Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2602/17 (S.P. iz Gradačca)
Odluka donesena 11. 10. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Istraga
- Pravično suđenje - razuman rok
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Krivični zakon Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03 i 37/03)
- Zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03 i 26/04)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopuni krivičnog zakona Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05 i 48/05)
- ODLUKA KOJOM SE DONOSI ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU BOSNE I HERCEGOVINE ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06 i 76/06)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06 i 29/07)
- Zakon o izmjeni Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjeni krivičnog zakona Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-2602/17
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2602/17, rješavajući apelaciju S. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija S. P. podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku istrage koja se vodila pred Tužilaštvom Bosne i Hercegovine u predmetu broj T20 0 KT 0005329 12, a koja je okončana naredbom o obustavi istrage broj T20 0 KT 0005329 12 od 10. novembra 2015. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. S. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradačca, kojeg zastupa Lejla Karović, advokat iz Sarajeva, podnio je 22. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku istrage koja se vodila pred Tužilaštvom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) u predmetu broj T20 0 KT 0005329 12.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Tužilaštva je zatraženo 14. jula 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Nadalje, Ustavni sud je 31. jula 2017. godine zatražio od Tužilaštva dodatne informacije.
3. Tužilaštvo je 24. jula 2017. godine dostavilo odgovor na apelaciju, a 17. augusta 2017. godine dodatne informacije.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Srpska demokratska stranka (u daljnjem tekstu: SDS) podnijela je Tužilaštvu i Državnoj agenciji za istragu i zaštitu (u daljnjem tekstu: SIPA) krivičnu prijavu od 16. augusta 2012. godine (Tužilaštvo zaprimilo navedenu prijavu 21. augusta 2012. godine) protiv apelanta, navodeći da je apelant radnjama pobliže opisanim u prijavi „izvršio krivično djelo podstrekavanja na ubistvo predstavnika najviših institucija Bosne i Hercegovine iz člana 167, a u vezi s čl. 30. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine“ (u daljnjem tekstu: KZBiH).
6. Dalje, SIPA je uputila poziv apelantu da 24. septembra 2012. godine u svojstvu osumnjičenog dođe u prostorije SIPA-e kako bi obavili intervju, tj. razgovor na okolnosti krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz člana 145a. KZBiH. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant navedenog datuma saslušan u svojstvu osumnjičenog.
7. Također, SIPA je Tužilaštvu podnijela izvještaj o počinjenom krivičnom djelu od 25. septembra 2012. godine protiv apelanta zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz člana 145a. KZBiH.
8. Tužilaštvo je donijelo naredbu o provođenju istrage od 9. oktobra 2012. godine protiv apelanta zbog postojanja osnova sumnje za učinjenje krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz člana 145a. KZBiH.
9. Na prijedlog Tužilaštva, Sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) donio je naredbu broj S1 3 K 012438 13 Kpp od 14. februara 2013. godine kojom je naredio pretresanje stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari koje koristi apelant kao osumnjičeni.
10. Na osnovu prethodno navedene naredbe Suda BiH, službeno ovlašteno lice SIPA-e je 21. februara 2013. godine od apelanta privremeno oduzelo predmete – telefon i centralna procesna jedinica.
11. Tužilaštvo je naredbom broj T20 0 KT 0005329 12 od 10. novembra 2015. godine, na osnovu člana 224. stav 1. tačka c) Zakona o krivičnom postupku BiH (u daljnjem tekstu: ZKPBiH), obustavilo istragu koja je protiv apelanta vođena zbog postojanja osnova sumnje za učinjenje krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz člana 145a.
KZBiH.
12. Prema navodima Tužilaštva, apelantu nije uručena navedena obavijest jer se nije nalazio na adresi koju je dao prilikom davanja izjave u svojstvu osumnjičenog, te da odredbama ZKPBiH nije propisan drugi vid izvješćivanja osumnjičenog o obustavi istrage, osim dostavljanja izvješća na adresu koju je dao prilikom davanja izjave u svojstvu osumnjičenog.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da istraga u predmetnom postupku traje nerazumno dugo zbog čega je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da je SDS podnio krivičnu prijavu protiv njega, u kojoj je, između ostalog, navedeno da je apelant na svom profilu na društvenoj mreži, reagirajući na izjavu zastupnice SDS-a u Predstavničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine, počinio krivično djelo ubistvo predstavnika najviših institucija Bosne i Hercegovine iz člana 167. KZBiH. Dalje navodi da je prekvalifikacija u inkriminaciju iz člana 145a. KZBiH također bila neosnovana, imajući u vidu ekstenzivno i arbitrarno tumačenje navedenog krivičnog djela koje je ponudilo Tužilaštvo. Tvrdi da je protiv navedene zastupnice podnio krivičnu prijavu za isto krivično djelo (član 145a. KZBiH), s prijedlogom da se u postupku pred sudom utvrdi ko je u ovom slučaju počinio navedeno krivično djelo, te da su Tužilaštvo i SIPA sakrili navedenu krivičnu prijavu i zataškali čitav slučaj, o čemu se vodi parnični postupak pred nadležnim sudom. Apelant navodi da je Tužilaštvo osim diskriminacije vršilo i druge nezakonite radnje na njegovu štetu, na način da su nezakonito dostavljali informacije trećim licima o toku istrage, kao i podatke iz krivičnog spisa, čime su narušavali njegovo pravo na privatnost u kontekstu krivične istrage. Apelant ističe da mu se odugovlačenjem u okončanju istrage i nemogućnošću pristupa sudu nanosi šteta kako u svakodnevnom životu tako i na radnom mjestu na kojem se okolnost „o vođenju istrage“ zloupotrebljava za njegovo šikaniranje. Smatra da predmet nije kompleksan, niti je apelant utjecao na njegov tok i trajanje. Apelant traži naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 3.000,00 KM, kao i troškove angažiranja advokata u iznosu od 900,00 KM.
II.Odgovor na apelaciju
14. Tužilaštvo smatra da prilikom postupanja u predmetnom postupku nisu povrijeđene odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, kao ni odredbe Evropske konvencije. Ističe da je istraga okončana 10. novembra 2015. godine donošenjem naredbe o obustavi istrage zbog nepostojanja dovoljno dokaza da je apelant učinio krivično djelo za koje je prijavljen. Dalje ističe da je, suprotno apelantovim navodima, predmetni postupak bio kompleksan jer je tokom istrage preduziman velik broj istražnih radnji od kojih je većina, iz opravdanog razloga, zahtijevala duži vremenski period. Kao primjer za to Tužilaštvo navodi neophodnu istražnu radnju koja se odnosila na međunarodnu pravnu pomoć, gdje je zamolnica podnesena 10. oktobra 2012. godine, a odgovor stigao 2. maja 2014. godine. V.Relevantni propisi
15. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09 i 72/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 13. st. 1. i 2.
Pravo na suđenje bez odlaganja Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred Sud i da mu bude suđeno bez odlaganja.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje učestvuju u postupku.
Član 16.
Princip akuzatornosti Krivični postupak se može pokrenuti i provesti samo po zahtjevu tužitelja.
Član 225. st. 1. i 2.
Okončanje istrage Tužitelj okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu.
Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o sprovođenju istrage, potrebne mjere da bi se istraga okončala preduzet će kolegij Tužilaštva.
16. Krivični zakon Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10, 47/14, 22/15 i 40/15) u relevantnom dijelu glasi: Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti Član 145a.
Ko javno izaziva ili raspiruje nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima, kao i drugima koji žive ili borave u Bosni i Hercegovini, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.
Ko krivično djelo iz stava (1) ovog člana počini zloupotrebom svog položaja ili ovlaštenja kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.
VI.Dopustivost
17. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
20. Apelant se obratio Ustavnom sudu navodeći da istraga protiv njega traje nerazumno dugo, tj. da nije okončana u razumnom roku, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Nadalje, prema navodima Tužilaštva, predmetna istraga je okončana naredbom o obustavi istrage protiv apelanta od 10. novembra 2015. godine (dakle preko godinu i po prije podnošenja apelacije), ali da obavijest o obustavi istrage nije uručena apelantu jer se nije nalazio na adresi koju je dao prilikom davanja izjave u svojstvu osumnjičenog, kao i da odredbama ZKPBiH nije propisan neki drugi način izvješćivanja apelanta. Ustavni sud naglašava da Zakon o krivičnom postupku BiH ne nudi osumnjičenom mogućnost da pitanje okončanja istrage u razumnom roku pokrene u okviru samog istražnog postupka pred redovnim sudom. Stoga, u odnosu na navedeno, efektivan pravni lijek predstavlja jedino podnošenje apelacije Ustavnom sudu. Imajući u vidu prethodno navedeno, kao i činjenicu da apelant nije obaviješten da je istraga protiv njega obustavljena, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva s aspekta prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
21. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja istražnog postupka koji se vodio pred Tužilaštvom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
24. Ustavni sud zapaža da se postupak odnosi na krivičnu istragu koja je protiv apelanta pokrenuta naredbom Tužilaštva o provođenju istrage od 9. oktobra 2012. godine, a nakon nje je Sud BiH donio naredbu o pretresanju stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari koje koristi apelant kao osumnjičeni. S tim u vezi, postavlja se pitanje primjenjivosti člana 6. Evropske konvencije na konkretan slučaj. Ustavni sud napominje da Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) smatra da optužba, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ima autonomno značenje i da postoji od momenta kad država preduzme mjere koje impliciraju tvrdnje da je neko lice počinilo krivično djelo, što značajno utječe na situaciju osumnjičenih (vidi Evropski sud, Foti i dr. protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A, broj 56). Dakle, od tog trenutka licu protiv kojeg postoji optužba moraju biti pružene sve garancije prava na pravično suđenje, uključujući i pravo na donošenje odluke u razumnom roku u krivičnom postupku, pa se, umjesto posebnog obrazloženja, Ustavni sud poziva na Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 2130/09 od 28. maja 2010. godine, tačka 47 (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
25. Imajući u vidu da se protiv apelanta vodila istraga zbog postojanja osnova sumnje da je počinio određeno krivično djelo, u okviru koje su preduzete određene istražne radnje, te imajući u vidu citiranu praksu Evropskog suda, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju. Ustavni sud će ispitati apelaciju u odnosu na navode koji pokreću pitanje poštovanja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
26. U skladu s praksom Evropskog suda, Ustavni sud naglašava da se pri ocjeni razumnog roka u krivičnim stvarima za početak relevantnog perioda vezuje trenutak u kojem je lice koje je u pitanju postalo svjesno da je osumnjičeno za krivično djelo, jer od tog momenta ima interes da o postojanju te sumnje sud donese odluku. Za kraj relevantnog perioda uzima se trenutak u kojem je okončana nesigurnost u pogledu pravne pozicije lica koje je u pitanju. Pri tome u krivičnom postupku odluka o optužnici, odnosno oslobađanju od optužbe ili odbacivanju optužbe, mora biti konačna. Najzad, konačno odlučenje o optužbi može predstavljati i odustajanje od daljnjeg vođenja krivičnog postupka (vidi Wemhoff, stav 18).
27. Dovodeći navedeno u kontekst konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da je krivična prijava protiv apelanta podnesena Tužilaštvu 21. augusta 2012. godine, te da je apelant 24. septembra 2012. godine saslušan u prostorijama SIPA-e u svojstvu osumnjičenog, kada se razumno mogao upoznati sa sadržajem krivične prijave i navodnim optužbama, pa, prema ocjeni Ustavnog suda, upravo bi u okolnostima konkretnog slučaja 24. septembar 2012. godine trebalo uzeti kao datum od kojeg počinje da teče relevantni period.
28. Imajući u vidu da je postupak započeo 24. septembra 2012. godine kada je apelant saslušan u svojstvu osumnjičenog i da je trajao do 10. novembra 2015. godine kada je Tužilaštvo donijelo naredbu o obustavi istrage protiv apelanta, Ustavni sud zaključuje da relevantan period obuhvata više od tri godine.
29. Ustavni sud naglašava da se razumnost dužine trajanja postupka, prema tome i istražnog postupka, mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti svakog pojedinog predmeta, pri čemu se moraju imati u vidu kriteriji uspostavljeni sudskom praksom Evropskog suda, naročito složenost predmeta, ponašanje strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te značaj koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
30. U vezi sa složenošću predmeta, Ustavni sud zapaža da je Tužilaštvo u odgovoru na apelaciju navelo da je predmetni postupak bio kompleksan zbog toga što je tokom istrage preduziman veliki broj istražnih radnji, uključujući i istražnu radnju koja se odnosila na međunarodnu pravnu pomoć. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju pokrenuta istraga zbog postojanja osnova sumnje da je apelant počinio krivično djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti za koje je predviđena kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine, odnosno kazna zatvora od jedne do deset godina, Ustavni sud nalazi da se radilo o težem krivičnom djelu, odnosno složenijem predmetu.
31. Sljedeći kriterij koji Ustavni sud treba ispitati jeste ponašanje strana u postupku. U vezi s tim, Ustavni sud naglašava da član 6. Evropske konvencije nalaže da sudski postupak treba biti brz, ali da uspostavlja i generalni princip o pravilnom administriranju pravde. Da li su organi koji učestvuju u postupku uspostavili pravedan balans između tih principa ocjenjuje se prema okolnostima konkretnog slučaja (vidi Evropski sud, Boddaert protiv Belgije, Presuda broj 12919/87 od 22. septembra 1992. godine, stav 39).
32. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da iz spisa predmeta proizlazi da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja istrage.
33. Ocjenjujući ponašanje Tužilaštva, Ustavni sud zapaža da je Tužilaštvo donijelo naredbu o provođenju istrage oko 15 dana nakon podnošenja izvještaja o počinjenom krivičnom djelu, da je oko četiri mjeseca kasnije zatražilo od Suda BiH da donese naredbu o pretresanju prostorija i pokretnih stvari koje koristi apelant radi pribavljanja materijalnih dokaza u svrhu daljnjeg vođenja krivičnog postupka protiv apelanta, za kojeg su postojali osnovi sumnje da je počinio predmetno krivično djelo. Nadalje, prema navodima Tužilaštva u odgovoru na apelaciju, preduzet je veliki broj istražnih radnji, koje nisu bliže navedene i opisane, osim navoda o neophodnoj istražnoj radnji koja se odnosila na međunarodnu pravnu pomoć.
34. U vezi s tim, Ustavni sud naglašava da relevantne odredbe ZKPBiH, primjenom principa akuzatornosti, utvrđuju da je odluka o pokretanju, obustavljanju i okončanju istrage u isključivoj nadležnosti tužioca. Također, tužilac, u skladu sa zakonom, ima zakonsku obavezu da preduzme krivično gonjenje kada postoje dokazi da je krivično djelo počinjeno. Odredbom člana 225. ZKPBiH regulirano je okončanje istrage (tužilac okončava istragu kad ustanovi da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica), a u stavu 2. iste odredbe je propisano da kolegij Tužilaštva preduzima mjere radi okončanja istrage u situaciji kada istraga nije okončana nakon šest mjeseci od donošenja naredbe o njenom provođenju.
35. Međutim, na osnovu dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu ne može se zaključiti da je kolegij Tužilaštva preduzeo bilo kakve mjere u skladu sa zakonom. Naime, Ustavni sud zapaža da ZKPBiH izričito ne navodi da se istraga mora završiti u roku od šest mjeseci, kao što ne navodi ni najduži rok u kojem se istraga mora završiti (član 225. st. 1. i 2), već jedino propisuje da, ukoliko se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage, potrebne mjere za okončanje istrage preduzet će kolegij Tužilaštva (član 225. stav 2). Međutim, iz stanja spisa Ustavni sud nije mogao izvesti zaključak zbog čega je kolegij Tužilaštva propustio da preduzme potrebne mjere radi okončanja istrage.
36. Dovodeći u vezu navedeno sa zakonskim rješenjima relevantnog ZKPBiH (član 225), proizlazi da se navedena zakonska rješenja ne mogu tumačiti kao pravo Tužilaštva da istragu može voditi neograničeno dugo, jer bi to bilo suprotno jednom od osnovnih prava osumnjičenog, odnosno optuženog, utvrđenih u članu 13. ZKPBiH (pravo osumnjičenog, odnosno optuženog da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odgađanja). U vezi s tim, Ustavni sud uvažava u potpunosti zakonsko pravo i tužiočevu obavezu da pokrene istragu onda kada smatra da postoji dovoljno osnova za sumnju da je počinjeno krivično djelo, kao i obavezu i ovlaštenje da rasvijetli sve okolnosti konkretnog slučaja, ali (i) da ocijeni da li je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da bi obustavio, odnosno okončao istragu.
37. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ponavlja da se u konkretnom slučaju radilo o složenijem predmetu, te da je Tužilaštvo na početku istražnog postupka preduzimalo radnje u relativno kratkim rokovima (naredba o provođenju istrage, prijedlog za pretres). Ustavni sud posebno zapaža da je predmetni postupak okončan donošenjem naredbe o obustavi istrage protiv apelanta godinu i po prije podnošenja apelacije, iz čega slijedi da nema apelantove neizvjesnosti o njegovom položaju u odnosu na predmetnu krivičnu optužbu u smislu njenog autonomnog značenja u kontekstu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra, i pored određenih propusta Tužilaštva (da nakon šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage kolegij Tužilaštva preduzme mjere s ciljem okončanja istrage) u predmetnom postupku nije narušen balans između principa da postupak mora biti hitan i principa da se mora osigurati pravilno administriranje pravde.
38. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja zaključuje da su neosnovani apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan naredbom o obustavi istrage broj T20 0 KT 0005329 12 od 10. novembra 2015. godine.
VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja ne postoji povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada u istražnom postupku koji je trajao nešto duže od tri godine nije dovedena u pitanje ravnoteža između hitnosti postupka i administriranja pravde na način koji bi rezultirao povredom apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku.
40. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman