Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-822/17 („Veterinarska stanica“ d.o.o. Jablanica)

Odluka donesena 07. 09. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-822/17

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 09. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 822/17, rješavajući apelaciju Veterinarske stanice d.o.o. Jablanica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Veterinarske stanice d.o.o. Jablanica.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan upravni postupak izdavanja odobrenja za građenje, koji se trenutačno nalazi pred Službom za upravu za prostorno uređenje, građenje, zaštitu okoline, stambeno-komunalne, geodetske, imovinskopravne poslove i katastar nekretnina Općine Jablanica.

Nalaže se Službi za upravu za prostorno uređenje, građenje, zaštitu okoline, stambeno-komunalne, geodetske, imovinskopravne poslove i katastar nekretnina Općine Jablanica da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni upravni postupak, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Službi za upravu za prostorno uređenje, građenje, zaštitu okoline, stambeno-komunalne, geodetske, imovinskopravne poslove i katastar nekretnina Općine Jablanica da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Veterinarska stanica d.o.o. Jablanica (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Jablanice podnijela je 28. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u upravnoj stvari izdavanja odobrenja za građenje, koji se trenutačno vodi pred Službom za upravu za prostorno uređenje, građenje, zaštitu okoline, stambeno-komunalne, geodetske, imovinskopravne poslove i katastar nekretnina Općine Jablanica (u daljnjem tekstu: Služba).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštite okoline Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Službe zatraženo je 29. marta 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju, a 6. jula 2017. godine od Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).

3. Ministarstvo je odgovor na apelaciju dostavilo 4. aprila 2017. godine, a Služba 5. aprila 2017. godine. Kantonalni sud nije u ostavljenom roku dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 30. decembra 2010. godine podnijela Službi zahtjev za izdavanje rješenja o odobravanju gradnje za rekonstrukciju, nadogradnju, dogradnju i promjenu namjene individualnog stambeno-poslovnog objekta na zemljištu u užem urbanom području općine Jablanica.

6. Rješenjem Službe broj 04-I-25-2/487/10 od 11. marta 2011. godine odbijen je apelanticin zahtjev.

7. Rješenjem Ministarstva broj Up. II-09-03-25-54/11 od 16. maja 2011. godine odbijena je apelanticina žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje Službe od 11. marta 2011. godine.

8. Presudom Kantonalnog suda broj 07 0 U 005567 11 U od 13. februara 2012. godine uvažena je apelanticina tužba i poništeno drugostepeno rješenje Ministarstva od 16. maja 2011. godine, kao i prvostepeno rješenje Službe od 11. marta 2011. godine, te predmet vraćen Službi na ponovni postupak.

9. Rješavajući u ponovnom postupku (po presudi Kantonalnog suda od 13. februara 2012. godine), Služba je donijela Zaključak broj 04-I-25-487/10 od 2. marta 2012. godine kojim je prekinula predmetni postupak i odredila da prekid postupka traje do rješavanja imovinskopravnih odnosa u pogledu zemljišta za koje je apelantica podnijela zahtjev.

10. Rješenjem Ministarstva broj Up. II-09-03-25-54/11 od 27. aprila 2012. godine poništen je prvostepeni zaključak Službe od 2. marta 2012 godine i predmet vraćen Službi kao prvostepenom organu na ponovni postupak.

11. Rješavajući u ponovnom postupku (po rješenju Ministarstva od 27. aprila 2012. godine, a prema uputama iz presude Kantonalnog suda od 13. februara 2012. godine), Služba je donijela Zaključak broj 04-1-25-2-478/12 od 24. maja 2012. godine kojim je predmetni postupak prekinula kao preuranjen.

12. Rješenjem Službe broj 04-1-25-2-487/10 od 9. jula 2012. godine odbačena je kao neblagovremena apelanticina žalba protiv prvostepenog zaključka Službe od 24. maja 2012. godine.

13. Apelantica je 27. augusta 2012. godine podnijela Službi zahtjev za nastavak postupka prekinutog zaključkom tog organa od 24. maja 2012. godine.

14. Apelantica je 6. septembra 2012. godine podnijela žalbu zbog šutnje administracije, odnosno zbog neodlučivanja službe po njenom prijedlogu za nastavak postupka.

15. Zaključkom Ministarstva broj Up.II-09-03-25-54-5/11 od 28. septembra 2012. godine naloženo je Službi da u roku od 15 dana odluči o apelanticinom prijedlogu za nastavak postupka.

16. Zaključkom Ministarstva broj 03-04-14-651/12 od 8. oktobra 2012. godine naloženo je Službi da odgovarajućim upravnim aktom u što kraćem roku odluči o apelanticinom zahtjevu za nastavak postupka.

17. Postupajući po zaključcima Ministarstva od 28. septembra i 8. oktobra 2012. godine, Služba je donijela Zaključak broj 04-I-25-487/10 od 15. oktobra 2012. godine kojim je kao preuranjen odbačen apelanticin zahtjev za nastavak postupka (prekinut po zaključku Službe od 24. maja 2012. godine).

18. Rješenjem Ministarstva broj Up. II-09-03-25-54/11 od 23. novembra 2012. godine odbijena je apelanticina žalba izjavljena protiv prvostepenog zaključka Službe od 15. oktobra 2012. godine.

19. Apelantica se 16. augusta 2013. godine obratila Službi prijedlogom za nastavak postupka koji je prekinut zaključkom tog organa od 24. maja 2012. godine.

20. Apelantica je 25. oktobra 2013. godine izjavila žalbu zbog šutnje administracije, odnosno zbog nepostupanja Službe po presudi Kantonalnog suda od 13. februara 2012. godine.

21. Ministarstvo je 9. decembra 2013. godine donijelo zaključak kojim je naložilo Službi da u roku od 15 dana donese novi upravni akt po navedenoj presudi Kantonalnog suda.

22. Rješavajući u ponovnom postupku, Služba je donijela Rješenje broj 04-I-25-487/10 od 19. decembra 2013. godine kojim je odbijen apelanticin zahtjev za izdavanje odobrenja za građenje.

23. Rješenjem Ministarstva broj Up. II-09-03-25-54/11 od 6. marta 2014. godine poništeno je prvostepeno rješenje Službe od 19. decembra 2013. godine.

24. Rješenjem Službe broj 04-I-25-487/10 od 9. aprila 2014. godine odbijen je apelanticin zahtjev za izdavanje odobrenja za građenje.

25. Rješenjem Ministarstva broj Up. II-09-03-25-54/11 od 19. maja 2014. godine poništeno je prvostepeno rješenje Službe od 9. aprila 2014. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

26. Zaključkom Ministarstva broj Up. II-09-03-25-54/11 od 1. jula 2014. godine usvojena je apelanticina žalba zbog šutnje administracije i naloženo Službi da donese odluku u skladu s rješenjem Ministarstva od 19. maja 2014. godine.

27. Rješenjem Službe broj 04-I-25-487/10 od 23. juna 2014. godine odbijen je apelanticin zahtjev za izdavanje odobrenja za građenje.

28. Rješenjem Ministarstva broj Up. II-09-03-25-54/11 od 7. augusta 2014. godine poništeno je prvostepeno rješenje Službe od 23. juna 2014. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

29. Zaključkom Ministarstva broj Up. II-09-03-25-54/11 od 19. septembra 2014. godine usvojena je apelanticina žalba zbog šutnje administracije i naloženo Službi da donese odluku u skladu s rješenjem Ministarstva od 7. augusta 2014. godine.

30. Rješenjem Službe broj 04-I-25-487/10 od 19. septembra 2014. godine odbijen je apelanticin zahtjev za izdavanje odobrenja za građenje.

31. Rješenjem Ministarstva broj Up. II-09-03-25-54/11 od 12. novembra 2014. godine poništeno je prvostepeno rješenje Službe od 19. septembra 2014. godine, te predmet vraćen tom organu na ponovni postupak.

32. Zaključkom Službe broj 04-I-25-487/10 od 1. decembra 2014. godine određen je prekid postupka, koji traje sve dok se o prethodnom pitanju pravosnažnom odlukom nadležnog organa ne riješi o zahtjevu za legalizaciju izgrađenog stambenog objekta, investitora Samira Palića.

33. Rješenjem Kantonalnog suda broj 07 0 U 011595 14 U od 2. decembra 2014. godine odbačena je apelanticina tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva od 7. augusta 2014. godine.

34. Rješenjem Ministarstva broj Up. II-09-03-25-54/11 od 19. januara 2015. godine poništen je prvostepeni zaključak Službe od 1. decembra 2014. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

35. Rješenjem Kantonalnog suda broj 07 0 U 011640 15 U od 8. septembra 2015. godine odbačena je apelanticina tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva od 12. novembra 2014. godine, zbog toga što tim rješenjem nije konačno odlučeno o apelanticinom zahtjevu za izdavanje odobrenja za građenje.

36. Presudom Kantonalnog suda broj 07 0 U 011640 15 Uvp od 23. decembra 2016. godine odbijen je apelanticin zahtjev za preispitivanje presude Kantonalnog suda od 8. septembra 2015. godine.

37. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da se postupak po apelanticinom zahtjevu trenutno vodi pred Službom kao prvostepenim upravnim organom nadležnim za rješavanje predmetne upravne stvari.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

38. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog predugog trajanja upravnog postupka pokrenutog po njenom zahtjevu od 30. decembra 2010. godine za izdavanje rješenja o odobravanju gradnje.

b)Odgovor na apelaciju

39. Ministarstvo je navelo da ostaje pri navodima iz obrazloženja svog rješenja od 12. novembra 2014. godine, pa je predloženo da se apelacija odbije kao neosnovana.

40. Služba je navela da su osnovani apelanticini navodi da se postupak izdavanja odobrenja za građenje kod tog organa vodi predugo i da apelantica kao stranka trpi posljedice takvog stanja. Međutim, Služba je istakla da nisu osnovani apelanticini navodi da se njeno pravo ograničava postupanjem prvostepenog organa, već da je Kantonalni sud trebao ispitati koji od organa nezakonito postupa. Također, Služba je ukazala na ozbiljnost problema u situaciji kada Ministarstvo kao drugostepeni organ prilikom odlučivanja o žalbi primjenjuje član 240. Zakona o upravnom postupku. Takvo postupanje drugostepenog organa, po ocjeni Službe, treba spriječiti Kantonalni sud u upravnom sporu. S obzirom na navedeno, Služba je apelirala na Ustavni sud da pri ocjeni apelacije izrazi stav da je postupanjem Kantonalnog suda i Ministarstva povrijeđeno apelanticino pravo na efektivan pravni lijek, te da postupajuće organe obaveže da promijene praksu i postupaju u skladu sa svojim ovlaštenjima i obavezama.

V.Relevantni propisi

41. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa građana [...] što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari. [...] Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge sudionike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 123. stav 2.

(2) Ako nadležni organ povodom stavljenog zahtjeva stranke utvrdi da po važećim propisima nema uvjeta za pokretanje postupka, donijet će o tome zaključak, kojim će se podneseni zahtjev odbaciti kao preuranjen. Protiv tog zaključka dopuštena je posebna žalba.

Član 146. stav 1.

(1) Postupak prekinut zbog rješavanja prethodnog pitanja kod nadležnog organa nastavit će se pošto rješenje doneseno o tom pitanju postane konačno.

42. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

43. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 379. stav 1. tačka 1.

(1) Osim slučajeva posebno predviđenih u ovom zakonu prekid postupka sud će odrediti: 1) ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju;

[…] Član 380. stav 1.

(1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.

Član 381. stav 3.

(3) U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastavit će se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida.

VI.Dopustivost

44. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

45. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

46. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

47. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

48. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

49. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

50. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

51. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

52. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut apelanticinim zahtjevom od 30. decembra 2010. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Pri tome, Ustavni sud ima u vidu da je predmetni postupak bio prekinut u periodu od oko godinu i po dana (od 24. maja 2012. godine do 19. decembra 2013. godine). S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na to da za vrijeme prekida postupka rokovi ne teku, odnosno da se za vrijeme prekida postupka ne mogu preduzimati nikakve procesne radnje. Dakle, Ustavni sud zapaža da postupak traje duže od šest i po godina, a relevantan period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka je period od oko pet godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

53. Ustavni sud nalazi da iz stanja spisa predmeta proizlazi da se radi o relativno složenom predmetu. Nadalje, Ustavni sud ne nalazi da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je apelantica preduzimala radnje kojim bi odugovlačila predmetni postupak.

54. Ocjenjujući ponašanje nadležnih organa, Ustavni sud zapaža da je nesporno da su organi uprave provodili procesne radnje i donosili odluke u apelanticinom predmetu. U tom smislu, Ustavni sud konstatira da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je u predmetnoj upravnoj stvari doneseno preko 20 odluka. Također, Ustavni sud primjećuje da je postupak za izdavanje odobrenja za građenje u pet navrata vraćan na ponovno odlučivanje (jednom odlukom Kantonalnog suda i četiri puta odlukama drugostepenog organa – Ministarstva). S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Osim toga, Ustavni sud zapaža i da je drugostepeni upravni organ (povodom apelanticinih žalbi zbog šutnje administracije) u četiri navrata intervenirao na ažurnost u postupanju prvostepenog organa, nalažući mu (zaključcima) da donese odluku u predmetnoj upravnoj stvari.

55. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da predmetni postupak, posmatrano u cjelini, traje preko šest i po godina i još uvijek nije okončan, niti je izvjesno kada će to biti, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da nema valjanog opravdanja zašto postupak u navedenom predmetu traje toliko dugo, što se u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju organa uprave, prije svega Službi i Ministarstvu, koji nisu vodili postupak na način kako je propisano Zakonom o upravnom postupku (čl. 6. i 14).

56. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka za izdavanje rješenja o građenju, povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

57. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, te, ako odluči da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, da će ju odrediti na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Dakle, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, Ustavni sud određuje naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

58. Uzimajući u obzir navedeno, te sve okolnosti konkretnog slučaja, između ostalih i to da je apelantica pravno lice i da nije riječ o naknadi materijalne štete već je riječ o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je utvrđivanje kršenja apelanticinog prava i izdavanje naloga Službi da odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka dovoljna satisfakcija za apelanticu.

VIII.Zaključak

59. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak izdavanja rješenja za građenje traje preko šest i po godina, a relevantan period razmatranja za Ustavni sud je period od oko pet godina, te kada još uvijek nije okončan, što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret upravnim organima koji nisu vodili postupak na način kako je to propisano Zakonom o upravnom postupku.

60. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

61. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-822/17 („Veterinarska stanica“ d.o.o. Jablanica) | Sudska praksa | Aktio