Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2652/17 (M. S., Z. R., N. Č., V. M., P. M., V. S., I.L., D.P. i S.B.)
Odluka donesena 11. 10. 2017.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2652/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-2652/17, rješavajući apelacije Maksima Simeunovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3). tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Maksim Simeunović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 066792 16 Gvlž od 14. aprila 2017. godine;
Zdenka Radić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 004222 13 U od 9. maja 2017. godine;
Nenad Čolak protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 004612 14 U od 25. maja 2017. godine;
Vice Majić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 08 0 U 001809 13 U 2 od 20. juna 2017. godine;
Pero Majić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 08 0 U 001805 13 U 2 od 20. juna 2017. godine;
Vukašin Stojaković protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 U 003248 15 Uvp od 1. juna 2017. godine i
I. L., D.P. i S.B. protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko
Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 005999 14 Gvlž od 11.
maja 2017. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2652/17
1. Maksim Simeunović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lopara, kojeg zastupa Dragan Mičić, advokat iz Lopara, podnio je 24. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 066792 16 Gvlž od 14. aprila 2017. godine.
2. Rješenjem Kantonalnog suda broj 32 0 P 066792 16 Gvlž od 14. aprila 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 32 0 P 066792 15 Gvl od 24. novembra 2015. godine kojim je odbijen apelantov prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno završenog Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 06679211 P od 24. oktobra 2012. godine.
2. AP-3072/17
3. Zdenka Radić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ljubuškog, koju zastupa Jerko Čilić, advokat iz Mostara, podnijela je 19. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 004222 13 U od 9. maja 2017. godine kojom je odbijena kao neosnovana apelantičina tužba protiv Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-I-03-41-ZKZ-5773/12 od 17. jula 2013. godine.
4. Rješenjem Ministarstva broj UP-I-03-41-ZKZ-5773/12 od 17. jula 2013. godine odbijen je apelantičin prijedlog za ponavljanje postupka okončanog Rješenjem Ministarstva broj UP-I-03-41- ZKZ-5773/12 od 1. oktobra 2012. godine.
3. AP-3139/17
5. Nenad Čolak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, koju zastupa Jerko Čilić, advokat iz Mostara, podnio je 21. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 004612 14 U od 25. maja 2017. godine kojom je odbijena kao neosnovana apelantova tužba protiv Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-I-03- 41-ZKZ-1919-1/11 od 17. aprila 2014. godine.
6. Rješenjem Ministarstva UP-I-03-41-ZKZ-1919-1/11 od 17. aprila 2014. godine odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog Rješenjem Ministarstva broj UP-I-03-41- ZKZ-1919/11 od 8. septembra 2011. godine.
4. AP-3248/17
7. Vice Majić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, koju zastupa Jerko Čilić, advokat iz Mostara, podnio je 28. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 08 0 U 001809 13 U 2 od 20. juna 2017. godine kojom je odbijena kao neosnovana apelantova tužba protiv Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-I-03- 41-ZKZ-5681/12 od 24. maja 2013. godine.
8. Rješenjem Ministarstva broj UP-I-03-41-ZKZ-5681/12 od 24. maja 2013. godine odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog Rješenjem Ministarstva broj UP-I-03-41- ZKZ-5681/12 od 11. oktobra 2012. godine.
5. AP-3252/17
9. Pero Majić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, koju zastupa Jerko Čilić, advokat iz Mostara, podnio je 28. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 08 0 U 001805 13 U 2 od 20. juna 2017. godine kojom je odbijena kao neosnovana apelantova tužba protiv Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-I-03- 41-ZKZ-5769/12 od 13. juna 2013. godine.
10. Rješenjem Ministarstva broj UP-I-03-41-ZKZ-5769/12 od 13. juna 2013. godine odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog Rješenjem Ministarstva broj UP-I-03-41- ZKZ-5769/12 od 18. oktobra 2012. godine.
6. AP-3265/17
11. Vukašin Stojaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Jovan Gostić, advokat iz Doboja, podnio je 28. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 U 003248 15 Uvp od 1. juna 2017. godine kojom je odbijen apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda u Doboju broj 13 0 U 003248 14 U od 30. januara 2015. godine kojom je odbijena apelantova tužba protiv Rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 15.03-361-516/14 od 16. septembra 2014. godine.
12. Rješenjem Ministarstva broj 15.03-361-516/14 od 16. septembra 2014. godine odbijena je neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Odjeljenja za prostorno uređenje Opštine Derventa broj 07-361-130/09 od 24. marta 2014. godine kojim je odbijen apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog Rješenjem Odjeljenja broj 07-361-130/09 od 23. juna 2009. godine.
7. AP-3415/17
13. I. L., D.P. i S.B. (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su 8. avgusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 P 005999 14 Gvlž od 11. maja 2017. godine kojom je odbijena kao neosnovana žalba apelanata protiv Rješenja Apelacionog suda broj 96 0 P 005999 14 Gvl od 1. jula 2014. godine.
14. Rješenjem Apelacionog suda broj 96 0 P 005999 14 Gvl od 1. jula 2014. godine odbijen je prijedlog apelanata za ponavljanje postupka pravosnažnog završenog Presudom Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 005999 10 P od 16. decembra 2010. godine. Spajanje predmeta
15. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2652/17. Apelacioni navodi
16. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i/ili prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i/ili na kršenje člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant u predmetu broj AP-3265/17 navodi da je došlo do kršenja člana 17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava).
17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
18. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o njihovim prijedlozima za ponavljanje pravosnažno okončanih postupaka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
19. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnih slučajeva, u predmetnim postupcima nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
20. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
21. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno o kršenju člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom imovinu, te navodi o kršenju člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom imovinu, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
22. Konačno, u pogledu navoda apelanta u predmetu AP-3265/17 da je došlo do kršenja člana
17. Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća da član 17. Evropske konvencije ne uspostavlja neko posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilja same Evropske konvencije. Stoga su i navodi apelanta o kršenju člana 17. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
23. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
24. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman