Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-23/15 (Kreator d.o.o. Sokolac, Z. B., S. G., M. D., F. H., A. H. i A. H.)
Odluka donesena 11. 10. 2017.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-23/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-23/15, rješavajući apelacije Kreator d.o.o. Sokolac i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Kreator d.o.o. Sokolac protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 61 0 Ps 000937 13 Pž od 13. februara 2014. godine;
Zdenko Bajo protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 043325 15 Rev od 9. marta 2017. godine;
Said Gaši zbog "nemogućnosti povrata stana";
Mirko Delić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 130309 17 Gž od 17. maja 2017. godine;
Fehima Hadžić, Amela Hadžić i Almin Hadžić protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 051796 17 Rev od 7. jula 2017. godine;
zbog toga što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-23/15
1. Kreator d.o.o. Sokolac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zoran Jovanović, advokat iz Pala, podnio je 30. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), koja je registrovana 5. januara 2015. godine pod brojem AP-23/15, protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 61 0 Ps 000937 13 Pž od 13. februara 2014. godine.
2. Apelant je prije podnošenja ove apelacije podnio 12. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 61 0 Ps 000937 14 Rev od 7. avgusta 2014. godine kojom je odbijena kao neosnovana apelantova revizija podnesena protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 61 0 Ps 000937 13 Pž od 13. februara 2014. godine. Ustavni sud je na sjednici od 15. juna 2017. godine, odlučujući o apelaciji podnesenoj 12. decembra 2014. godine, donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP-5421/14 kojom je apelaciju podnesenu 12. decembra 2014. godine protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 61 0 Ps 000937 14 Rev od 7. avgusta 2014. godine i Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 61 0 Ps 000937 13 Pž od 13. februara 2014. godine odbio kao neosnovanu. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju protiv iste odluke protiv koje je ranije podnosio apelaciju i o kojoj je Ustavni sud već odlučio, tako da nema osnova za ponovno odlučivanje.
2. AP-2648/17
3. Zdenko Bajo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, podnio je 23. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 043325 15 Rev od 9. marta 2017. godine kojim je odbačena apelantova revizija protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 043325 14 Gž 2 od 2. decembra 2014. godine.
4. Apelant je prije podnošenja ove apelacije podnio 22. avgusta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 20. aprila 2016. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-4029/15 kojom je apelaciju podnesenu 22. avgusta 2015. godine protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 043325 14 Gž 2 od 2. decembra 2014. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
3. AP-2962/17
5. Said Gaši (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 27. decembra 2016 godine apelaciju Ustavnom sudu zbog "nemogućnosti povrata stana".
6. Apelant je prije podnošenja ove apelacije podnio 7. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 24. juna 2009. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-1096/09 kojom je apelaciju podnesenu 7. aprila 2009. godine odbacio kao nedopuštenu zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova (jer apelant prema odredbama Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine nije pokrenuo postupak radi povrata stana), a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
4. AP-3179/17
7. Mirko Delić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnio je 26. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 130309 17 Gž od 17. maja 2017. godine. Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 130309 11 I od 11. januara 2017. godine djelimično je usvojen prigovor izvršenika izjavljen protiv Rješenja Osnovnog suda o izvršenju broj 71 0 I 130309 11 I od 19. decembra 2011. godine i rješenje o izvršenju izmijenjeno u dijelu kojim je određeno izvršenje radi isplate glavnog duga i zakonske zatezne kamate, te u dijelu kojim je odlučeno o isplati troškova parničnog i izvršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom na način preciziran u izreci rješenja.
8. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 I 130309 17 Gž od 17. maja 2017. godine djelimično je uvažena apelantova žalba, Rješenje Osnovnog suda broj 71 0 I 130309 11 I od 11. januara 2017. godine preinačeno u dijelu kojim je djelimično usvojen prigovor izvršenika protiv Rješenja o izvršenju od 19. decembra 2011. godine i izmijenjeno rješenje o izvršenju u odnosu na način isplate troškova parničnog i izvršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tako što je prigovor odbijen i rješenje o izvršenju od 19. decembra 2011. godine u tom dijelu održava na snazi, dok je u dijelu radi isplate glavnog duga i zakonske kamate na taj dug žalba odbijena i Rješenje Osnovnog suda od 11. januara 2017. godine kojim je usvojen prigovor izvršenika i izmijenjeno rješenje o izvršenju u odnosu na način isplate glavnog duga i zakonske zatezne kamate potvrđeno.
9. Apelant je prije podnošenja ove apelacije podnio 25. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 16. januara 2013. godine odlučujući o apelaciji broj AP-1508/12 podnesenoj 25. aprila 2012. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-1402/09 kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i naložio Vladi Republike Srpske da preduzme odogovarajuće mjere kako bi apelant u što kraćem roku naplatila svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.
5. AP-3273/17
10. Fehima Hadžić, Amela Hadžić i Almin Hadžić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Brčkog, kojeg zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog, podnijeli su 31. jula 2017 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 051796 17 Rev od 7. jula 2017. godine, kojim je odbačena revizija apelanata protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 051796 17 Gž 2 od 2. marta 2017. godine.
11. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije podnijeli 22. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 15. juna 2017. godine, odlučujući o apelaciji AP-1091/17 podnesenoj 22. marta 2017. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-391/17 kojom je apelaciju podnesenu 22. marta 2017. godine protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 051796 17 Gž 2 od 2. marta 2017. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
Spajanje predmeta
12. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-23/15. Apelacioni navodi
13. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., pravo na život, zabranu diskriminacije).
14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;
15. Ustavni sud zapaža da apelanti u predmetnim apelacijama pokreću ista pitanja koja su bila predmet njihovih ranije podnesenih apelacija, o kojima je Ustavni sud već donio odluke. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelacije podnesene po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman