Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-483/17 (V. M., D. M. i D. M. i PABOS d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 11. 10. 2017.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-483/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-483/17, rješavajući apelacije Vladimira Marjanovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Vladimir Marjanović, Dušanka Marjanović i Dana Marjanović zbog dužine trajanja upravnog postupka u predmetu sporazumnog određivanja naknade za preuzete nekretnine i PABOS d.o.o. Sarajevo zbog dužine trajanja upravnog postupka u predmetu ispravke greške u katastarskom operatu, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-483/17

1. Vladimir Marjanović, Dušanka Marjanović i Dana Marjanović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke, koje zastupa Savan Zec, advokat iz Kozarske Dubice, podnijeli su 6. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja upravnog postupka u predmetu sporazumnog određivanja naknade za preuzete nekretnine. Rješenjem Općine Sanski Most (u daljnjem tekstu: Općina) broj 03-475-110/97 od 16. septembra 1997. godine preuzeta je iz posjeda ranijih korisnika (M.M. i T.M.) cjelokupna imovina, gradsko građevinsko neizgrađeno zemljište bliže označeno u rješenju u svrhu realizacije regulacionog plana naselja Stadion, odnosno izgradnje stambeno poslovnih objekata i određeno da im pripada pravo na naknadu za preuzeto građevinsko zemljište. Rješenjem Općine broj 03-475-110/97 od 8. decembra 2003. godine poništeno je rješenje Općine broj 03-475-110/97 od 16. septembra 1997. godine i određeno da se iz posjeda ranijih korisnika (M.M. i T.M.) gradsko građevinsko neizgrađeno zemljište bliže označeno u rješenju preuzima u korist Općine sa dijelom 1/1, a u svrhu realizacije regulacionog plana naselja Stadion, odnosno izgradnje stambeno poslovnih objekata i određeno da će se usmena javna rasprava po pitanju naknade za preuzeto zemljište održati po pravosnažnosti rješenja. Apelanti su 29. jula 2015. godine kao zakonski nasljednici iza M.M. podnijeli prijedlog Općini za sporazumno utvrđivanje naknade za preuzete nekretnine. Iz stanja spisa proizlazi da je pred Općinom pokrenut postupak za određivanje stalnog sudskog vještaka u cilju procjene tržišne vrijednosti preuzetih nekretnina i da su apelanti aktom Općine broj 06-475-110/97 od 5. aprila 2017. godine obaviješteni da se izjasne o ličnosti sudskog vještaka nakon čega će se zakazati usmena javna rasprava za sporazumno određivanje naknade za preuzete nekretnine.

2. AP-3344/17

2. PABOS d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Nusret Kolašinac, advokat iz Sarajeva, podnio je 7. avgusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja upravnog postupka u predmetu ispravke greške u katastarskom operatu. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant 2011. godine podnio zahtjev Službi za geodetsko imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina Općine Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba) za ispravku greške u katastarskom operatu na parceli gradskog građevinskog zemljišta. U više puta ponovljenom postupku, Rješenjem Službe broj 08-31-702/11 od 16. maja 2016. godine, donesenom u izvršenju Rješenja Federalne uprave za geodetsko imovinsko-pravne poslove broj 05-31-363/15 od 11. februara 2016. godine, odbijen je apelantov zahtjev za ispravku greške u katastarskom operatu na parceli gradskog građevinskog zemljišta bliže označenog u izreci rješenja. Rješenjem Federalne uprave za geodetsko imovinsko-pravne poslove broj 05-31-912/16 od 24. januara 2017. godine uvažena je apelantova žalba, prvostepeno rješenje je poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje.

Spajanje predmeta

3. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-483/17. Apelacioni navodi

4. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U vezi s navodima apelanata, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav 1. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05) propisano da "ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena". Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav 3. navedenog zakona propisano da "ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uvjetima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku".

8. Međutim, apelanti, kako to proizlazi iz činjeničnih stanja predmeta, nisu podnosili žalbe drugostepenom organu, odnosno nisu pokretali upravni spor pred nadležnim sudovima u smislu citiranih zakonskih odredaba. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.). Budući da su apelanti propustili da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrzaju postupak, te da na taj način stvore uslove da predmetni postupci bar u jednoj fazi budu razmatrani pred nadležnim sudovima, Ustavni sud smatra da apelanti nisu iscrpili pravne lijekove koji su im bili na raspolaganju.

9. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-483/17 (V. M., D. M. i D. M. i PABOS… | Sudska praksa | Aktio