Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2452/17 (R. L., M.G. i M. Z.)
Odluka donesena 11. 10. 2017.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije krivična optužba
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2452/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-2452/17, rješavajući apelacije Radivoja Lazića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Radivoje Lazić Presude Osnovnog suda u Doboju broj 87 0 K 019461 15 K od 14. aprila 2016. godine;
M.G. protiv Odluke Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 1 KTP 0000101 17 od 19. aprila 2017. godine i Muhamed Zukanović protiv Rješenja Kantonalnog tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona broj T07 0 KTP 0017493 16 od 2. avgusta 2017. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2452/17
1. Radivoje Lazić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čečave, kojeg zastupa Marijan Savić, advokat iz Teslića, podnio je 14. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 K 019461 15 K od 14. aprila 2016. godine. U konkretnom slučaju Presudom Osnovnog suda broj 87 0 K 019461 15 K od 14. aprila 2016. godine M.P. oslobođen je optužbe da je počinio krivično djelo izazivanje opšte opasnosti iz člana 402. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske.
2. AP-2765/17
2. M. G. (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 28. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Odluke Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) broj T12 1 KTP 0000101 17 od 19. aprila 2017. godine i Naredbe Tužilaštva broj T12 1 KTK 0000101 16 od 2. marta 2017. godine. Naredbom Tužilaštva broj T12 1 KTK 0000101 16 od 2. marta 2017. godine odlučeno je da se u predmetu broj T12 1 KTK 0000101 16 neće provoditi istraga protiv B.V., M.P., A.P., M.K., R.J., M.M., B.R., R.R., N.Ć., M.S. i M.V., jer iz podnesene prijave i pratećih spisa ne postoje osnovi sumnje da su prijavljena lica učinila krivična djela za koja su prijavljena. Odlukom Tužilaštva broj T12 1 KTP 0000101 17 od 19. aprila 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba protiv Naredbe o nesprovođenju istrage broj T12 1 KTK 00000101 16 od 2. marta 2017. godine.
3. AP-3266/17
3. Muhamed Zukanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Nermin Dizdar, advokat iz Mostara, podnio je 31. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) broj T07 0 KTP 0017493 16 od 2. avgusta 2017. godine i Naredbe Tužilaštva broj T07 0 KT 0017493 od 28. novembra 2016. godine. Naredbom Tužilaštva broj T07 0 KT 0017493 od 28. novembra 2016. godine odlučeno je da se po apelantovoj prijavi protiv Ž.D.,T.Z. i I.I. da su počinili krivično djelo nasilničko ponašanje iz člana 362. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, neće provesti istrage zbog nedostatka dokaza koji bi upućivali na to da se u radnjama prijavljenog krivičnog djela stiču zakonska obilježja krivičnog djela, niti zakonska obilježja nekog drugog krivičnog djela za koje bi Tužilaštvo bilo nadležno. Rješenjem Tužilaštva broj T07 0 KTP 0017493 16 od 2. avgusta 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba protiv Naredbe Tužilaštva broj T07 0 KT 0017493 od 28. novembra 2016. godine.
Spajanje predmeta
4. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2452/17. Apelacioni navodi
5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Neki od apelanata navode povredu nekih drugih prava (npr. pravo na ličnu sigurnost, pravo da ne bude podvrgnut mučenju, nečovječnom tretmanu ili kazni i pravo na privatni i porodični život), ali te navode nisu posebno obrazlagali.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnim slučajevima primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno u pogledu navoda apelanata da im je osporenim odlukama nadležnih organa povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, postavlja se pitanje uživaju li apelanti u ovim slučajevima zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.
8. Ustavni sud zapaža da je u osporenim odlukama odlučivano o "osnovanosti krivične optužbe" protiv trećih lica, te da se apelanti ne žale na sudske odluke o njihovoj krivici, već se u istim pojavljuju u ulozi oštećenih. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretne slučajeve. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacija u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman