Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2835/17 (E. J. i drugi)

Odluka donesena 11. 10. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Kolektivni ugovor
  • Radni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2835/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-2835/17, rješavajući apelacije Edina Juge i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Edin Jugo protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 206699 13 Rsž od 21. aprila 2017. godine;

Mirsad Jugo protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 206418 13 Rsž od 7. aprila 2017. godine;

Hakija Begić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 206424 13 Rsž od 17. aprila 2017. godine;

Edževid Šutković protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 210791 13 Rsž od 20. aprila 2017. godine;

Sehad Vejo protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 142355 17 Rsž 2 od od 6. aprila 2017. godine;

Hasib Zeković protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 210854 13 Rsž od 21. aprila 2017. godine;

Nazif Ranica protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 191196 13 Rsž od 11. aprila 2017. godine;

Alen Ćomić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 218545 13 Rsž od 21. aprila 2017. godine;

Fuad Hadžihasanović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 198597 13 Rsž od 10. aprila 2017. godine;

Vahida Kurspahić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 201494 13 Rsž od 19. aprila 2017. godine;

Šehida Šljivo protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 210811 13 Rsž od 20. aprila 2017. godine;

Fahir Tahirović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195129 13 Rsž od 21. aprila 2017. godine;

Zejnil Sloboda protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 165652 17 Rsž 2 od 17. aprila 2017. godine;

Munira Ekmećić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 210834 13 Rsž od 12. aprila 2017. godine;

Meho Hakalović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 210815 13 Rsž od 27. aprila 2017. godine;

Omer Alić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 198667 13 Rsž od 11. aprila 2017. godine;

Faruk Salkić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 198583 13 Rsž od 19. aprila 2017. godine;

Selvedin Ušanović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 338630 15 Rsž od 13. aprila 2017. godine;

Amel Crnovršanin protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 338640 15 Rsž od 8. juna 2017. godine;

Sadija Šehović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 224245 13 Rsž od 16. maja 2017. godine;

Hamid Kahriman protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 179687 13 Rsž od 5. juna 2017. godine i Ahmed Džuvo protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 187238 13 Rsž od 8. juna 2017. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-2835/17

1. Edin Jugo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 206699 13 Rsž od 21. aprila 2017. godine.

AP-2836/17

2. Mirsad Jugo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 206418 13 Rsž od 7. aprila 2017. godine.

AP-2837/17

3. Hakija Begić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilijaša, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 206424 13 Rsž od 17. aprila 2017. godine.

AP-2838/17

4. Edževid Šutković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 210791 13 Rsž od 20. aprila 2017. godine.

AP-2839/17

5. Sehad Vejo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 142355 17 Rsž 2 od 6. aprila 2017. godine.

AP-2844/17

6. Hasib Zeković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 210854 13 Rsž od 21. aprila 2017. godine.

AP-2848/17

7. Nazif Ranica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 191196 13 Rsž od 11. aprila 2017. godine.

AP-2849/17

8. Alen Ćomić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 218545 13 Rsž od 21. aprila 2017. godine.

AP-2850/17

9. Fuad Hadžihasanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 198597 13 Rsž od 10. aprila 2017. godine.

AP-2851/17

10. Vahida Kurspahić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 201494 13 Rsž od 19. aprila 2017. godine.

AP-2852/17

11. Šehida Šljivo (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 210811 13 Rsž od 20. aprila 2017. godine.

AP-2855/17

12. Fahir Tahirović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 195129 13 Rsž od 21. aprila 2017. godine.

AP-2856/17

13. Zejnil Sloboda (u daljnjem tekstu: apelant) iz Hadžića, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 165652 17 Rsž 2 od 17. aprila 2017. godine.

AP-2857/17

14. Munira Ekmećić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 210834 13 Rsž od 12. aprila 2017. godine.

AP-2859/17

15. Meho Hakalović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Konjica, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 210815 13 Rsž od 27. aprila 2017. godine.

AP-2860/17

16. Omer Alić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 198667 13 Rsž od 11. aprila 2017. godine.

AP-2862/17

17. Faruk Salkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 198583 13 Rsž od 19. aprila 2017. godine.

AP-2866/17

18. Selvedin Ušanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 338630 15 Rsž od 13. aprila 2017. godine.

AP-3026/17

19. Amel Crnovršanin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 18. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 338640 15 Rsž od 8. juna 2017. godine.

AP-3028/17

20. Sadija Šehović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 18. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 224245 13 Rsž od 16. maja 2017. godine.

AP-3037/17

21. Hamid Kahriman (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 18. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 179687 13 Rsž od 5. juna 2017. godine.

AP-3040/17

22. Ahmed Džuvo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilijaša, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 18. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 187238 13 Rsž od 8. juna 2017. godine.

Spajanje predmeta

23. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2835/17. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

24. U konkretnim slučajevima osporenim konačnim odlukama, između ostalog, obavezan je tuženi (KJKP „Gradski saobraćaj“ d.o.o. Sarajevo) da apelantima isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, naknade za noćni rad, naknade za rad u dane državnih praznika, topli obrok i regres, te da na ime apelanata uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, dok su u preostalom dijelu, preko dosuđenih iznosa, tužbeni zahtjevi apelanata odbijeni.

25. U obrazloženjima osporenih odluka je navedeno da je u toku postupka utvrđeno da su apelanti u spornom periodu bili zaposlenici tuženog, da je tuženi pristupio Kolektivnom ugovoru o pravima i obavezama poslodavaca i zaposlenika u oblasti komunalne privrede Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: GKU), te da se taj ugovor primjenjuje od 1. decembra 2006. godine. Također, da je utvrđeno da tuženi od 1. decembra 2006. godine pa nadalje nije obračunavao i isplaćivao plate prema navedenom ugovoru, da je u tom periodu isplaćivao ostale naknade u nižim iznosima, te uplaćivao doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje u nižim iznosima. U vezi s tim, u osporenim odlukama je navedeno da su radna mjesta apelanata razvrstana u I grupu složenosti poslova sa rasponom koeficijenta od 1,00 do 1,50 (AP-2852/17, AP-2857/17) , III grupu složenosti poslova sa koeficijentom od 2,00 do 2,50, IV grupu složenosti poslova sa koeficijentom od 2,50 do 3,00 (AP-3026/17) odnosno u VII grupu složenosti poslova sa koeficijentom od 4,00 do 4,50 (AP- 3028/17) shodno odredbama član 43. GKU, slijedom čega su sudovi, prihvatajući nalaze i mišljenja vještaka finansijske struke, djelimično usvojili tužbene zahtjeve apelanata. Pri tome, u nekim od predmeta navedeno je da se, suprotno tvrdnjama apelanata, poslovi koje obavljaju apelanti ne mogu razvrstati u V grupu složenosti, odnosno IV grupu složenosti, jer GKU platu vezuje za radno mjesto zaposlenika, a da radna mjesta apelanata odgovaraju opisu poslova I, III odnosno IV grupe složenosti. Također, u obrazloženjima nekih od osporenih odluka je navedeno da je u članu 43. GKU izričito propisano koja radna mjesta spadaju u III grupu, odnosno IV grupu, te da je za V grupu kao uslov propisano obavljanje složenih poslova za visokokvalifikovane zaposlenike u proizvodnji i pružanju komunalnih usluga sa odgovarajućim stepenom specijalizacije u procesu rada, a što nije slučaj kod apelanata. Osim toga, u obrazloženjima nekih od osporenih odluka je navedeno da je na apelantima bio teret dokazivanja da poslovima koje su obavljali pripada određeni koeficijent, odnosno da ponude dokaze o stručnoj spremi i specijalizaciji u procesu rada, kao dokaz pripadnosti određenoj grupi. Imajući u vidu sve navedeno i činjenice u konkretnim slučajevima, u obrazloženjima osporenih odluka je zaključeno da su dosuđena potraživanja apelantima obračunata shodno odredbama člana 43. GKU, te da je to jedino primjenjiva odredba, budući da nema sistematizacije radnih mjesta, odnosno pravilnika koji određuje stepen složenosti poslova. Apelacioni navodi

26. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (zabrana diskriminacije), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

27. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

28. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

29. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

30. Ustavni sud podsjeća da je isto činjenično i pravno pitanje razmatrao u predmetu broj AP- 563/16, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova ( vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-563/16 od 10. oktobra 2016. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je ukazao da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

31. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2835/17 (E. J. i drugi) | Sudska praksa | Aktio