pribavio informaciju o predmetnom parničnom postupku.
10. S obzirom na to da se sve navedene apelacije odnose na isto pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, odlučio spojiti predmete br. AP 2359/17, AP 2461/17, AP 2462/17, AP 2463/17, AP 2464/17 i AP 2560/17 i voditi jedan postupak, te donijeti jednu odluku pod brojem AP 2359/17.
III.Činjenično stanje
11. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
12. Svi apelanti su podnijeli apelacije zbog duljine trajanja postupaka koje su pokrenuli u razdoblju od 30. kolovoza 2010. godine do 17. prosinca 2013. godine i koji su u vrijeme donošenja konkretne odluke, prema stanju u spisima, trajali od tri godine i devet mjeseci do nepunih sedam godina, a od toga po prizivu postupci traju između dvije godine i sedam mjeseci i tri godine i šest mjeseci. Postupajući u konkretnim predmetima, sudovi su imali razdoblja neaktivnosti, odnosno nisu efikasno poduzimali neophodne procesne radnje radi okončanja postupaka.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. U svim apelacijama apelanti smatraju da im je zbog duljine trajanja postupaka pred redovnim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Osim toga, apelanti se pozivaju i na kršenje prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
b) Odgovori na apelaciju
14. U odgovoru na apelacije Općinski sud u Čapljini navodi da je odluke donosio u relativno kratkim razdobljima, dok Kantonalni sud duljinu trajanja predmetnih postupaka opravdava tako što se, uglavnom, poziva na Plan rješavanja starih predmeta koji je obvezan provoditi u skladu s instrukcijama Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTVBiH), te na prevelik broj predmeta koji se nalaze na rješavanju pred tim sudom. V.Relevantni propisi
15. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Članak 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Članak 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pozornost na potrebu žurnog rješavanja radnih sporova.
16. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:
Članak 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za upravljanje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
17. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
19. Ustavni sud ukazuje da je postupak u predmetu broj AP 2359/17 okončan Presudom Kantonalnoga suda broj 53 0 Rs 055882 15 Rsž od 23. kolovoza 2017. godine, dakle nakon podnošenja ove apelacije, ali predmetna apelacija je, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja.
20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda ako apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Stoga su apelacije koje su podnesene u odnosu na predmete u kojima nije donesena odluka dopustive prema članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda.
21. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojega apelacije nisu dopustive, niti su očigledno (prima facie) neutemeljene.
22. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete glede dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnome roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
VII.Meritum
23. Apelanti smatraju da im je zbog duljine trajanja postupaka pred redovnim sudovima prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnome roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
a)Pravo na suđenje u razumnome roku
24. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
25. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
26. Ustavni sud zapaža da su postupci na čiju se duljinu apelanti žale započeli u razdoblju od 30. kolovoza 2010. godine do 17. prosinca 2013. godine i da još nisu okončani, dok je postupak u predmetu broj AP 2359/17 okončan nakon podnošenja apelacije, kako je to ranije navedeno. Dakle, postupci u predmetnim apelacijama traju između tri godine i devet mjeseci i nepunih sedam godina, a od toga po prizivu postupci traju između dvije godine i sedam mjeseci i tri godine i šest mjeseci.
27. Nakon detaljne analize svake pojedinačne apelacije koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, Ustavni sud nije mogao zaključiti da se u postupcima na čiju se duljinu apelanti žale radi o naročito složenim pitanjima, niti da su apelanti svojim ponašanjem značajnije doprinijeli ukupnoj duljini postupaka u pitanju. Ustavni sud je u svojoj praksi zapazio da kada redovni sudovi i pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka ta opravdanja se, uglavnom, odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donio VSTVBiH, a za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine do 31. ožujka 2016. godine“ (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 303/16 od 16. ožujka 2016. godine, točka 15., objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 24/16, dostupna i na www.ustavnisud.ba ili Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1360/14 od 15. veljače 2017. godine, točka 9., dostupna na www.ustavnisud.ba). Ista opravdanja se vide i u odgovorima Kantonalnoga suda na predmetne apelacije.
28. Ustavni sud zaključuje da je u svakom konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnome roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer je duljina postupka u svakom pojedinačnom slučaju bila pretjerana i nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnome roku“, za što redovni sudovi nisu dali objektivno prihvatljive razloge.
29. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnome roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini, razmatrao u svojoj Odluci broj AP 1680/16 od 10. svibnja 2017. godine (i u drugim odlukama od 10. svibnja 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci Ustavni sud je, između ostaloga, naveo: „Usprkos mjerama koje se poduzimaju za rješavanje prekomjerne duljine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih razina javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sustavno kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da je neophodno zahtjev za poduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati na VSTVBiH, nadležne vlade i predsjednika suda pred kojima se postupci vode budući da svi oni imaju određene obveze propisane zakonom u svezi s kreiranjem i održavanjem efikasnoga pravosuđa“.
30. Budući da u konkretnim slučajevima postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnome roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 1680/16 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1680/16 od 10. svibnja 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba,). Zbog istih razloga, i ova se odluka dostavlja navedenim subjektima. b)Pitanje naknade nematerijalne štete
31. U smislu članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
32. Budući da je u predmetnim apelacijama utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnome roku, Ustavni sud smatra da svakom apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su nesumnjivo pretrpjeli zbog kršenja prava na suđenje u razumnome roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, Ustavni sud smatra da svakom apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od po 500,00 KM. Ustavni sud se opredijelio za načelo da svim apelantima dodijeli istu naknadu bez obzira na razlike u pojedinim slučajevima, uvjeren da će ovakva simbolična naknada biti odgovarajuća satisfakcija, ali i da će nadležni organi kojima je dan nalog u citiranoj Odluci broj AP 1680/16 poduzeti efikasne mjere radi sprječavanja kršenja ustavnih prava, odnosno otklanjanja posljedica njihovog kršenja kako u slučaju navedenih apelanata tako i u odnosu na sve ostale osobe u relevantno istoj ili sličnoj situaciji.
33. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, s obzirom na sjedište sudova pred kojima se vode predmetni postupci, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnoga suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. c)Ostali navodi
34. Apelanti, također, navode da im je zbog duljine trajanja predmetnih postupaka povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovoga prava temelje na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnome roku, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da je u svim postupcima iz apelacija koje su predmet ove odluke došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnome roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer je u svakom pojedinačnom slučaju duljina postupka bila pretjerano duga, za što redovni sudovi nisu dali razumno i logično objašnjenje.
36. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. stavak (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman