Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2236/17 („Gorenje Commerce“ d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 11. 10. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prekršajni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2236/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-2236/17, rješavajući apelaciju „Gorenje Commerce“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Gorenje Commerce“ d.o.o. Sarajevo protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Pr 236135 17 Pžp od 8. marta 2017.
godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. „Gorenje Commerce“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Edina Demirović, podnio je 5. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Pr 236135 17 Pžp od 8. marta 2017. godine.
2. U prekršajnom postupku koji je okončan osporenom odlukom apelant je oglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 144. stav 1. tačka r), a u vezi sa članom 26. stav 1. Zakona o zaštiti potrošača Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o zaštiti potrošača), te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 KM. Apelant je također obavezan da plati troškove prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 KM.
3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je prvostepeno rješenje doneseno na osnovu saslušanja svjedoka i predstavnika ovlaštenog organa-Grad Banja Luka, Administrativna služba, Odjeljenje za inspekcijske poslove, te izvođenjem materijalnih dokaza, na osnovu kojih je utvrđeno da je apelant počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Naime, Okružni sud je istakao da iz zapisnika o usmenom pretresu koji je održan pred prvostepenim sudom proizilazi da je potrošač S.N. u oktobru 2015. godine kod apelanta kupila tehničku robu-mašinu za sušenje veša koja je u decembru 2015. godine prestala da radi, nakon čega je S.N. uputila zahtjev apelantu za zamjenu neispravne mašine za novi uređaj. Također proizilazi da je apelant u zakonskom roku odgovorio S.N., navodeći da ne može udovoljiti njenom zahtjevu, već da je spreman da u skladu sa uslovima iz garancije popravi predmetni proizvod, odnosno da ukloni nedostatak o svom trošku, pri čemu apelant nije osporavao nedostatak na proizvodu. Okružni sud je naveo da je, nakon obraćanja S.N. nadležnoj tržišnoj inspekciji, rješenjem inspektora naloženo apelantu da u roku od osam dana izvrši zamjenu mašine, a kako apelant nije postupio po navedenom rješenju, izdat je prekršajni nalog, nakon čega je apelant podnio zahtjev za sudsko odlučivanje. U vezi sa navedenim, Okružni sud je istakao da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da u konkrentom slučaju treba primijeniti odredbe člana 26. stav 1. Zakona o zaštiti potrošača kojima je propisana obaveza trgovca da postupi po zahtjevu i izboru potrošača koju će zakonsku mogućnost da koristi, a to je da zatraži popravak proizvoda, zamjenu proizvoda ili vraćanje plaćenog iznosa i naknadu. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno obrazložio da su neosnovani apelantovi prigovori u pogledu primjene odredaba Zakona o obligacionim odnosima na konkretan slučaj, navodeći da su odnosi između trgovca i potrošača kao što su odgovornost i garancija za proizvod i uslugu, nepoštena poslovna praksa i dr. jasno uređeni odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Također je naveo da nisu prihvatljivi apelantovi navodi da je u postupku pred prvostepenim sudom izostala ocjena odlučnih činjenica, jer obrazloženje prvostepenog rješenja sadrži sve razloge za primjenu odredaba čl. 26., 27. i 28. Zakona o zaštiti potrošača, kao i razloge zašto nisu primijenjene odredbe člana 31. i 37. navedenog zakona, jer je jasno obrazloženo pravo izbora potrošača u slučaju nedostatka na proizvodu. Okružni sud je zaključio da obrazloženje prvostepenog rješenja sadrži jasne razloge zbog kojih je apelant oglašen krivim za predmetni prekršaj.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se u predmetnoj apelaciji poziva na različite procesne garancije iz člana 6. Evropske konvencije, a svoje navode o povredama tih prava, u suštini, argumentira tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, ističući da iz svih činjenica i dokaza izvedenih tokom prekršajnog postupka ne proizilazi njegova odgovornost za predmetni prekršaj, kao i da su sudovi proizvoljno primijenili Zakona o zaštiti potrošača na njegovu štetu. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., pravo na imovinu), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih zasnovao na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4). Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Ovo osobito imajući u vidu da apelant u apelaciji uglavnom ponavlja navode koje je isticao u žalbi protiv prvostepenog rješenja, a koje navode je razmotrio Okružni sud prilikom donošenja odluke o žalbi, te jasno i detaljno objasnio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman