Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2465/16 (M. V.)

Odluka donesena 11. 10. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Ostavinski postupak
  • Ostavina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2465/16

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2465/16, rješavajući apelaciju Mirjane Vukoman, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Mirjane Vukoman podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja ostavinskog postupka pred Osnovnim sudom u Banjaluci u kojem je doneseno Rješenje o nasljeđivanju broj 71 0 O 015589 04 O od 14.

oktobra 2016. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mirjana Vukoman (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, s privremenim boravištem u Švedskoj, podnijela je 10. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepostupanja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u ostavinskom postupku koji se vodi pod brojem 71 0 O 015589 04 O, nakon što su se ispunili uslovi za nastavak navedenog postupka koji je bio prekinut.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 9. augusta 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 25. augusta 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Također, Ustavni sud je 15. marta 2017. godine telefonskim putem pribavio informaciju o predmetnom postupku.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Nakon smrti apelantičinog oca (T. V.) pred Osnovnim sudom je pokrenut ostavinski postupak, koji je rješenjem Osnovnog suda od 2. jula 2013. godine prekinut zbog toga što nasljednici (apelantica i K. V.) nisu dostavili sudu izjašnjenje u pogledu svojih nasljednih prava.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantica 21. maja 2015. godine podnijela prijedlog za nastavak ostavinskog postupka, kao i da je 21. oktobra 2015. godine zatražila od Osnovnog suda da navedeni predmet uzme u rad.

8. Osnovni sud je 14. oktobra 2016. godine donio Rješenje o nasljeđivanju u predmetu broj 71 0 O 015589 04 O.

9. Prema stanju spisa, predmetni vanparnični postupak je okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelantica smatra da joj je zbog nepostupanja Osnovnog suda u vezi s njenim zahtjevom od 21. maja 2015. godine za nastavak ostavinskog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da Osnovni sud duže od godinu dana od kada su ispunjeni uslovi za nastavak postupka nije okončao ostavinski postupak. Shodno tome, apelantica traži da joj Ustavni sud odredi naknadu štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

11. Osnovni sud je ukratko izložio činjenično stanje predmeta, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je naveo da je konkretni predmet nakon rješenja o prekidu postupka arhiviran. Dalje, sud navodi da prijedlog za nastavak postupka i urgencija s vanparničnog upisnika nisu dostavljeni sudiji kako bi postupak bio nastavljen, te da će sud u konkretnom predmetu donijeti rješenje o nasljeđivanju, s obzirom na to da su ispunjeni svi uslovi. Iz informacije pribavljene telefonskim putem proizlazi da je Osnovni sud 14. oktobra 2016. godine donio rješenje o nasljeđivanju, koje je postalo pravosnažno 3. novembra 2016. godine.

V.Relevantni propisi

12. Zakon o vanparničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 36/09 i 91/16) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2. stav 2.

(2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), ako zakonom nije drukčije određeno.

Član 3.

(1) Vanparnični postupak pokreće se pred osnovnim sudom (u daljem tekstu: sud) prijedlogom fizičkog ili pravnog lica, kao i prijedlogom organa određenog ovim ili drugim zakonom.

13. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

14. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

16. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud ukazuje da je predmetni postupak u međuvremenu okončan, ali da je nezavisno od toga predmetna apelacija bila dopustiva i u vrijeme podnošenja, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

18. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja vanparničnog postupka, nakon što je podnijela zahtjev za njegov nastavak, povrijeđeno njeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao aspekt prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

21. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da apelantica u predmetnom postupku osporava isključivo dužinu trajanja postupka pred Osnovnim sudom nakon podnošenja njenog zahtjeva za nastavak ostavinskog postupka, pa će Ustavni sud kao dužinu trajanja postupka razmatrati period od 21. maja 2015. godine kao dana kada je, prema stanju u spisu, apelantica podnijela prijedlog za nastavak ostavinskog postupka, do 14. oktobra 2016. godine kao datuma kada je Osnovni sud donio rješenje o nasljeđivanju. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste period od jedne godine i četiri mjeseca. Analiza dužine trajanja postupka

23. Analizirajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud, prema navodima iz odgovora na apelaciju, predmetni spis nakon donošenja rješenja o prekidu postupka arhivirao, kao i da prijedlog za nastavak postupka i urgencija s vanparničnog upisnika nisu dostavljeni sudiji kako bi predmetni postupak bio nastavljen. Ustavni sud zapaža da je, nakon što je 21. maja 2015. godine podnesen zahtjev za nastavak ostavinskog postupka, Osnovni sud 14. oktobra 2016. godine donio rješenje o nasljeđivanju, tako da je postupak pred tim sudom trajao jednu godinu i četiri mjeseca. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ne nalazi da ponašanje Osnovnog suda u okolnostima konkretnog slučaja ukazuje na neopravdanu neaktivnost tog suda, niti da je ponašanje tog suda bilo usmjereno na odugovlačenje postupka na način suprotan standardima prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da dužina trajanja postupka u periodu od jedne godine i četiri mjeseca pred Osnovnim sudom ne prelazi granice „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

24. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja apelantičinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

25. Apelantica je zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom tražila naknadu štete. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, ali s obzirom na to da u predmetnom postupku nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, apelantici ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

VIII.Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer u okolnostima konkretnog slučaja dužina trajanja postupka pred Osnovnim sudom od jedne godine i četiri mjeseca ne prelazi granice „razumnog roka“ iz tog člana.

27. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2465/16 (M. V.) | Sudska praksa | Aktio