Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1478/17 (B. Š.)

Odluka donesena 07. 09. 2017.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1478/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 09. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine, u predmetu broj AP-1478/17, rješavajući apelaciju Branke Šekarić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branke Šekarić podnesena zbog "neodobravanja Sporazuma o priznanju krivice od strane v.d. glavne tužiteljice Tužilaštva Bosne i Hercegovine i nedostavljanja Sporazuma o priznanju krivice na razmatranje Sudu Bosne i Hercegovine", zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Branka Šekarić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Nina Kisić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 18. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog "neodobravanja Sporazuma o priznanju krivice od strane v.d. glavne tužiteljice Tužilaštva Bosne i Hercegovine i nedostavljanja Sporazuma o priznanju krivice na razmatranje Sudu Bosne i Hercegovine".

2. Pred Sudom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) u toku je krivični postupak protiv apelantice po optužnici Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj T20 0 KT 0011328 15 od 6. februara 2017. godine, koja je potvrđena Rješenjem Suda BiH broj T20 0 KT 0011328 15 od 14. februara 2017. godine, zbog osnovane sumnje da je počinila krivično djelo otkrivanje identiteta zaštićenog svjedoka iz člana 240. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine.

3. Apelantica navodi da je 13. marta 2017. godine zaključila Sporazum o priznanju krivice sa tužiteljicom Tužilaštva Bosne i Hercegovine u kojem je predloženo da joj Sud BiH za počinjeno krivično djelo u smislu čl. 58. i 59. Krivičnog zakona izrekne uslovnu osudu, kojom će joj se utvrditi kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i istovremeno odrediti da se ova kazna neće izvršiti ako apelantica u roku od dvije godine od dana pravosnažnosti presude ne počini novo krivično djelo.

4. Apelantica navodi da je 13. aprila 2017. godine njena odbrana telefonskim putem informisana od strane tužiteljice Tužilaštva Bosne i Hercegovine da Sporazum o priznaju krivice nije odobrila v.d. glavne tužiteljice Tužilaštva Bosne i Hercegovine.

Apelacioni navodi

5. Apelantica smatra da joj je zbog "neodobravanja Sporazuma o priznanju krivice od strane v.d. glavne tužiteljice Tužilaštva Bosne i Hercegovine i nedostavljanja Sporazuma o priznanju krivice na razmatranje Sudu Bosne i Hercegovine" povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

Relevantni propisi

6. Zakon o krivičnom postupku BiH («Službeni glasnik BiH», br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07,53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09 i 72/13) Član 231.

Pregovaranje o krivnji (1) Osumnjičeni, odnosno optuženi i njegov branilac mogu do završetka glavnog pretresa, odnosno pretresa pred apelacionim vijećem pregovarati s tužiocem o uslovima priznavanja krivice za djelo koje se osumnjičeni, odnosno optuženi tereti.

(2) Sporazum o priznanju krivice ne može se zaključiti ako se optuženi na ročištu za izjašnjavanje o krivici izjasnio da je kriv.

(3) Prilikom pregovaranja sa osumnjičenim, odnosno optuženim i braniocem o priznanju krivice u skladu sa stavom (1) ovog člana, tužilac može predložiti izricanje kazne ispod zakonom određenog minimuma kazne zatvora za to krivično djelo, odnosno blažu sankciju za osumnjičenog, odnosno optuženog u skladu s krivičnim zakonom.

(4) Sporazum o priznanju krivice sačinjava se u pisanoj formi i uz optužnicu se dostavlja sudiji za prethodno saslušanje, sudiji odnosno vijeću. Nakon potvrđivanja optužnice sporazum o priznanju krivice razmatra i izriče krivičnopravnu sankciju predviđenu sporazumom sudija za prethodno saslušanje sve do dostavljanja predmeta sudiji, odnosno vijeću radi zakazivanja glavnog pretresa. Nakon dostavljanja predmeta radi zakazivanja glavnog pretresa o sporazumu odlučuje sudija, odnosno vijeće.

(5) Sudija za prethodno saslušanje, sudija, odnosno vijeće sporazum mogu prihvatiti ili odbaciti.

(6) Prilikom razmatranja sporazuma o priznanju krivice, Sud provjerava: a) da li je do sporazuma o priznanju krivice došlo dobrovoljno, svjesno i s razumijevanjem, kao i nakon upoznavanja o mogućim posljedicama, uključujući i posljedice vezane za imovinskopravni zahtjev, oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, i troškove krivičnog postupka, b) da li postoji dovoljno dokaza o krivici optuženog, c) da li optuženi razumije da se sporazumom o priznanju krivice odriče prava na suđenje i da ne može uložiti žalbu na krivičnopravnu sankciju koja će mu se izreći, d) da li je izrečena krivičnopravna sankcija u skladu sa stavom (3) ovog člana, e) da li je oštećenom pružena mogućnost da se pred tužiocem izjasni o imovinskopravnom zahtjevu.

(7) Ako Sud prihvati sporazum o priznanju krivice, izjava optuženog unijet će se u zapisnik i nastaviti s pretresom za izricanje krivičnopravne sankcije predviđene sporazumom.

(8) Ako Sud odbaci sporazum o priznanju krivice, to će saopćiti strankama i braniocu i konstatirati u zapisnik. Istovremeno će se odrediti datum održavanja glavnog pretresa. Glavni pretres će biti zakazan u roku od 30 dana. Priznanje iz ovog sporazuma ne može se koristiti kao dokaz u krivičnom postupku.

(9) Sud će obavijestiti oštećenog o rezultatima pregovaranja o krivici.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(l) apelacija je preuranjena;

8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

9. U odnosu na navodnu povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant ili hoće li imati pravičan postupak pred sudom odgovor ne može dati dok je postupak u toku. U skladu sa praksom Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje je li poštovan princip pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. S obzirom na složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci, koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Slijedom toga, u principu, nije moguće utvrditi je li krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146., stav 68. i Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 26. juna 2003. godine, tačka 18., objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 38/03).

10. U konkretnom slučaju apelantica smatra da joj je zbog "neodobravanja Sporazuma o priznanju krivice od strane v.d. glavne tužiteljice Tužilaštva Bosne i Hercegovine i nedostavljanja Sporazuma o priznanju krivice na razmatranje Sudu Bosne i Hercegovine" povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz stanja spisa, da je krivični postupak protiv apelantice u toku pred Sudom BiH. Dakle, iz navedenog proizlazi da u konkretnom predmetu još nije donesena odluka koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelantice, te koja bi kao takva mogla biti predmet apelacionog ispitivanje pred Ustavnim sudom, pa slijedi da je predmetna apelacija preuranjena.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman