Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2186/17 (Kik boks klub "Borac" Banja Luka)
Odluka donesena 11. 10. 2017.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Građanski postupak
- Isplata duga
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2186/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-2186/17, rješavajući apelaciju Kik boks kluba "Borac" Banja Luka, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Kik boks klub "Borac" Banja Luka protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 093394 16 Pž od 24. marta 2017.
godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Kik boks klub "Borac" Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Milica Cvijanović, advokat iz Banjaluke, podnio je 2. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 093394 16 Pž od 24. marta 2017. godine.
2. Osporenom konačnom odlukom, koja je donesena u parničnom postupku koji je pokrenuo tužitelj Grad Banja Luka protiv apelanta kao tuženog, radi isplate duga, uvažana je apelantova žalba te je prvostepena presuda preinačena na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Tužitelj je obavezan da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.780,00 KM u roku od 30 dana.
3. U pogledu odluke o troškovima postupka, Viši privredni sud je u obrazloženju presude istakao da, s obzirom da je uspjeh stranaka u ovom sporu izmijenjen, tužitelj je primjenom odredaba čl. 386. stav 1. i 396. Zakona o parničnom postupku u vezi sa članom 397. istog zakona, obavezan da apelantu naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 2.780,00 KM, a koji troškovi se sastoje od troškova prvostepenog postupka u iznosu od 1.880,00 KM i troškova nastalih u vezi sa izjavljenom žalbom u iznosu od 900, 00 KM.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant navodi da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da je Viši privredni sud u osporenoj odluci obavezao tuženog da mu naknadi troškove postupka nastale u vezi sa izjavljenom žalbom u iznosu od 900,00 KM, a koji se sastoje od troškova sastava žalbe prema advokatskoj Tarifi u iznosu od 720,00 KM i paušalne nagrade u iznosu od 180,00 KM, ali da je sud propustio da uzme u razmatranje njegov zahtjev za naknadu sudske takse na izjavljenu žalbu, koji je on, također, uvrstio u troškovnik.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se pozvao u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji je Viši privredni sud, pri donošenju odluke o troškovima postupka, utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Viši privredni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao jasne razloge za svoje odlučenje u pogledu troškova postupka, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, Viši privredni sud u osporenoj odluci, između ostalog, obavezao je tuženog da apelantu naknadi troškove postupka u vezi sa izjavljenom žalbom u iznosu od 900, 00 KM, koji iznos je apelant naveo u troškovniku istaknutom u žalbi. Ustavni sud zapaža da je apelant pored navedenog iznosa u troškovniku zatražio i naknadu sudske takse, ali da nije naveo iznos takse. Ustavni sud, također, zapaža da iz predmetnog spisa proizilazi da je Okružni privredni sud u Banjaluci, tek nakon donošenja osporene odluke Višeg privrednog suda, a putem opomene za plaćanje sudske takse od 4. aprila 2017. godine, pozvao apelanta da u roku od osam dana od dana prijema poziva uplati na ime takse na žalbu iznos od 1.000,00 KM. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da nema proizvoljnosti u postupanju Višeg privrednog suda u konkretnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman