Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1192/17 (A.F.S.A.D.)
Odluka donesena 10. 04. 2018.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1192/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-1192/17, rješavajući apelaciju A. F. S. A. D., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. F. S. A. D.
podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 022459 16 Uvp od 26. januara 2017. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. A. F. S. A. D. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Udruženje "Vaša prava BiH" iz Sarajeva, podnijela je 30. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 022459 16 Uvp od 26. januara 2017. godine.
2. Rješenjem Ministarstva bezbjednosti Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) UP-1-07/1-41-148-5/15 od 13. juna 2016. godine usvojen je apelantičin zahtjev za međunarodnu zaštitu i priznat status supsidijarne zaštite, koji je odobren na rok od godinu dana od dana pravosnažnosti rješenja, sa mogućnošću produženja, dok joj nije priznat izbjeglički status u Bosni i Hercegovini.
3. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 022459 16 U od 21. novembra 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina tužba protiv Rješenja Ministarstva broj UP- 1-07/1-41-148-5/15 od 13. juna 2016. godine.
4. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 022459 16 Uvp od 26. januara 2017. godine odbijen je kao neosnovan apelantičin zahtjev za preispitivanje Presude Suda BiH broj S1 3 U 022459 16 U od 21. novembra 2016. godine. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da je Vijeće za upravne sporove Suda BiH pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje i pravilno ocijenilo da je pravilno rješenje Ministarstva da nisu ispunjeni uslovi da se apelantici prizna izbjeglički status. Sud BiH je naveo da Ministarstvo, prema odredbi člana 30. Zakona o azilu („Službeni glasnik BiH“ broj 11/16), ispituje osnovanost zahtjev za azil u jedinstvenom postupku tako što prvo ispituje uslove za dodjelu izbjegličkog statusa, te ako nisu ispunjeni uslovi za dodjelu izbjegličkog statusa, ispituje uslove za dodjelu supsidijarne zaštite. Sud BiH je ukazao da će se, prema odredbama člana 19. Zakona o azilu, izbjeglički status odobriti strancu koji je zbog osnovanog straha od progona zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj grupi ili političkog mišljenja nalazi izvan zemlje svog državljanstva, a ne može ili se zbog takvog straha ne želi staviti pod zaštitu te zemlje, kao i licu bez državljanstva koje se nalazi izvan zemlje svog prethodnog uobičajenog mjesta boravka, a ne može se ili se zbog takvog straha ne želi vratiti u tu državu. U vezi s tim, Sud BiH je naveo da u konkretnom slučaju, iz apelantičinih navoda iznesenih u tužbi i iz intervjua koji je apelantica dala u postupku donošenja rješenja, jasno proizlazi da se strah kod apelantice odnosi na "strah od odmazde od članova njene porodice". Sud BiH je ukazao da, dakle, razlozi koje je navela apelantica nisu razlozi iz kojih se u smislu naprijed citiranih propisa strancu odobrava međunarodna zaštita po osnovu izbjegličkog statusa, jer prijetnje ili povrede koje bi bile osnov straha ne potiču od državnog organa vlasti zemlje porijekla.
Apelacioni navodi
5. Apelantica smatra da joj je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. U pogledu apelantičinih navoda o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopće primjenjive na apelantičin slučaj.
8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da odlučivanje o statusnim pitanjima (kao što su davanje državljanstva, boravak i drugo) spada u djelokrug javno pravnih ovlašćenja određene države koji je isključen iz djelokruga člana 6. Evropske konvencije. Praksa Evropskog suda za ljudska prava izričito stoji na stanovištu da, uopšte pravo na ulazak, boravak nije pravo koje je garantovano odredbama Evropske konvencije čak niti za građane te zemlje. Takva prava su određena javnim pravom putem akata javne uprave iz čega slijedi da pojam «građanska prava» u članu 6. stav 1. Evropske konvencije ne uključuje niti jedno takvo pravo i prema tome niti odluka kojom se dozvoljava ili odbija ulazak, kao ni postupak u kome je ta odluka donesena nisu supsumirani odredbama člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi predstavka broj 3325/67 X, Y, Z, V and W protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Zbirka 25 (1968).
9. Slijedom navedenog, Ustavni sud ukazuje da i pravo na dodjelu izbjegličkog statusa spada u domen javnog prava svake zemlje, te se smatra aktom države koji pripada njenom javno-pravnom domenu i ne uživa zaštitu člana 6. Evropske konvencije kao «građansko pravo ili obaveza». S obzirom nato, Ustavni sud smatra da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman