Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3056/17 (M.B.)
Odluka donesena 11. 10. 2017.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Krivični postupak
- Pritvor
- Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine · čl. 132
- Odluka o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine · čl. 132
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03 i 26/04)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05 i 48/05)
- ODLUKA KOJOM SE DONOSI ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU BOSNE I HERCEGOVINE ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06 i 76/06)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06 i 29/07)
- Zakon o izmjeni Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-3056/17
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3056/17, rješavajući apelaciju M.B., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. listopada 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija M.B. podnesena protiv rješenjâ Suda Bosne i Hercegovine br. S1 1 K 020032 17 Kžk od 14.
lipnja 2017. godine i S1 1 K 020032 17 Krž 11 od 14. travnja 2017.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. M.B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Orašja, kojeg zastupa Irena Pehar, odvjetnica iz Mostara, podnio je 17. srpnja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 1 K 020032 17 Kžk od 14. lipnja 2017. godine i S1 1 K 020032 17 Krž 11 od 14. travnja 2017. godine. Apelant je, također, zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru o puštanju apelanta iz pritvora do pravomoćnosti presude pred Sudom BiH.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Prije podnošenja navedene apelacije apelant je pred Ustavnim sudom osporio rješenja Suda BiH (br. S1 1 K 020032 16 Krž 2 od 18. travnja 2016. godine i S1 1 K 020032 15 Krl od 4. travnja 2016. godine) u svezi sa povredom prava na osobnu slobodu i sigurnost i pravom na presumpciju nevinosti, te je o apelaciji Ustavni sud odlučio Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 2509/16 od 20. srpnja 2016. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je utvrdio da je apelantova apelacija očigledno neutemeljena.
3. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužiteljstva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.
4. Sud BiH i Tužiteljstvo su dostavili odgovore na apelaciju.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Sud BiH donio je Rješenje broj S1 1 K 020032 17 Krž 11 od 14. travnja 2017. godine kojim se apelantu produljava pritvor do okončanja pretresa pred Vijećem Apelacijskog odjela, a najdulje jednu godinu, odnosno do 14. travnja 2018. godine. Kontrola opravdanosti pritvora vršit će se svaka dva mjeseca od donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Protiv rješenja nije dozvoljen priziv.
7. U obrazloženju rješenja je navedeno da je prvostupanjskom Presudom Suda BiH broj S1 1 K 020032 15 Kri od 9. prosinca apelant proglašen krivim da je radnjama u toč 1, 2, 3, 4.a), 4.b) i 4.c) osuđujućeg dijela izreke presude počinio kazneno djelo ratni zločin protiv civilnog pučanstva iz članka 142. stavak 1. u svezi sa člankom 22. Krivičnog zakona SFRJ ( u daljnjem tekstu: KZSFRJ), pa ga je Sud BiH osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset godina. Istom presudom na temelju odredbe članka 284. točka c) Zakona o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: ZKP) apelant je oslobođen optužbe da je radnjama u toč. 1, 2, 3. i 5. oslobađajućeg dijela izreke presude počinio kazneno djelo ratni zločin protiv civilnog pučanstva, odnosno radnjama u točki 4. kazneno djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika. Nakon izricanja prvostupanjske presude rješenjem Suda BiH od 9.prosinca 2016. godine apelantu kao optuženom produljen je pritvor zbog postojanja posebnih pritvorskih razloga predviđenih člankom 132. stavak 1. točka a) ZKP, koji može trajati najdulje devet mjeseci, odnosno do 9. rujna 2017. godine ili do nove odluke suda. Presudom Vijeća Apelacijskog odjela BiH od 14. travnja 2017. godine potvrđen je osuđujući dio presude, točka 5. oslobađajućeg dijela presude i odluka o kazni, dok je prizivTužiteljstva uvažen u odnosu na toč. 1, 2, 3. i 4. oslobađajućeg dijela prvostupanjske presude, te je ona u tom dijelu ukinuta i određeno je održavanje pretresa pred Vijećem Apelacijskoga odjela Suda Bosne i Hercegovine.
8. Imajući u vidu navedeno, Apelacijsko vijeće je, sukladno odredbi članka 315. stavak 3. ZKP, preispitalo postojanje razloga za zadržavanje optuženog apelanta u pritvoru, pri čemu je utvrdilo da razlozi za pritvor propisani člankom 132. stavak 1. točka a) ZKPBiH i dalje postoje.
9. Nakon što je navedeni dio presude ukinut, i to zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u ovom predmetu i dalje egzistira optužnica Tužiteljstva. Također je nesporna činjenica da je u jednom dijelu presude postala pravomoćna i da je apelant proglašen krivim za kazneno djelo ratni zločin protiv civilnog pučanstva. Stoga je, prema mišljenju Suda BiH, neupitno postojanje utemeljene sumnje.
10. U pogledu posebnog pritvorskog razloga propisanog člankom 132. stavak 1. točka a) ZKP, Sud BiH je našao da okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva u slučaju puštanja na slobodu u odnosu na optuženog i dalje stoje, te je, stoga, njegovo dalje zadržavanje u pritvoru neophodno. Vijeće je posebno ocijenilo činjenicu da je apelant pravomoćno osuđen za kazneno djelo ratni zločin protiv civilnog pučanstva i da mu je izrečena kazna u trajanju od deset godina, pa je apelant, svjestan težine kaznene sankcije, dodatno motiviran da bjekstvom izbjegne dalje procesuiranje.
11. Sud BiH ističe i činjenicu da apelant, pored državljanstva BiH, posjeduje i državljanstvo Republike Hrvatske, koja, sukladno svojim ustavnim odredbama, ne izručuje vlastite državljane, ali i činjenicu da optuženi ima prijavljeno boravište u Frankfurtu, SR Njemačka, gdje je živio i radio. Sud BiH je ocijenio da sve navedene okolnosti, kada se dovedu u međusobnu vezu, opravdano ukazuju na to da bi apelant, ukoliko bi se našao na slobodi, bez poteškoća mogao napustiti zemlju i postati nedostupan organima kaznenog gonjenja Bosne i Hercegovine, pri čemu je sud imao u vidu i činjenicu da je građanima Republike Hrvatske, po prijemu u članstvo Europske unije, kretanje na području zemalja članica Šengenskog sporazuma postalo još jednostavnije, a boravak na području tih zemalja nije vremenski ograničen.
12. Sud BiH je naglasio da svoju odluku nije temeljio isključivo na postojanju dvojnog državljanstva, ali je dovodeći navedenu okolnost u svezu sa ostalim okolnostima, zaključio da postoji opravdana bojazan od bjekstva optuženog, te je zaključio da i dalje stoje pritvorski razlozi propisani člankom 132. stavak 1. točka a) ZKPBiH.
13. Sud BiH donio je Rješenje broj S1 1 K 020032 17 Kžk od 14. lipnja 2017. godine kojim je utvrđeno da i dalje postoje okolnosti koje opravdavaju zadržavanje u pritvoru apelanta, i to zbog razloga popisanih člankom 132. stavak 1. točka a) ZKP. U obrazloženju je naveden historijat predmeta, te se Sud BiH pozvao na odredbe čl. 132. stavak 1. točka a), 137. stavak 1. i 317. ZKP. Nadalje, Sud BiH je zaključio da je utvrđeno postojanje utemeljene sumnje i naveo otprilike iste razloge iz članka 132. stavak 1. točka a) ZKP kao i u prethodnom rješenju (državljanstvo, boravište). Također, Sud BiH je naveo da pretres pred Apelacijskim vijećem (u odnosu na ukinuti dio presude) treba početi, što, prema mišljenju suda, ukazuje da na strani apelanta postoje pritvorski razlozi iz članka 132. stavak 1. točka a) ZKP. Sud BiH navodi da je razmotrio mogućnost primjene blaže mjere, ali je zaključio da se svrha osiguranja apelantove nazočnosti može postići samo mjerom pritvora.
IV. Apelacija
I.Navodi iz apelacije
14. Apelant u apelaciji ističe povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ( u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 2. Europske konvencije. Apelant navodi relevantne odredbe ZKP, te se žali da osporena rješenja ne sadrže dovoljne i razumne razloge za zaključak da je opravdano produljiti pritvor apelantu. Apelant navodi da činjenica da ima državljanstvo Republike Hrvatske, kao i da živi blizu granice nisu dovoljne same po sebi za određivanje pritvora po ovoj osnovi. Također, apelant ističe da je suradnja Njemačke i Bosne i Hercegovine na visokoj razini i to znači da ne bi bio nedostupan organima gonjenja. Također, apelant navodi da mu je cijela obitelj u Bosni i Hercegovini. II.Odgovor na apelaciju
15. U odgovoru na apelaciju Sud BiH je naveo da je presuda u odnosu na apelanta u jednom dijelu postala pravomoćna, te je, prema mišljenju Suda BiH, lišavanje slobode sukladno Europskoj konvenciji, a po presudi nadležnog suda sukladno i postupku koji je propisan zakonom. Sud BiH je naveo da je ocijenio činjenicu postojanja pravomoćne presude i izrečene kazne, odnosno postojanje utemeljene sumnje, ali i u okviru posebnog razloga činjenicu postojanja pravomoćne presude i izrečene kazne sa činjenicom o dvojnom državljanstvu i da je živio i radio u Frankfurtu. Sud BiH je tražio da se apelacija odbije kao neutemeljena.
16. U odgovoru na apelaciju Tužiteljstvo je navelo da je sud ocijenio sve okolnosti konkretnog slučaja, kao i da je apelant identične navode kao u apelaciji iznosio i u postupku pred sudom, te je sud ocjenom svih okolnosti (ne samo dvojnog državljanstva) utvrdio postojanje posebnog pritvorskog osnova iz članka 132. stavak 1. točka a) ZKP.
V. Relevantni propisi
17. U Zakonu o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09 i 72/13) relevantne odredbe glase;
Članak 137.
Pritvor nakon potvrđivanja optužnice (1) Pritvor se može odrediti, produljiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Priziv protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
Članak 138.
Određivanje pritvora nakon izricanja presude (1) Kada izrekne presudu na kaznu zatvora, Sud može optuženom odrediti, odnosno produljiti pritvor, uzimajući u obzir sve okolnosti povezane sa izvršenjem kaznenog djela, odnosno ličnošću počinitelja. U ovom slučaju donosi se posebno rješenje, a priziv protiv rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
(2) Pritvor će se ukinuti ako je optuženi oslobođen od optužbe ili je optužba odbijena "osim iz razloga nenadležnosti Suda" ili ako je oglašen krivim, a oslobođen od kazne ili je osuđen samo na novčanu kaznu ili je uvjetno osuđen ili je zbog uračunavanja pritvora kaznu već izdržao.
(3) Poslije izricanja prvostupanjske presude, pritvor može trajati najdulje još devet mjeseci. Iznimno, u složenim predmetima i iz važnih razloga Apelacijsko vijeće pritvor može produljiti za još najdulje šest mjeseci. Ako za to vrijeme ne bude izrečena drugostupanjska presuda kojom se prvostupanjska presuda preinačuje ili potvrđuje, pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu. Ako u propisanim rokovima bude izrečena drugostupanjska odluka kojom se prvostupanjska odluka ukida, pritvor može trajati najdulje još jednu godinu od izricanja drugostupanjske odluke.
Članak 317. stavak 1.
Pretres pred vijećem apelacijskog odjela (1) Odredbe koje se odnose na glavni pretres u prvostupanjskom postupku shodno se primjenjuju i na pretres pred vijećem apelacijskoga odjela.
VI. Dopustivost
18. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom su rješenja Suda BiH od 14. travnja 2017. godine i 14. lipnja 2017. godine protiv kojih nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporena rješenja apelant je primio 23. svibnja i 20. lipnja 2017. godine, a apelacija je podnesena 17. srpnja 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
21. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
22. Apelant pobija navedena rješenja Suda BiH, tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz članka II/3.(d) i (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 1. točka c) i 3. i članka 6. stavak 2. Europske konvencije.
Pravo na osobnu slobodu i sigurnost
23. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2, što uključuje:
d) Pravo na slobodu i sigurnost osobe.
24. Članak 5. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svatko ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Nitko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i sukladno postupku propisanom zakonom:
(...)
c. u slučaju zakonitog uhićenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila kazneno djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje kaznenog djela ili bjekstvo nakon počinjenja kaznenog djela;
(...)
3. Svatko tko je uhićen ili pritvoren sukladno odredbama iz stavka 1. točka c) ovog članka izvodi se bez odgađanja pred suca ili drugu službenu osobu zakonom ovlaštenu da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.
25. U konkretnom slučaju apelant je osoba koja je lišena slobode i koja se u vrijeme podnošenja apelacije nalazi u pritvoru na temelju odluka redovitog suda o produljenju pritvora, i to nakon što je jednim dijelom presude pravomoćno osuđen i izrečena mu kazna, dok je u oslobađajućem dijelu, po prizivu Tužiteljstva, presuda ukinuta i postupak je u toku, te osoba koja se poziva na kršenje prava na slobodu i sigurnost ličnosti iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na to da se pravo na osobnu slobodu i sigurnost ubraja u jedno od najznačajnijih ljudskih prava, te da članak 5. Europske konvencije garantira da nitko ne smije biti proizvoljno lišen slobode. Proizvoljnost lišavanja slobode ocjenjuje se, u prvom redu, u odnosu na poštivanje proceduralnih zahtjeva ZKP koji je primijenjen u konkretnom slučaju, dakle, nacionalnog prava koje mora biti usklađeno sa standardima iz Europske konvencije.
26. Ustavni sud ukazuje na to da odredba članka 5. Europske konvencije zahtijeva da osoba bude lišena slobode sukladno članku 5. stavak 1. točka c) Europske konvencije, tj. da je lišavanje „zakonito“ u smislu navedenoga članka, a obuhvaća podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih osoba. Europski sud je zaključio da poštivanje članka 5. Europske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u svezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterije predviđene zakonom. Pri tome je postojanje utemeljene sumnje da je osoba lišena slobode počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret conditio sine qua non za određivanje ili produljenje pritvora. Međutim, to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti postoje li za pritvor relevantni i dovoljni razlozi (vidi, Europski sud, Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. srpnja 2000. godine, aplikacija broj 25792/94, stavak 63). Prema daljnjem stavu Europskog suda, opravdanost pritvora ovisi o okolnostima konkretnog slučaja koje moraju biti takve da upućuju na postojanje općeg (javnog) interesa koji je tako važan i značajan da, usprkos presumpciji nevinosti, preteže nad načelom poštivanja slobode pojedinca.
27. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju iz osporenih rješenja proizlazi da je Sud BiH o produljenju pritvora apelantu odlučio nakon ukidanja prvostupanjske presude u jednom dijelu i vraćanja predmeta na ponovni postupak pred Apelacijskim vijećem. Nadalje, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenih rješenja proizlazi da postojanje utemeljene sumnje kao općeg uvjeta nije za sud upitno, niti to problematizira apelant. Apelant se samo žali na odluku u svezi sa posebnim pritvorskim osnovom, odnosno da osporena rješenja ne sadrže dovoljno jasne i razumne razloge, odnosno da dvojno državljanstvo ne može samo po sebi biti osnova za određivanje pritvora, te dalje pojašnjava i ostale razloge zbog kojih bi apelant mogao biti pušten na slobodu.
28. U svezi s određivanjem pritvora po članku 132. stavak 1. točka a) ZKP, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH utvrdio da u konkretnom slučaju postoji opasnost od apelantovog bjekstva iznoseći detaljno razloge za takav svoj zaključak. Naime, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH u osporenim rješenjima obrazložio da je u konkretnom slučaju ocijenio činjenice da apelant, osim državljanstva BiH, posjeduje i državljanstvo Hrvatske, koja sukladno svojim pozitivnim propisima ne izručuje vlastite državljane, kao i da ima prijavljeno boravište u Frankfurtu, u Njemačkoj, gdje je živio i radio. Osim navedenog, Sud BiH je naveo da činjenica da je apelant pravomoćno osuđen i da mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od deset godina, pa da je svjestan težine kaznene sankcije dodatno motiviran da bjekstvom izbjegne dalje procesuiranje. Sud BiH je, također, činjenicu o državljanstvu Republike Hrvatske doveo u svezu sa lakoćom kretanja po zemljana Šengenskog sporazuma. Sve ove okolnosti, prema mišljenju Suda, ukazuju da bi apelant, ukoliko bi se našao na slobodi, mogao napustiti zemlju i postati nedostupan organima kaznenog gonjenja. Sve ove okolnosti u svojoj ukupnosti, prema stavu Suda BiH, ukazuju na postojanje posebnog pritvorskog razloga iz članka 132. stavak 1. točka a) ZKP, odnosno da se samo ovom mjerom može postići svrha osiguranja apelantove nazočnosti.
29. Obzirom na navedeno, Ustavni sud, suprotno navodima iz apelacije, ne nalazi ništa što bi ukazivalo na to da je pritvor apelantu prema toj pritvorskoj osnovi određen proizvoljno i smatra da osporena rješenja sadrže jasne i detaljne razloge u pogledu postojanja pritvorskog razloga iz članka 132. stavak 1. točka a) ZKP.
30. Obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. st. 1. točka c) i 3. Europske konvencije.
Ostali navodi
31. Apelant je u apelaciji istaknuo i povredu prava na pretpostavku nevinosti iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 2. Europske konvencije. Međutim, u sadržaju same apelacije apelant ničim ne potkrepljuje ovaj navod, niti ukazuje na bilo šta što bi upućivalo na navedenu povredu, osim nezadovoljstva odlukama o produljenju pritvora. Stoga, Ustavni sud bez daljnje konkretizacije ovog navoda, a imajući u vidu sadržaj osporenih rješenja, koji sam po sebi ni na koji način ne upućuje na navedenu povredu, smatra da nema potrebe dalje se upuštati u razmatranje ovog navoda.
VIII. Zaključak
32. Ustavni sud smatra da nema povrede članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. st. 1. točka c) i 3. Europske konvencije kada je redoviti sud dao jasne i argumentirane razloge za postojanje posebnih pritvorskih razloga zbog kojih je apelantu pritvor produljen.
33. Obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebice razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
34. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman