Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1646/17 ("AHSUN SIROVINA COMERC" d.o.o. Ilijaš)
Odluka donesena 11. 10. 2017.
- Nematerijalna šteta
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1646/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-1646/17, rješavajući apelaciju "AHSUN SIROVINA COMERC" d.o.o. Ilijaš, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "AHSUN SIROVINA COMERC" d.o.o. Ilijaš protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Rs 106071 16 Rsž od 13.
februara 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. "AHSUN SIROVINA COMERC" d.o.o. Ilijaš (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Adin Buljubašić, advokat iz Zenice, podnio je 27. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonali sud) broj 43 0 Rs 106071 16 Rsž od 13. februara 2017. godine. Osporenom konačnom odlukom apelant je obavezan da tužitelju S.K. na ime naknade nematerijalne štete isplati određene novčane iznose zbog povrede na radu i to za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja opće životne aktivnosti, pretrpljene fizičke bolove, pretrpljeni strah, te na ime naruženosti, kao i da mu naknadi materijalnu štetu koja se ogleda u troškovima liječenja.
2. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je istakao da iz utvrđenog činjeničnog stanja pred prvostepenim sudom proizilazi da je tužitelj, kao radnik apelanta, dana 29. novembra 2010. godine, prilikom skupljanja i čišćenja metalnog otpada sa peći, koja se rušila u preduzeću Arcelor Mittal, pao sa druge peći na ostatke prve peći koja se prethodno srušila, sa visine od oko 1,5 metara, te da je tom prilikom pretrpio tjelesne povrede kičme i noge, a zbog kojih povreda je tužitelj bio na bolovanju do 1. aprila 2011. godine, kao i to da mu je tuženi nakon toga otkazao Ugovor o radu iz ekonomskih razloga svojom odlukom od 30. marta 2011. godine. Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud utvrdio da je odgovornost tuženog zasnovana na relevantnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima, Zakona o radu, te Zakona o zaštiti na radu. Naime, Kantonalni sud je istakao da rad na visini, shodno odredbi člana 174. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, predstavlja opasnu djelatnost, te da šteta nastala u vezi s opasnom djelatnošću smatra se da potiče od te djelatnosti. Osim toga, Kantonalni sud je zaključio da od 1. aprila 2011.godine, kao dana zaključenja bolovanja, kada je tužitelj mogao saznati za vrstu i obim štete, pa do dana podnošenja tužbe, tj. do 28. marta 2014.godine, nije protekao zastarni rok od tri godine, propisan članom 376. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, zbog čega se ne mogu prihvatiti kao osnovani žalbeni navodi apelanta o zastari potraživanja.
3. Nadalje, Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je poklonio vjeru, nalazu i mišljenju vještaka zaštite na radu Matić Draganu, s obzirom da je nalaz i mišljenje jasan i potpun i urađen u skladu s pravilima struke, te koji nalaz i mišljenje nisu dovedeni u sumnju ni primjedbama apelanta, tim prije što je vještak jasno i određeno odgovorio na sva pitanja i primjedbe apelanta, a koji nalaz i mišljenje nije u suprotnosti sa iskazima saslušanih svjedoka i tužitelja. Kantonalni sud je, također, istakao da navode prvostepenog suda o nepostojanju doprinosa tužitelja nastanku štetnih posljedica, iz razloga koji su navedeni u prvostepenoj presudi, u cjelosti kao pravilne prihvata i drugostepeni sud, jer nisu dovedeni u sumnji ni sadržajem žalbi, a isti su utvrđeni iz prijave o nesreći na poslu, iskaza tužitelja datog u svojstvu parnične stranke, a koji iskaz je u saglasnosti sa iskazima svjedoka, a apelant nije, shodno odredbi čl. 123. i 126. Zakona o parničnom postupku, ponudio sudu ni jedan dokaz da je tužitelj doprinio nastanku nesreće. Pored toga, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio i kada je poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke iz oblasti ortopedije-traumatologije dr. Harunu Šestiću, koje vještačenje nije dovedeno u sumnju ni primjedbama apelanta, te da u pomenutom nalazu i mišljenju vještaka nema ništa nejasno, nepotpuno niti proturječno da bi prvostepeni sud postupio po odredbi člana 155. stav 2 Zakona o parničnom postupku, zbog čega se ne mogu prihvatiti kao osnovani žalbeni navodi apelanta o osporavanju nalaza medicinske struke, tim prije što je vještak istakao da je dao svoj nalaz i mišljenje na osnovu cjelokupne raspoložive medicinske dokumentacije.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu ovih prava apelant, u suštini, vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primijeni procesnog i materijalnog prava. Apelant smatra da je su sudovi prihvatanjem nalaza vještaka koji nije sačinjen u skladu sa pravilima struke povrijedili odredbe Zakona o parničnom postupku, kao i da su, zaključujući da je predmetna šteta nastala na osnovu opasne djelatnosti, odnosno opasne stvari, proizvoljno primijenili Zakon o obligacionim odnosima.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, nasuprot apelantovim navodima, u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje. Imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Kantonalnog suda, Ustavni sud, ne nalazi da je Kantonalni sud, pri donošenju svoje odluke, proizvoljno primijenio odredbe Zakona o parničnom postupku i Zakona o obligacionim odnosima. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman