Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2108/16 (D. R. i J. Đ.)

Odluka donesena 07. 09. 2017.

Nema povrede
Član 2. Protokola 7 uz EK (Pravo na žalbu u krivičnim stvarima)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 2. P broj 7 uz EK – pravo na žalbu u krivičnim stvarima
  • Obustava postupka - apelant umro
  • Krivični postupak
  • Apelacija preuranjena
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2108/16

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 09. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2108/16, rješavajući apelacije Dragana Radetića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) i člana 63. stav (1) tačka c) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Dragana Radetića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na suđenje u razumnom roku u krivičnom postupku povodom donošenja i dostavljanja Rješenja Vrhovnog suda broj 11 0 K 011625 15 Kž od 22. oktobra 2015. godine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Radetića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 011625 15 Kž od 22. oktobra 2015. godine, zbog toga što je preuranjena.

Obustavlja se postupak pokrenut apelacijom Jelene Đenadija zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na suđenje u razumnom roku u krivičnom postupku povodom donošenja i dostavljanja Rješenja Vrhovnog suda broj 11 0 K 011625 15 Kž od 22. oktobra 2015. godine, zato što je apelantica preminula.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Dragan Radetić i Jelena Đenadija (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelantica ili apelanti) iz Prijedora, koje zastupa Milorad Malić, advokat iz Prijedora, podnijeli su 16. maja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja krivičnog postupka povodom donošenja i dostavljanja Rješenja Vrhovnog suda broj 11 0 K 011625 15 Kž od 22. oktobra 2015. godine. Navedena apelacija je registrirana pod brojem AP 2108/16.

2. Također, prvoapelant, kojeg zastupa Milorad Malić, advokat iz Prijedora, podnio je 17. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 11 0 K 011625 15 Kž od 22. oktobra 2015. godine. Navedena apelacija registrirana je pod brojem AP 2635/16. II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. S obzirom na to da se apelacije registrirane pod brojem AP 2108/16 i AP-2635/16 odnose na isti predmet koji se vodi pred redovnim sudovima, Ustavni sud je, u skladu s članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 2108/16.

4. Na osnovu člana 23. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) zatraženo je 3. augusta 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.

5. Vrhovni sud, Okružni sud i Osnovni sud dostavili su odgovore na apelaciju u periodu od 10. do 23. augusta 2013. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.

7. Presudom Okružnog suda, Posebno odjeljenje za organizirani kriminal i najteže oblike privrednog kriminala, broj 11 0 K 011625 13 K-p od 31. marta 2015. godine apelanti su proglašeni krivim zato što su, u vrijeme i na način pobliže opisanim u izreci presude, počinili krivična djela, i to prvoapelant krivično djelo zloupotrebe povjerenja iz člana 244. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS) u stjecaju s krivičnim djelima krivotvorenje isprave iz člana 377. stav 1. KZRS i prevare iz člana 239. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZRS, a drugoapelantica krivično djelo prevare iz člana 239. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZRS. Osnovni sud je osudio prvoapelanta za počinjenje navedenih krivičnih djela na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a drugoapelanticu na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca.

8. Protiv navedene presude apelanti su 19. i 25. maja 2015. godine izjavili žalbe.

9. Vrhovni sud je 22. oktobra 2015. godine održao sjednicu drugostepenog vijeća.

10. Rješenjem Vrhovnog suda broj 11 0 K 011625 15 Kž od 22. oktobra 2015. godine uvažene su žalbe apelanata, ukinuta je presuda Okružnog suda i predmet je vraćen Osnovnom sudu u Prijedoru kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. U obrazloženju navedene odluke Vrhovni sud je naveo da su osnovani žalbeni argumenti da je prvostepenu presudu donio sud koji nije bio stvarno nadležan i da je time počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka e) ZKPRS. Naime, krivična djela koja se apelantima stavljaju na teret, odnosno krivično djelo zloupotreba povjerenja iz člana 244. stav 1. u vezi sa stavom 1. KZRS (propisana kazna zatvora od dvije do 10 godina), krivično djelo prevara iz člana 239. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZRS (propisana kazna zatvora od jedne do 10 godina) i krivično djelo krivotvorenje isprave iz člana 377. stav 1. (propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine), pripadaju grupi krivičnih djela protiv pravnog prometa. Dakle, apelanti se terete za izvršenje krivičnih djela koja ne spadaju u grupu krivičnih djela protiv privrede i platnog prometa i protiv službene dužnosti, u smislu odredbe člana 3. tačka b) Zakona o suzbijanju organiziranog i najtežih oblika privrednog kriminala u smislu odredbi propisanih u članu 3. tačka a) istog zakona. Također, s obzirom na zaprijećenu kaznu za ta djela, stvarna nadležnost posebnog odjeljenja za organizirani i najteže oblike privrednog kriminala Okružnog suda ne može se utemeljiti u smislu odredbi člana 3. tačka b) istog zakonskog propisa. Slijedom navedenog, Vrhovni sud je u smislu odredbe člana 329. stav 1. tačka a) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS) prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje Osnovnom sudu u Prijedoru koji je stvarno i mjesno nadležan za vođenje postupka prema odredbi člana 26. stav 1. tačka l) Zakona o sudovima Republike Srpske, s obzirom na zaprijećene kazne za krivična djela za koja se apelanti terete i mjesto izvršenja djela.

11. Dopisima od 27. oktobra 2015. godine Vrhovni sud je o donošenju navedene odluke obavijestio Okružni sud i spis predmeta s prilozima dostavio Osnovnom sudu u Prijedoru radi daljnjeg vođenja postupka.

12. Osnovni sud u Prijedoru dostavio je 13. januara 2016. godine Vrhovnom sudu prijedlog za prenošenje vođenja postupka u predmetu toga suda broj 77 0 K 072347 15 K.

13. Rješenjem Vrhovnog suda broj 77 0 K 072347 16 Kr od 19. januara 2016. godine za vođenje postupka u krivičnom predmetu protiv apelanata određen je Osnovni sud.

14. Osnovni sud je dopisom od 15. aprila 2016. godine pozvao apelante na glavni pretres koji je zakazan za 1. juni 2016. godine.

15. Na glavnom pretresu od 1. juna 2016. godine Osnovni sud je strankama neposredno uručio rješenja Vrhovnog suda od 22. oktobra 2015. godine i 19. januara 2016. godine.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

16. Apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja ili nedostavljanja drugostepene odluke Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na žalbu u krivičnim stvarima iz člana 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su naveli da im drugostepena odluka Vrhovnog suda, ako je u trenutku podnošenja apelacije uopće bila donesena, nije dostavljena ni do trenutka podnošenja apelacije, odnosno skoro osam mjeseci od sjednice drugostepenog vijeća, što predstavlja povredu njihovog prava na suđenje u razumnom roku.

17. U naknadno podnesenoj apelaciji, prvoapelant smatra da mu je rješenjem Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Apelant tvrdi da se povreda prava na pravično suđenje sastoji u tome da je Vrhovni sud ukidajući prvostepenu presudu Okružnog suda propustio da na nesporno utvrđene procesne činjenice primijeni odgovarajuće odredbe ZKPRS, odnosno odredbe člana 328. stav 1. u vezi s članom 297. stav 1. tačka a) ZKPRS slijedom kojih je bio dužan „meritorno“ u procesno pravnom smislu odlučiti u predmetnoj stvari, na način da preinači prvostepenu presudu i odbije optužnicu. Također, u apelaciji je ukazao da je drugoapelantica preminula tokom 2016. godine. Imajući u vidu navedeno, prvoapelant je predložio da Ustavni sud ukine rješenje Vrhovnog suda i predmet vrati tom sudu na ponovni postupak.

b)Odgovor na apelaciju

18. Vrhovni sud je naveo da u postupku donošenja rješenja toga suda od 22. oktobra 2015. godine nisu povrijeđene odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije.

19. Okružni sud je naveo da je Vrhovni sud, nakon donošenja rješenja kojim je žalbe uvažio i predmet vratio na ponovno suđenje Osnovnom sudu u Prijedoru, o tome 27. oktobra 2015. godine obavijestio taj sud uz dopis i primjerak rješenja, te da iz uvida u CMS bazu proizlazi da je toga dana Osnovnom sudu u Prijedoru dostavio spis predmeta na nadležan postupak. Okružni sud smatra da su u tom postupku u cijelosti poštovana sva apelantova prava i da nije došlo do kršenja njegovih prava na koja se pozvao u apelaciji, zbog čega predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

20. Osnovni sud je istakao da je na glavnom pretresu od 1. juna 2016. godine saznao da branilac apelanata nije zaprimio odluku Vrhovnog suda o njihovoj žalbi, kao i da mu nikada nije dostavljena odluka Vrhovnog suda kojom se prenosi mjesna nadležnost, te da je na navedenom glavnom pretresu sud strankama uručio te odluke.

V.Relevantni propisi

21. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 53/12) u relevantnom dijelu glasi:

Pravo na suđenje bez odgađanja Član 13. st. 1. i 2.

(1) Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred nezavisan i nepristran sud i da mu bude suđeno bez odgađanja.

(2) Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.

Dostavljanje drugostepene odluke i postupanje prvostepenog suda Član 331. st. 1., 2. i 3.

(1) Drugostepeni sud će vratiti sve spise sudu prvog stepena sa dovoljnim brojem ovjerenih prepisa svoje odluke radi predaje strankama i drugim zainteresiranim licima.

(2) Prvostepeni sud kome je predmet upućen na suđenje uzeće za osnovu raniju optužnicu. Ako je presuda prvostepenog suda djelomično ukinuta, prvostepeni sud će za osnovu uzeti samo onaj dio optužbe koji se odnosi na ukinuti dio presude.

(3) Na novom glavnom pretresu, stranke i branilac mogu isticati nove činjenice i iznositi nove dokaze.

VI.Dopustivost

22. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

a)Dopustivost u odnosu na drugoapelanticu

23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na drugoapelanticu, Ustavni sud je tokom postupka utvrdio da je apelantica preminula tokom 2016. godine. Ovu činjenicu Ustavni sud je utvrdio na osnovu apelacionih navoda u predmetu broj AP 2635/16 u kojem je drugoapelanticin punomoćnik naveo da je drugoapelantica preminula.

24. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju u odnosu na drugoapelanticu nisu stekli uvjeti iz člana 63. stav (2) Pravila Ustavnog suda za nastavak postupka, jer Ustavnom sudu nije u roku od 30 dana od dana drugoapelanticine smrti podnesen pismeni zahtjev nasljednika, odnosno pravnog sljednika da preuzima nastavak postupka (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 884/14 od 8. decembra 2015. godine, st. od 2. do 4, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

25. Stoga, imajući u vidu odredbu člana 63. stav (1) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će Ustavni sud donijeti odluku kojom obustavlja postupak kada je tokom postupka apelant umro, odnosno apelant koji je kao pravno lice prestao postojati, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

b)Dopustivost u odnosu na Rješenje Vrhovnog suda broj 11 0 K 011625 15 Kž od 22. oktobra 2015. godine

26. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu u kojem prvoapelant (u daljnjem tekstu: apelant) navodi da mu je pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije povrijeđeno Rješenjem Vrhovnog suda broj 11 0 K 011625 15 Kž od 22. oktobra 2015. godine, Ustavni sud je pošao od odredbe člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, koja glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

27. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu okončan. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju osporenim rješenjem Vrhovnog suda uvažena apelantova žalba, ukinuta je presuda Okružnog suda i predmet je vraćen Osnovnom sudu u Prijedoru kao stvarno i mjesno nadležnom sudu i da je nakon toga Vrhovni sud Rješenjem broj 77 0 K 072347 16 Kr od 19. januara 2016. godine za vođenje postupka u krivičnom predmetu protiv apelanta odredio Osnovni sud. Dakle, u konkretnom slučaju krivični postupak protiv apelanta još nije okončan.

28. U vezi s apelantovim navodima Ustavni sud podsjeća na to da je u svojoj praksi već usvojio jasno stanovište da se na pitanje ima li apelant ili hoće li imati pravično suđenje pred redovnim sudovima ne može odgovoriti dok je postupak u toku. U skladu s praksom Ustavnog suda i Evropskog suda, pitanje je li poštovano načelo pravičnog suđenja treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. S obzirom na složenost krivičnog postupka, eventualni procesni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Slijedeći to, nije moguće, u načelu, utvrditi je li krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravomoćno ne okonča (vidi Evropski sud, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68, i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/03).

29. Također, Ustavni sud smatra da se osporenim rješenjem Vrhovnog suda, kojim je određen stvarno nadležan sud, nije odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana

6. Evropske konvencije, jer se radi o procesnoj, a ne meritornoj odluci.

30. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nedopuštena, zbog čega je odlučeno kao u dispozitivu odluke. c)Dopustivost u odnosu na suđenje u razumnom roku

31. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

32. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog dužine trajanja krivičnog postupka, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

33. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovome dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

34. Apelant smatra mu je zbog nedonošenja ili nedostavljanja drugostepene odluke Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

35. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

36. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi

37. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

38. U skladu s praksom Evropskog suda, početak relevantnog perioda u krivičnim stvarima, pri ocjeni razumnoga roka, vezuje se za trenutak u kojem je lice koje je u pitanju postalo svjesno da je osumnjičeno za krivično djelo, jer od tog trenutka ima interes da o postojanju te sumnje sud donese odluku. Takvo određivanje relevantnog perioda očito je u slučajevima u kojim je uhićenje prethodilo formalnoj optužbi (vidi Evropski sud, Wemhoff protiv Njemačke, Presuda broj 2122/64 od 27. juna 1968. godine, stav 19, Dobbertin protiv Francuske, Presuda broj 13089/87 od 25. februara 1993. godine, st. 9. i 138). Dalje, za kraj relevantnog perioda uzima se trenutak u kojem je okončana nesigurnost u pogledu pravne pozicije lica koje je u pitanju. U tom smislu, Evropski sud i u krivičnim i u građanskim stvarima primjenjuje jednake kriterije. Pri tome u krivičnom postupku odluka o optužnici, odnosno oslobađanje od optužbe ili odbacivanje optužbe moraju biti konačni. Najzad, konačno odlučenje o optužbi može predstavljati i odustajanje od daljnjeg vođenja krivičnog postupka (vidi Wemhoff, stav 18).

39. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant ne osporava dužinu postupka od trenutka kada je postao svjestan da je osumnjičen za predmetna krivična djela, već isključivo ukazuje na dužinu trajanja drugostepenog postupka pred Vrhovnim sudom, i to od trenutka održavanja sjednice drugostepenog vijeća do dostavljanja odluke Vrhovnog suda. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, s aspekta donošenja odluke u razumnom roku, ispitati period od dana održavanja sjednice drugostepenog vijeća (22. oktobra 2015. godine) do trenutka kada je apelantu dostavljena odluka Vrhovnog suda (1. juni 2016. godine) dakle, postupak koji je trajao sedam mjeseci. Analiza razumnosti trajanja postupka

40. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, najprije u pogledu ocjene složenosti predmeta, primjećuje da se predmetni postupak vodio protiv apelanta u vezi s izvršenjem krivičnih djela zloupotreba povjerenja, krivotvorenje isprave i prevara. S obzirom na složenost pitanja u predmetnom postupku, Ustavni sud nalazi da se u konkretnom slučaju radi o relativno složenom predmetu.

41. U odnosu na apelantovo ponašanje, Ustavni sud na osnovu stanja u spisu nije mogao primijetiti da je apelant doprinio dužini trajanja postupka.

42. U odnosu na postupanje Vrhovnog suda, Ustavni sud na osnovu stanja u spisu zapaža da je Vrhovni sud isti dan nakon održavanja sjednice drugostepenog vijeća odlučio o apelantovoj žalbi i donio rješenje kojim je žalba uvažena i prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen Osnovnom sudu u Prijedoru kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Zatim, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud dopisom od 27. oktobra 2015. godine o donošenju navedene odluke obavijestio Okružni sud i spis predmeta s prilozima dostavio Osnovnom sudu u Prijedoru radi daljnjeg vođenja postupka. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u Prijedoru od Vrhovnog suda zatražio prijenos nadležnosti i da je Vrhovni sud u relativno kratkom roku odlučio da će se predmet voditi pred Osnovnim sudom, koji je o tome obavijestio apelanta i zakazao glavni pretres za 1. juni 2016. godine, na kojem je apelantu i njegovom branitelju dostavljeno rješenje Vrhovnog suda. Dakle, iz navedenog proizlazi da je, shodno odredbi člana 331. ZKPRS, dostavljanje rješenja Vrhovnog suda apelantu i njegovom branitelju trebao izvršiti sud kojem je spis predmeta bio dostavljen na nadležno postupanje, što je očigledno propustio učiniti. Međutim, imajući u vidu navedene radnje redovnih sudova koje su preduzeli u vezi s određivanjem nadležnosti za vođenje krivičnog postupka i činjenicu da je od trenutka donošenja odluke Vrhovnog suda do trenutka njenog dostavljanja prošlo sedam mjeseci, Ustavni sud nije mogao zaključiti da su redovni sudovi svojim postupanjem bezrazložno odugovlačili predmetni postupak.

43. Stoga, Ustavni sud, na osnovu navedenog, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

Ostali navodi

44. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno i pravo na žalbu u krivičnim stvarima iz člana 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju, a koje navode apelant nije posebno obrazlagao. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju tih prava zasnivaju na istim navodima kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju navedenog prava, također, neosnovani.

VIII.Zaključak

45. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je od trenutka donošenja odluke Vrhovnog suda do trenutka njenog dostavljanja prošlo sedam mjeseci, a ne postoje okolnosti koje ukazuju da su redovni sudovi bezrazložno odugovlačili postupak.

46. Također, Ustavni sud zaključuje da osporenim odlukama nije povrijeđeno apelantovo pravo na žalbu u krivičnim stvarima iz člana 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju u situaciji kada apelant kršenje tog prava zasniva na navodima o povredi prava na pravično suđenje, a Ustavni sud je zaključio da nema povrede apelantovog prava u tom pogledu.

47. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l), člana 59. st. (1) i (3) i člana 63. stav (1) tačka c) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2108/16 (D. R. i J. Đ.) | Sudska praksa | Aktio