Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2614/17 (F. U., B. P., M. A., N. S. i E. Š.)

Odluka donesena 25. 10. 2017.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Prava iz radnog odnosa
  • Radni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2614/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-2614/17, rješavajući apelacije Fadile Unkić i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine–Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Fadila Unkić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 231473 16 Rsž od 15. marta 2017. godine;

Belma Prelić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 231264 13 Rsž od 14. juna 2017. godine;

Mirsada Avdić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 261331 13 Rsž od 29. juna 2017. godine;

Nermina Selimović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195315 13 Rsž od 6. jula 2017. godine i Esma Šehić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 195352 15 Rev od 18. maja 2017. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2614/17

1. Fadila Unkić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vogošće, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 231473 16 Rsž od 15. marta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantičina žalba podnesena protiv prvostepene presude, kojom je obavezana tužena (JU OŠ Mehmed beg Kapetanović-Ljubušak Sarajevo) da isplati apelantici razliku plate sa naknadom za minuli rad od 2009. do 2011. godine, naknadu za ishranu u toku rada od 2009. do 2011. godine, naknadu za godišnji odmor za 2011. godinu, kao i da u korist apelantice uplati Federalnom zavodu PIO razliku doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva, kojim je zatraženo da se tužena obaveže isplatiti apelantici razliku plate sa naknadom za minuli rad, doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, te naknadu za korištenje godišnjeg odmora za 2009. i 2010. godinu, odbijen.

2. AP-3237/17

2. Belma Prelić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 31. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 231264 13 Rsž od 14. juna 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom apelantičina žalba je odbijena, žalba tužene (JU OŠ Mehmed beg Kapetanović-Ljubušak Sarajevo) je djelimično uvažena, prvostepena presuda preinačena u dijelu odluke kojom je odlučeno o razlici naknade za ishranu u toku rada i naknade za korištenje godišnjeg odmora (tako što su naknade smanjene), dok je u preostalom dijelu prvostepena presuda potvrđena (tj. u dijelu u kojem je obavezana tužena za naknadu plaće sa naknadom za minuli rad i uplatu razlike obaveznih doprinosa, za određene vremenske periode u određenim novčanim iznosima, te u dijelu u kojem je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev).

3. AP-3238/17

3. Mirsada Avdić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 31. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 261331 13 Rsž od 29. juna 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom apelantičina žalba je odbijena, žalba tužene (JU OŠ Mirsad Prnjavorac Vogošća) je djelimično uvažena, prvostepena presuda preinačena u dijelu odluke kojom je odlučeno o razlici naknade za ishranu u toku rada i naknade za korištenje godišnjeg odmora (tako što su naknade smanjene), dok je u preostalom dijelu prvostepena presuda potvrđena (tj. u dijelu u kojem je obavezana tužena za naknadu plaće sa naknadom za minuli rad i uplatu razlike obaveznih doprinosa, za određene vremenske periode u određenim novčanim iznosima, te u dijelu u kojem je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev).

4. AP-3239/17

4. Nermina Selimović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Hadžića, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 31. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 195315 13 Rsž od 6. jula 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantičina žalba podnesena protiv prvostepene presude, kojom je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU OŠ 6. Mart Hadžići) da joj isplati razliku plate sa minulim radom, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, naknadu na ime jubilarne nagrade za 10. godina neprekidnog rada, te da joj uplati razliku doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.

Činjenice u predmetima AP-2614/17, AP-3237/17, AP-3238/17 i AP-3239/17

5. U obrazloženju osporenih odluka Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je apelanticama isplaćivana plaća i druge naknade prema Zakonu o radu i Kolektivnom ugovoru za djelatnost osnovnog obrazovanja u Kantonu Sarajevo (u daljnjem tekstu: GKU KS). U vezi s tim, GKU FBiH, čije zaključivanje i primjena je sporna između parničnih stranaka, zaključen je između samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja BiH, kao predstavnika zaposlenika i Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta kao predstavnika poslodavca. Naime, odredbom člana 71. GKU F BiH se propisuje da ovom kolektivnom ugovoru mogu pristupiti kao potpisnici ovlašteni predstavnici nadležnih kantonalnih ministarstava i granskog sindikata Kantona, a odredbom člana 115. Zakona o radu je propisano da je kolektivni ugovor obavezan za strane koje su ga zaključile, kao i za strane koje mu naknadno pristupe. Samo po zaključivanju ili pristupanju ovom ugovoru, ugovor se primjenjuje pa Kantonalni sud zaključuje da je navod žalbe kojima se obrazlaže obavezna primjena odredbe člana 1. Kolektivnog ugovora FBiH neprihvatljiva i suprotna naprijed navedenim zakonskim odredbama. Kantonalni sud je naveo da apelantice nisu dokazale da je Vlada Kantona Sarajevo učestvovala u zaključivanju ovog GKU na nivou Federacije, kao i da je istom pristupila, pa bez tih dokaza nema značaj činjenica da je taj GKU samim objavljivanjem u službenim novinama F BiH obavezujući za Kanton Sarajevo, a time i za tužene. Kantonalni sud je naveo (AP-3237/17 i 3238/17) da su osnovani žalbeni navodi tužene da prvostepeni sud nije pravilno primjenio materijalno pravo kad je dosudio razliku naknade za topli obrok i regres primjenom člana 31. i 32. Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u FBiH. Naime, Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 29. GKU KS ugovoreno je da naknade plaća i naknade koje nemaju karakter ličnih primanja ne mogu biti manje od onih utvrđenih za zaposlenike u organima uprave. Kantonalni sud zaključuje da prvostepeni sud pogrešno tumači da topli obrok i naknada za korištenje godišnjeg odmora nemaju karakter ličnih primanja. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da ova vrsta naknade isplaćuje se na osnovu Općeg kolektivnog ugovora i GKU i to jeste lični dohodak zaposlenika, te da apelanticima pripada pravo na isplatu novčane naknade za ishranu u toku rada (topli obrok) i pravo na isplatu razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, prema odredbama GKU KS.

5. AP-3263/17

6. Esma Šehić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Hadžića, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 1. avgusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 195352 15 Rev od 18. maja 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU OŠ 6. Mart Hadžići) da joj isplati razliku plate sa minulim radom, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, na ime jubilarne nagrade, te da joj uplati razliku doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve za određenene vremenske periode u određenim novčanim iznosima.

7. U obrazloženju osporene odluke, Vrhovni sud je, između ostalog, naveo da su apelantici plate i naknade, čiju razliku isplate traži, od strane tužene isplaćivane po Odluci Vlade, odnosno Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja u Kantonu Sarajevo (u daljnjem tekstu: GKU KS), a ne po Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja u FBiH (u daljnjem tekstu: GKU FBiH), kako traži u ovom postupku. Naime, Vrhovni sud je naveo da je GKU FBiH, čija primjena je sporna između parničnih stranaka, je zaključen između Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja BiH, kao predstavnika zaposlenika i Federalnog ministarstva obrazovanja i odgoja BiH, kao predstavnika poslodavca. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da apelantica nije dokazala da su ovom kolektivnom ugovoru pristupili kao potpisnici i ovlašteni predstavnici nadležnog kantonalnog ministarstva i Granskog sindikata Kantona Sarajevo (član 71. GKU FBiH, donesen na osnovu člana 115. ZOR), nego samo tvrdi i u reviziji da je isti potpisao resorni kantonalni ministar. Vrhovni sud je takođe naveo da bez tog dokaza nema značaj činjenica na koju ukazuje apelantica, da je GKU FBiH, samim objavljivanjem u Službenim novinama FBiH, obavezujući za KS, pa time i za tuženu. Vrhovni sud je naveo da nema uticaja na rješenje ovog spora prigovor apelantice da je kod odlučenja u ovoj pravnoj stvari trebalo primijeniti najpovoljnije pravo jer kod isključene mogućnosti primjene GKU FBiH, ona ne može tražiti njegovu primjenu umjesto GKU KS, koji je tužena pravilno primijenila prilikom isplate plate i naknada apelantici. Spajanje predmeta

8. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2614/17.

9. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

10. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelantice pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da sve apelantice, u suštini, smatraju da su proizvoljno ili nisu primjenjene relevantne odredbe Zakona o radu, GKU KS, GKU FBiH, Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju FBiH, Ustav Kantona Sarajevo, Zakon o ministarstvima Kantona Sarajevo, Zakon o Vladi Kantona Sarajevo i Zakona o parničnom postupku. Osim toga, apelantice su se pozvale i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagale niti argumentirale, već su ih zasnovale na istim tvrdnjama.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi na koje su se apelantice pozvale u predmetnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

14. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne i jasne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao ista ili slična pravna i činjenična pitanja, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP 3490/15 od 15. septembra 2016. godine i AP 723/17 od 15. juna 2017. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanatica u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelantice imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2614/17 (F. U., B. P., M. A., N. S. i E. Š.) | Sudska praksa | Aktio