Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2892/17 (Agrovoće d.o.o. Zvornik, Pilica i "Frost" d.o.o. rashladna i trgovinska oprema Ljubuški)
Odluka donesena 11. 10. 2017.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Postupak priznavanja strane sudske odluke
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2892/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-2892/17, rješavajući apelacije Agrovoća d.o.o. Zvornik i "Frosta" d.o.o. rashladna i trgovinska oprema Ljubuški, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Agrovoće d.o.o. Zvornik, Pilica protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 V 005542 17 Gž od 21. marta 2017.
godine i "Frost" d.o.o. rashladna i trgovinska oprema Ljubuški protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 08 0 V 002869 17 Gž 2 od 11. maja 2017. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2892/17
1. Agrovoće d.o.o. Zvornik, Pilica (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 6. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 12 0 V 005542 17 Gž od 21. marta 2017. godine. Rješenjem Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 12 0 V 005542 16 V od 3. januara 2017. godine priznata je pravosnažna i izvršna arbitražna odluka Arbitražnog suda Berze za poljoprivredne proizvode u Beču broj S-4/15 od 12. oktobra 2015. godine kojom je apelant obavezan da predlagaču KRAUS und Kraus Gesellschaft m.b.H. isplati iznos od 58.154,40 eura sa kamatama na način preciziran u odluci. Rješenjem Vrhovnog suda broj 12 0 V 005542 17 Gž od 21. marta 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Okružnog suda broj 12 0 V 005542 16 V od 3. januara 2017. godine.
2. AP-3058/17
2. "Frost" d.o.o. rashladna i trgovinska oprema Ljubuški (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Ivan Herceg, advokat iz Ljubuškog, podnio je 18. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 08 0 V 002869 17 Gž 2 od 11. maja 2017. godine. Rješenjem Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 08 0 V 002869 16 V 2 od 16. marta 2017. godine usvojen je prijedlog Društva Arneg S.P.A. Italia i priznata je Odluka-nalog Okružnog suda u Padovi broj 4150/12 od 26. septembra 2012. godine kojom je obavezan apelant da predlagaču plati iznos glavnog duga i troškove postupka. Rješenjem Vrhovnog suda broj 08 0 V 002869 17 Gž 2 od 11. maja 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Kantonalnog suda broj 08 0 V 002869 16 V 2 od 16. marta 2017. godine. Spajanje predmeta
3. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2892/17. Apelacioni navodi
4. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U predmetu broj AP 3058/17 apelant navodi da mu je povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
3. Ustavni sud primjećuje da su u konkretnim slučajevima apelanti osporili odluke redovnih sudova kojima se odlučivalo o "priznanju stranih sudskih odluka". U vezi s tim, Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje utvrđeno je članom 6. stav 1. Evropske konvencije, koji u svojoj prvoj rečenici glasi: „Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom“. Iz navedenog je vidljivo da je uslov za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, da su se u predmetnom postupku utvrđivala građanska prava i obaveze.
4. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se u predmetnim postupcima, koji se odnosi na "priznanje strane sudske odluke", nisu utvrđivala građanska prava i obaveza apelanata na način koji zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), već se samo raspravljalo o tome da li su ispunjene pretpostavke za priznanje odluke stranog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1965/15 od 10. novembra 2016. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da se član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije ne može primjeniti na postupke u kojima su donesena osporena rješenja, te da su stoga apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Takođe, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnim postupcima nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata, te da su, stoga, navodi apelanata o kršenju člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta u predmetu broj AP 3058/17 o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa tim pravima ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18 stav (3) tačka h). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman