Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1651/17 (G.S.)

Odluka donesena 25. 10. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1651/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-1651/17, rješavajući apelaciju G. S., na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio G. S.

protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 77 0 K 069807 17 Kž od 14. februara 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. G. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarske Dubice, kojeg zastupa Mila Baltić, advokat iz Banjaluke, podnio je 27. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) broj 77 0 K 069807 17 Kž od 14. februara 2017. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 410. stav 2. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP), za koje mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000 (hiljadu) KM, koju je dužan platiti u roku od 30 dana, od dana pravosnažnosti presude, uz upozorenje da ukoliko u navedenom roku ne plati novčanu kaznu ista će biti zamijenjena kaznom zatvora i to tako što će za svakih započetih 100 KM novčane kazne biti određen jedan dan zatvora. Osim toga, apelant je obavezan da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 498,00 KM i sudski paušal u iznosu od 200,00 KM.

2. U postupku pred prvostepenim sudom utvrđeno je da je apelant dana 4. jula 2014. godine upravljao vlastitim putničkim motornim vozilom krećući se magistralnim putem M-15, Prijedor - Kozarska Dubica iz pravca Prijedora prema Kozarskoj Dubici, te da je započeo, suprotno članu 36. stav 1. ZOOBS-a na putevima, radnju skretanja svojim vozilom u lijevo sa magistralnog puta na parking prostor ispred jedne trgovine, ne uvjerivši se prethodno da tu radnju može bezbjedno izvesti po ostale učesnike u javnom saobraćaju. Također je utvrđeno da u momentu kada je B.P. započeo preticati svojim vozilom koji se kretao iza apelanta u istom pravcu, došlo do kontakta lijeve bočne strane njegovog vozila sa prednjom desnom stranom vozila kojim je upravljao B.P., nakon čega su oba vozila sletjela sa kolovoza u odvodni kanal pored lijeve strane puta usljed čega je putnik suvozač u vozilu kojim je upravljao B.P., oštećena V.P., zadobila teške tjelesne povrede. Prvostepeni sud je zaključio da apelant, kao učesnik u saobraćaju na putevima, nije se pridržavao saobraćajnih propisa olako držeći da zbog učinjenih propusta neće nastupiti zabranjena posljedica i time tako nehatno ugrozio javni saobraćaj te je doveo u opasnost živote ljudi, usljed čega je kod jednog lica nastupila teška tjelesna povreda, čime je počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv prvostepene presude, Okružni sud je u obrazloženju osporene odluke, najprije, naveo da su neosnovani apelantovi prigovori kojima se ukazuje na pogrešan pristup u ocjeni provedenih dokaza i o počinjenoj povredi odredaba iz člana 295. stav 2. ZKP RS i time bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP). Ovo radi toga što iz obrazloženja pobijane presude, sa aspekta iznesenih sadržaja svjedoka, vještaka i materijalnih dokaza (pribavljenih prilikom uviđaja na licu mjesta i kasnije u postupku) i njihove analize, prema stavu Okružnog suda, jasno proizilazi da je prvostepeni sud brižljivo i savjesno ocijenio svaki od dokaza optužbe i odbrane pojedinačno i u međusobnoj vezi i na osnovu takve ocjene izveo zaključak o svim činjenicama koje su od odlučnog značaja za krivicu apelanta. Okružni sud je, također, naveo da u konkretnom slučaju nisu počinjene ni bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 2. u vezi sa članom 300. ZKP jer se iz stanja spisa vidi da je presuda javno objavljena dana 20. juna 2016. godine. Nadalje, Okružni sud je zaključio da u skladu sa obavezom iz člana 304. stav 7. ZKP, dati su obrazloženi razlozi u pobijanoj presudi za ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka oštećenog B.P. i ostalih saslušanih svjedoka u onom dijelu u kojem su protivrječni, doveo ga je u vezu sa materijalno tehničkim tragovima pronađenim na licu mjesta prilikom uviđaja, pratećom skicom lica mjesta i fotodokumentacijom (tragovi slijetanja vozila na lijevoj kolovoznoj traci gledano u pravcu kretanja oštećenog, tragovi vožnje po zemljanoj površini sa lijeve strane kolovoza tragovi stakla, laka i sl.) i konačnom zaključku vještaka saobraćajne struke Kosovac Pere (vještak optužbe) i Babić Milovana (vještaka odbrane) u pogledu bitnih saobraćajno tehničkih uslova. Prema ocjeni Okružnog suda, navedeni nalazi i mišljenja vještaka saobraćajne struke, saglasni su u bitnom i to da je mjesto kontakta između vozila lijeva kolovozna traka gledano u smjeru kretanja oštećenog. Također su saglasni u pogledu činjenice da se saobraćajna nezgoda desila se u momentu kada je apelant sa svojim vozilom skretao ulijevo. Okružni sud je napomenuo da je vještak optužbe je naveo da je to skretanje preduzeo u vrijeme kada se lijevom kolovoznom trakom kretalo vozilo oštećenog, koje je preduzelo radnju preticanja apelantovog vozila, na mjestu gdje je preticanje dozvoljeno, dok je vještak odbrane naveo da je do kontakta vozila na lijevoj kolovoznoj traci došlo u situaciji kada je apelant propisno izvodio radnju skretanja ulijevo, a oštećeni koji se iza njega kretao brzinom od 75 km/h, da ne bi udario u zadnji dio sustignutog vozila optuženog, naglo skrenuo u lijevu kolovoznu traku. S tim u vezi, Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno poklonio vjeru nalazu vještaka Kosovac Pere jer je ovaj vještak naveo da oštećenja na vozilu, koja su nastala prilikom kontakta vozila, pouzdano ukazuju da je vozilo oštećenog prednjim desnim dijelom ostvarilo kontakt sa lijevim bočnim dijelom apelantovog vozila, a sudar je izvršen u lijevoj kolovoznoj traci pod sudarim uglom od oko 30 stepeni, uz napomenu da je i vještak Babić zaključke o kretanju vozila prije sudarne pozicije utvrdio na osnovu vidljivih oštećenja na automobilima učesnicima saobraćajne nezgode, na osnovu prostiranja tragova na putu smirivanja tih vozila i na osnovu krajnjih pozicija zaustavljanja vozila. Prema stavu Okružnog suda, pravilno je prvostepeni sud postupio kada nije prihvatio nalaz ovog vještaka jer je nesporno da je apelantov automobil sletio sa puta i zaustavio se u dubljem putnom jarku, tako da je i tom prilikom zadobio određena oštećenja, a fotodokumentacija izgleda vozila nije mogla služiti kao pouzdan osnov za vještačenje jer su oba automobila sletjela sa puta i tom prilikom logično je da su zadobila određena oštećenja, što je naveo u svom nalazu i vještak optužbe, koji je izvršio razdvajanje oštećenja koja su nastala u sudaru i oštećenja koja su nastala prilikom kontakta sa zaustavnim površinama. Okružni sud je zaključio da je pravilno prvostepeni sud doveo u vezu navedene nalaze vještaka sa iskazima svjedoka i na osnovu ocjene svih tih dokaza izveo je pravilan zaključak, da je apelant skrivio predmetnu saobraćajnu nezgodu. Slijedom navedenog, Okružni sud je istakao da se ne može se osporiti pravilnost činjeničnih utvrđenja i zaključak u pobijanoj presudi da su radnje apelanta u uzročno posljedičnoj vezi sa nastalom saobraćajnom nezgodom, pa su radi toga bez osnova argumenti iz žalbe kojima se ukazuje na propuste drugog učesnika u ovoj saobraćajnoj nezgodi. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant navodi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se u predmetnoj apelaciji poziva na različite procesne garancije iz člana 6. Evropske konvencije, a svoje navode o povredama tih prava, u suštini, argumentira tvrdnjama da je Okružni sud je pogrešno cijenio dokaze u njegovom predmetu, osobito nalaz i mišljenje vještaka, te da je proizvoljno cijenio njegove žalbene navode.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Osim toga, Ustavni sud ima u vidu da apelant u apelaciji uglavnom ponavlja navode koje je isticao ranije u postupku pred Okružnim sudom u pogledu ocjene dokaza, a koje navode je razmotrio Okružni sud u svojoj odluci, te jasno i detaljno obrazložio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1651/17 (G.S.) | Sudska praksa | Aktio