Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1981/17 (Z. O.)

Odluka donesena 07. 09. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1981/17

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 09. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1981/17, rješavajući apelaciju Zorana Opačića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. septembra 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Zorana Opačića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka u predmetu u kojem su donesene Presuda Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 191110 14 P od 17. marta 2015. godine i Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 191110 15 Gž od 24. marta 2017. godine, a koji se radi odlučivanja o izjavljenoj reviziji nalazi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske u predmetu broj 71 0 P 191110 17 Rev.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Zoran Opačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 22. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak u predmetu u kojem su donesene Presuda Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 191110 14 P od 17. marta 2015. godine i Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 191110 15 Gž od 24. marta 2017. godine, a koji se radi odlučivanja o izjavljenoj reviziji nalazi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u predmetu broj 71 0 P 191110 17 Rev.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Osnovnog suda zatraženo je 31. maja 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud, Okružni sud i Osnovni sud su u periodu od 8. do 14. juna 2017. godine dostavili odgovore na apelaciju.

4. Ustavni sud je 24. augusta 2017. godine telefonskim putem od Vrhovnog suda pribavio dodatne informacije o predmetu.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 5. maja 2014. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv D. M. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete, v. sp. 40.000,00 KM.

7. Osnovni sud je 17. marta 2015. godine donio Presudu broj 71 0 P 191110 14 P.

8. Protiv navedene presude apelant je izjavio žalbu i predmet je 27. maja 2015. godine dostavljen Okružnom sudu.

9. Okružni sud je 24. marta 2017. godine donio Presudu broj 71 0 P 191110 15 Gž.

10. Apelant je protiv navedene presude izjavio reviziju, a predmet je 15. juna 2017. godine dostavljen Vrhovnom sudu i zaveden pod brojem 71 0 P 191110 17 Rev.

11. Prema stanju u spisu, predmet je u toku pred Vrhovnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je u parničnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je podnio tužbu protiv tuženog 5. maja 2014. godine, ali da predmetni postupak nije pravomoćno okončan do dana podnošenja apelacije krivicom redovnih sudova.

b) Odgovor na apelaciju

13. Vrhovni sud u odgovoru od 12. juna 2017. godine ističe da konkretni spis nije dostavljen tom sudu.

14. Okružni sud opravdava dužinu trajanja parničnog postupka tako što se poziva na Plan rješavanja starih predmeta koji je obavezan provoditi u skladu s instrukcijama Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH.

15. Osnovni sud je, u suštini, istakao da je prvostepeni postupak proveden u skladu s važećim zakonskim propisima, te da u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja apelantovih prava.

16. U informaciji dobijenoj telefonskim putem, Vrhovni sud navodi da je tom sudu 15. juna 2017. godine dostavljen konkretni spis na odlučivanje o reviziji i da je zaveden pod brojem 71 0 P 191110 17 Rev.

V.Relevantni propisi

17. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

18. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja parničnog postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 5. maja 2014. godine i koji još uvijek nije okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

22. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom od 5. maja 2014. godine pokrenuo parnični postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste period od tri godine i četiri mjeseca. Analiza razumnosti trajanja postupka

27. U konkretnom slučaju radi se o postupku po apelantovoj tužbi radi naknade štete, koji po zakonu nije određen kao hitan. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, Ustavni sud ne smatra da se radi o naročito složenom predmetu.

28. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka.

29. Posmatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud prvostepenu presudu donio 17. marta 2015. godine, odnosno nakon deset mjeseci od podnošenja tužbe. Protiv prvostepene presude apelant je izjavio žalbu, a Okružni sud je presudu donio 24. marta 2017. godine, dakle nakon jedne godine i devet mjeseci od dostavljanja predmeta tom sudu na postupanje po žalbi, te je predmet nakon izjavljene revizije 15. juna 2017. godine dostavljen na odlučivanje Vrhovnom sudu kod kojeg se predmet nalazi nešto više od dva mjeseca. Imajući u vidu navedeno, a posebno činjenicu da su u dosadašnjem dijelu postupka u periodu od tri godine i četiri mjeseca donesene dvije odluke, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja dužina trajanja postupka ne prelazi granice „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

30. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju još uvijek nije došlo do povrede apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja još uvijek nema povrede prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je predmetni postupak pred Osnovnim sudom, Okružnim sudom i Vrhovnim sudom, do donošenja konkretne odluke, trajao tri godine i četiri mjeseca.

32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1981/17 (Z. O.) | Sudska praksa | Aktio