Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1961/17 (Intesa Sanpaolo banka d.d. Bosna i H., E. D.,V. S., Đ. Ž., M. B., Z. L., R. A. i V. I.-N., D. M., I. K., A. B., Emovis tehnologija d.o.o. Split i B. S.)
Odluka donesena 11. 10. 2017.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 53, 203
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 12
- Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine · čl. 52
- Zakon o zabrani diskriminacije · čl. 12
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine · čl. 136
- Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Zakon o zabrani diskriminacije
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1961/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-1961/17, rješavajući apelacije Intese Sanpaolo banke d.d. Bosna i Hercegovina i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana
58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Intesa Sanpaolo banka d.d. Bosna i Hercegovina protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 108773 14 Mal od 2. marta 2017. godine;
Edin Džeko,Vehid Subotić, Đemo Ždralović, Muhidin Bašić, Zaim Laličić, Ramiz Avdović i Vintila Iulian-Nicolae zbog navodne "diskriminacije u primjeni Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Bosne i Hercegovine i Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Federacije Bosne i Hercegovine";
Darinko Mikulić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 037973 17 Rev od 25. maja 2017.
godine;
Ibrahim Kličić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 20 0 P 001527 16 Rev od 6. aprila 2017. godine;
Antonija Bartolović protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 629297 17 I od 19. maja 2017. godine;
Emovis tehnologija d.o.o. Split protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 018687 16 Uvp od 23. maja 2017. godine i Boro Samardžić protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 049513 17 Gž od 15. juna 2017. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1961/17
1. Intesa Sanpaolo banka d.d. Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Meliha Filipović, advokat iz Sarajeva, podnijela je 18. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Mal 108773 14 Mal od 2. marta 2017. godine. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 108773 14 Mal od 2. marta 2017. godine (koja je postala pravosnažna 28. marta 2017. godine) odbijen je kao neosnovan apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obavežu tuženi da joj solidarno naknade iznos od 3.000,00 KM.
2. Ustavni sud zapaža je apelantica propustila da, u skladu sa odredbama člana 203. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u propisanom roku podnese žalbu nadležnom sudu protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 Mal 108773 14 Mal od 2. marta 2017. godine.
2. AP-2953/17
3. Edin Džeko,Vehid Subotić, Đemo Ždralović, Muhidin Bašić, Zaim Laličić, Ramiz Avdović i Vintila Iulian-Nicolae (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su 14. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog navodne "diskriminacije u primjeni Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Bosne i Hercegovine i Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Federacije Bosne i Hercegovine". Apelanti navode da su pravosnažnim presudama Suda Bosne i Hercegovine osuđeni na kazne zatvora, koje izdržavaju u KPZ Sarajevo. Apelanti navode da se "diskriminacija ogleda u činjenici da se na pogodnosti koje koriste u krugu zavoda primjenjuje Zakon o izvršenju krivičnih sankcija Federacije Bosne i Hercegovine, dok se na korištenje pogodnosti van kruga zavoda primjenjuje Zakon o izvršenju krivičnih sankcija Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, apelanti navode da se u slučaju pogodnosti u krugu zavoda i van kruga zavoda na njih primjenjuje nepovoljnije zakonske odredbe. Apelanti navode da lica koja su osuđena pred sudovima u Federaciji BiH i pred Susom BiH, po KZ SFRJ, imaju različit diskriminirajući tretman u vremenskom sticanju prava na pogodnosti van kruga zavoda. Naime, apelanti navode da osuđeni pred sudovima Federacije Bosne i Hercegovine stiču pravo na pogodnosti van zavoda nakon polovine izdržane kazne zatvora, dok apelanti kao osuđeni pred Sudom Bosne i Hercegovine to pravo stiču tek nakon tri petine izdržane kazne zatvora.
4. Apelanti su u apelaciji zatražili da Ustavni sud ukine ili naloži izmjene diskriminirajućih zakonskih odredaba Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Bosne i Hercegovine i Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Bosne i Hercegovine, a da do usaglašavanja odredaba donese privremenu mjeru „kojom će odrediti da se na sve osuđenike primjenjuju odredbe koje su povoljnije, odnosno da se svim osuđenicima odobre pogodnosti van kruga zavoda nakon izdržane polovine zatvorske kazne“.
5. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su apelanti propustili da, u skladu sa odredbama člana 12. Zakona o zabrani diskriminacije ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 59/09), u propisanom roku podnesu tužbu nadležnom sudu radi utvrđenja diskriminacije.
3. AP-2983/17
6. Darinko Mikulić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kočerina, kojeg zastupa ZOU Sesar-Ćurić- Miletić iz Mostara, podnio je 14. jula 2017 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 037973 17 Rev od 25. maja 2017. godine. Rješenjem Obavještajno sigurnosne službe broj 01-402 od 16. avgusta 2002. godine apelant je kao bivši zaposlenik Službe nacionalne sigurnosti stavljen na raspolaganje na vrijeme od tri mjeseca sa otkaznim rokom od 30 dana počev od 16. septembra 2002 godine. Rješenjem Obavještajno sigurnosne službe broj UP 09-205/03 od 16. januara 2003. godine utvrđeno je da je apelantu prestao radni odnos sa danom 16. januarom 2003. godine u skladu sa odredbama člana 118. Zakona o radnim odnosima i platama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, jer je isteklo vrijeme raspolaganja i otkaznog roka. Rješenjem Federacije Bosne i Hercegovine broj UP-09-1457/03 od 14. februara 2003. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor protiv Rješenja Obavještajno sigurnosne službe broj UP 09-205/03 od 16. januara 2003. godine. Presudom Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 037973 13 P 2 od 6. septembra 2013. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 037973 13 Gž 2 od 23. decembra 2016. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev da se poništi kao nezakonito Rješenje Obavještajno sigurnosne službe broj UP 09-205/03 od 16. januara 2003. godine i Rješenje Federacije Bosne i Hercegovine broj UP-09-1457/03 od 14. februara 2003. godine, jer je utvrđeno da apelant propustio da protiv Rješenja o stavljanju na raspolaganje broj 01- 402 od 16. avgusta 2002. godine, koje primio 15. decembra 2003. godine, podnese prigovor, odnosno zatraži sudsku zaštitu u skladu sa odredbama čl. 136 i 137. Zakona o radnim odnosima i platama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. Presudom Vrhovnog suda broj 58 0 P 037973 17 Rev od 25. maja 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova revizija protiv Presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 037973 13 Gž 2 od 23. decembra 2016. godine.
7. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama čl. 136. i 137. Zakona o radnim odnosima i platama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 13/98), u propisanom roku podnese prigovor protiv Rješenja Obavještajno sigurnosne službe broj 01-402 od 16. avgusta 2002. godine, te tužbu nadležnom radi zaštite prava iz radnog odnosa.
4. AP-3053/17
8. Ibrahim Kličić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, podnio je 17. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 20 0 P 001527 16 Rev od 6. aprila 2017. godine. Rješenjem Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 001527 09 P od 12. novembra 2015. godine, koje potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 P 001527 16 Gž od 21. januara 2016. godine, u parničnom postupku radi naknade štete odlučeno je da se tužba u predmetnoj pravnoj stvari smatra povučenom, jer apelant kao tužitelj nije pristupio na ročišta za glavnu raspravu, iako je uredno obaviješten. Rješenjem Vrhovnog suda broj 20 0 P 001527 16 Rev od 6. aprila 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova revizija protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 20 0 P 001527 16 Gž od 21. januara 2016. godine.
9. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant nije ispoštovao proceduru predviđenu Zakonom o parničnom postupku, odnosno nije pristupio na zakazano ročište, iako je uredno obaviješten, niti je blagovremeno opravdao svoj izostanak. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao pristupiti zakazanom ročištu, odnosno blagovremeno opravdati svoj izostanak.
5. AP-3075/17
10. Antonija Bartolović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilijaša, podnijela je 21. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 629297 17 I od 19. maja 2017. godine. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 629297 17 I od 19. maja 2017. godine određeno je po prijedlogu KJP Veterinarske stanice d.o.o. Sarajevo kao tražiocu izvršenja od 16. februara 2017. godine izvršenje pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda broj 65 0 P 210083 11 P od 22. juna 2012. godine kojom je apelantici kao izvršeniku naloženo da oslobodi stambeni prostor bliže označen u presudi i preda ga KJP Veterinarskoj stanici d.o.o. Sarajevo kao tražiocu izvršenja.
11. Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da, u skladu sa odredbama člana 12. Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12 i 46/16), u propisanom roku podnese prigovor nadležnom sudu protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 629297 17 I od 19. maja 2017. godine.
6. AP-3283/17
12. Emovis tehnologija d.o.o. Split, kao pravni sljednik Sanef its tehnologije d.o.o Split (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa ZOU Paponja-Bunoza iz Mostara, podnio je 31. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 018687 16 Uvp od 23. maja 2017. godine. Rješenjem Ureda za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:URŽ) broj UP2-01-07.1-36-11/15 od 25. februara 2015. godine usvojen je apelantov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.674,00 KM (stav 2. rješenja), te obavezan ugovorni organ JP Autoceste FBiH d.o.o Mostar da apelantu nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.674,00 KM (stav 3. rješenja). Presudom Suda BiH broj S1 3 U 018687 15 U od 4. aprila 2016. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova tužba radi poništenja ili izmjene Rješenja URŽ-a od 25. februara 2015. godine. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 018687 16 Uvp od 23. maja 2017. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za preispitivanje Presude Suda BiH broj S1 3 U 018687 15 U od 4. aprila 2016. godine.
13. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 52. Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 49/04 do 87/13) u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu protiv Rješenja URŽ-a od 25. februara 2015. godine.
7. AP-3387/17
14. Boro Samardžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donjeg Vakufa, kojeg zastupa Arif Miralem, advokat iz Donjeg Vakufa, podnio je 7. avgusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 P 049513 17 Gž od 15. juna 2017. godine. Rješenjem Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 46 0 P 049513 14 P od 20. februara 2017. godine u parničnom postupku radi utvrđivanja ugovora o prodaji i kupovini vraćena je tužba apelantu da uredi tužbu u pogledu adrese tuženog i dostavi ispravku adrese tuženog u roku od 8 dana. Rješenjem Općinskog suda broj 46 0 P 049513 14 P od 17. aprila 2017. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 46 0 P 049513 17 Gž od 15. juna 2017. godine, odlučeno je da se apelantova tužba smatra povučenom i kao da nije ni podnesena, s obzirom da apelant u ostavljenom roku nije uredio tužbu.
15. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 53. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05, 19/06, 98/15), u propisanom roku dostavi urednu tužbu nadležnom sudu.
Spajanje predmeta
16. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1961/17. Apelacioni navodi
17. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Neki od apelanata pozvali su se i na povredu nekih drugih prava (npr. pravo na dom, nediskriminaciju, itd.), ali ove navode nisu posebno obrazlagali niti argumentovali.
18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
19. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
20. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.
21. Prema članu 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda, odluke o privremenim mjerama su obavezujuće do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji. U predmetu broj AP-2953/17 apelanti nisu iscrpili pravne lijekove moguće prema zakonu, pa proizlazi da nema osnova za posebno razmatranje prijedloga apelanata za donošenje privremene mjere.
22. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman