Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1609/17 (Š. R.)
Odluka donesena 11. 10. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1609/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-1609/17, rješavajući apelaciju Šerifa Ramića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Šerif Ramić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 18 0 P 002420 16 Rev od 19. januara 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Šerif Ramić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 24. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 18 0 P 002420 16 Rev od 19. januara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženi (ZU Dom zdravlja Bužim) na ime naknade štete isplati određene novčane iznose.
2. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da iz utvrđenog činjeničnog stanja pred nižestepenim sudom proizlazi da se štetni događaj desio 19. jula 1996. godine u dvorištu tuženog, tako što je A. M. apelanta, koji je kao ljekar bio zaposlen kod tuženog, više puta udario šakom u predjelu glave, uslijed kojih udaraca je došlo do povređivanja apelanta. Vrhovni sud je dalje naveo da je utvrđeno da je presudom Općinskog suda u Bosanskoj Krupi A. M. oglašen krivim zbog krivičnog djela nasilničko ponašanje iz člana 339. stav 2. Krivičnog zakona F BiH i da mu je izrečena uvjetna osuda zbog povreda nanesenih apelantu, a zbog kojih apelant potražuje naknadu štete u konkretnoj pravnoj stvari. Vrhovni sud je konstatovao da je prvostepeni sud odbio apelantov tužbeni zahtjev pozivom na odredbu člana 154. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) uz obrazloženje da predmetna šteta nije nastala krivicom tuženog, nego da je u krivičnom postupku utvrđeno da su radnje A. M. neposredni uzrok nastanka povreda apelanta. Vrhovni sud je istakao da je takav zaključak provostepenog suda prihvatio i drugostepeni sud, smatrajući da je tuženi dokazao da svojim radnjama ili propuštanjem nije stvorio opasno stanje po apelanta i time omogućio da se dogodi napad od strane A. M. na zaposlenika tuženog, s tim da treba imati u vidu da tuženi radi 24 sata i da je nemoguće ocijeniti namjeru svakog građanina zašto je došao. Vrhovni sud je ukazao da prema odredbi člana 93. Zakona o radu, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu prema općim propisima obligacionog prava. Vrhovni sud je dalje naveo da prema odredbi člana 154. stav 1. ZOO-a ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice. Vrhovni sud je zaključio da tuženi nije odgovoran za štetu, jer ne odgovara za postupak trećeg lica sa kojim se ne može dovesti u vezu. Vrhovni sud je naglasio da nema uzročno posljedične veze između ponašanja poslodavca i nastale štete. Vrhovni sud je konstatovao da nema osnova po kojem bi se postupak trećeg lica mogao pripisati poslodavcu, niti da ima nezakonite radnje, u smislu propusta na strani poslodavca - tuženog da spriječi nastanak takve štete, zbog kojeg bi bio obavezan da je nadoknadi. Vrhovni sud je ocijenio da kako nema propusta na strani tuženog, da je nižestepeni sud, pravilnom primjenom odredaba parničnog postupka i materijalnog prava donio pravilnu i zakonitu presudu.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant uopšte ne obrazlaže. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (pravo na život, pravo osobe da ne bude podvrgnuto mučenju ili nehumanom ili ponižavajućem postupanju ili kazni itd.), ali ni te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Prije svega, Ustavni sud zapaža da apelant uopšte ne obrazlaže zbog čega smatra da su mu osporenom odlukom povrijeđena navedena prava, posebno imajući u vidu da se osporenom odlukom nije odlučivalo o određenim prvima na koja se apelant pozvao (pravo na život, pravo osobe da ne bude podvrgnuto mučenju ili nehumanom ili ponižavajućem postupanju ili kazni itd.). S obzirom na to, te kako apelant osim paušalnih navoda, nije ponudio niti jedan dokaz koji bi učinio vjerovatnim i mogućim da je osporenom odlukom došlo do povrede navedenih prava na koja se pozvao u predmetnoj apelaciji, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi kao takvi očigledno (prima facie) neosnovani. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman