Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1839/17 (S. P.)

Odluka donesena 07. 09. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prekršajni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1839/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 09. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine, u predmetu broj AP-1839/17, rješavajući apelaciju Slobodana Petrovića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Slobodan Petrović protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 Pr 021447 16 Pžp od 9. marta 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Slobodan Petrović (u daljnjem tekstu: apelant/apelantica) iz Teslića, kojeg zastupa Marijan Savić, advokat iz Teslića, podnio je 8. maja 2017 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 Pr 021447 16 Pžp od 9. marta 2017. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom apelant je oglašen odgovornim jer je postupio protivno odredbama člana 7. stav 1. Zakona o oružju i municiji, čime je počinio prekršaj iz člana 49. stav 1. tačka a) navedenog zakona, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 400,00 KM, dok je obavezan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 KM. Apelantu je na osnovu odredaba člana 49. stav 2. Zakona o oružju i municiji oduzeta metalna „antena“ palica i ista se ima uništiti.

2. U toku postupka utvrđeno je, između ostalog, da je apelant 11. marta 2016. godine nabavio i držao metalnu „antena“ palicu kojoj je napad osnovna namjena i koja se prema odredbama Zakona o oružju i municiji može okarakterisati kao hladno oružje, a ista je pronađena od strane policijskih službenika kod apelanta ispod jakne u ulici Svetog Save u Tesliću. Okružni sud je naveo da apelant osporava zakonitost procesne radnje, odnosno postupak oduzimanja predmeta od apelanta, tvrdeći da su policijski službenici sami otvorili apelantov rajsferšlus džepa i oduzeli antenu. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta proizilazi sasvim suprotno, odnosno da je apelant dobrovoljno predao antenu i bez primjedbi potpisao potvrdu, što predmetnu radnju čini zakonitom. Naime, prvostepeni sud je naveo da je svjedok S. M. (policijski službenik) zajedno sa kolegom Z. K., pored ostalog, izjavio da su od strane šefa smjene upućeni u ulicu Svetog Save po prijavi Koleta taksiste (čijeg se imena nije mogao sjetiti) koji je prijavio da je napadnut od strane apelanta, te su dolaskom na lice mjesta zatekli apelanta u verbalnoj raspravi sa navedenim licem i vidjeli da apelant drži crnu palicu u rukama, koju je zatim stavio ispod jakne. Takođe je navedeno da je svjedok izjavio da im je palicu apelant predao na zapisnik o dobrovoljnoj predaji i da je potpisao zapisnik. Isto tako, prvostepeni sud je naveo da je na osnovu zapisnika o dobrovoljnoj predaji predmeta od 11. marta 2016. godine utvrdio da je apelant dobrovoljno i bez primjedbi ovlaštenom službenom licu predao jednu metalnu palicu na razvlačenje (antena) sa plastičnim crnim rukohvatom. Prvostepeni sud je naveo da apelant, tokom postupka, nije sporio da je kritične prilike nabavio i držao kod sebe palicu, ali da je iznio svoje viđenje događaja. Shodno tome, prvostepeni sud je ukazao da je dovodeći u vezu apelantove navode sa iskazom svjedoka S. M. na pouzdan način utvrdio da su se u apelantovim radnjama stekla sva obilježja prekršaja koji mu je stavljen na teret. Prvostepeni sud je naveo da je cijenio i apelantov psihički odnos prema izvršenom prekršaju i našao da je prekršaj učinjen sa direktnim umišljajem, jer je bio svjestan da palica služi za napad, pa ipak istu nabavlja i drži kod sebe, čime pokazuje i htijenje prekršaja. Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je oduzimanje predmetne palice bilo nezakonito. Apelant u suštini smatra da je u konkretnom slučaju proizvoljno utvrđeno činjenično stanje. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (pravo na ličnu slobodu i sigurnost, pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih je zasnovao na istim tvrdnjama o proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su Okružni sud, kao i prvostepeni sud u obrazloženju svojih odluka dali detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1839/17 (S. P.) | Sudska praksa | Aktio