Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2035/17 (H. A. iz Kladnja)
Odluka donesena 11. 10. 2017.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
- Krivični postupak
- Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
- Pritvor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2035/17
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2035/17, rješavajući apelaciju Halima Avdibegovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Halima Avdibegovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 K 059796 17 Kž 2 od 10. maja 2017. godine i rješenja Općinskog suda u Živinicama br. 33 0 K 059796 17 Kv 4 od 3. maja 2017. godine, 33 0 K 059796 17 Kv 3 od 10. aprila 2017. godine i 33 0 K 059796 17 Kpp 5 od 7. aprila 2017. godine u odnosu na povredu člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i člana 5. stav 3.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Halim Avdibegović iz Kladnja (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Enver Ćosićkić, advokat iz Tuzle, podnio je 24. maja 2017. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 K 059796 17 Kž 2 od 10. maja 2017. godine i rješenja Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 33 0 K 059796 17 Kv 4 od 3. maja 2017. godine, 33 0 K 059796 17 Kv 3 od 10. aprila 2017. godine i 33 0 K 059796 17 Kpp 5 od 7. aprila 2017. godine. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi bilo naloženo njegovo hitno puštanje na slobodu.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Od apelanta je 26. maja 2017. godine zatraženo da u skladu sa članom 21. stav 2. Pravila Ustavnog suda dostavi sažetak obrazloženja o kršenju prava, imajući u vidu iznimno opširnu apelaciju koju je dostavio. Apelant je 30. maja 2017. godine dostavio sažetak apelacije.
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda, te od Kantonalnog tužilaštva u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) zatraženo je 2. juna 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.
4. Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili odgovor na apelaciju, dok Tužilaštvo nije dostavilo odgovor u ostavljenom roku.
5. Ustavni sud je od Općinskog suda zatražio podatak o novim činjenicama u vezi s trajanjem pritvora apelantu. Općinski sud je 26. jula 2017. godine Ustavnom sudu dostavio informaciju da su rješenjem Općinskog suda od 5. jula 2017. godine apelantu izrečene mjere zabrane. III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Općinski sud - sudija za prethodni postupak je Rješenjem broj 33 0 K 059796 17 Kpp 5 od 7. aprila 2017. godine apelantu (lišen slobode 6. aprila 2017. godine u 15.45 sati) i osumnjičenom A. Dž. odredio pritvor koji po ovom rješenju može trajati jedan mjesec, odnosno do 6. maja 2017. godine, a iz razloga propisanih članom 146. stav 1. tačka b) Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH (u daljnjem tekstu: ZKP). U odnosu na apelanta navedeno je da je Tužilaštvo donijelo naredbu o provođenju istrage zbog osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo odavanje službene tajne iz člana 388. stav 1. Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZ) u vezi sa članom 32. st. 1. i 3. KZ-a, opisano u tački 1. naredbe, u stjecaju s krivičnim djelom zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 388. stav 1. KZ-a.
8. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je Tužilaštvo podnijelo prijedlog za određivanje pritvora zbog osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo odavanje službene tajne iz člana 388. stav 1. KZBiH u vezi sa članom 32. st. 1. i 3. KZ-a, u stjecaju s krivičnim djelom zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1. KZ-a, a A. Dž. krivično djelo odavanje službene tajne, da se zbog krivičnih djela protiv osumnjičenih vodi istraga, te je prijedlog podnesen iz razloga propisanih članom 146. stav 1. tačka b) ZKPFBiH.
9. Općinski sud je nakon razmatranja prijedloga zajedno s naredbom o provođenju istrage, prilozima Tužilaštva i drugih istražnih radnji, cijeneći prijedlog i imajući u vidu prikupljene dokaze odlučio da apelantu ( i Dž. A.) odredi pritvor, a iz razloga što je iz do sada prikupljenih dokaza tokom istrage, i to rezultata posebnih istražnih radnji i dokazne dokumentacije, i to transkripta obavljenih razgovora pribavljenih posebnim istražnim radnjama tajnog praćenja i tehničkog snimanja, utvrđeno da je apelant zloupotrebom odnosa zavisnosti, svjestan i s htijenjem da podstakne drugoga na učinjenje krivičnog djela, telefonom saopćio Dž. A. (komandir Policijske stanice Kladanj) da se na području ŠG Konjuh već duže vrijeme uočavaju dva nepoznata vozila s određenim licima, pa je od njega zatražio da provjerom u zaštićenoj bazi ličnih podataka utvrdi i njemu saopći u čijem vlasništvu su motorno vozilo preciziranih registracija, te s obzirom na svoj položaj omogućio preduzeću Haskoprom (u faktičkom vlasništvu Dž. A.) isporuku drvne mase, i nakon čega je Dž. A., iako potpisnik izjave o upoznavanju s propisima iz oblasti obrade tajnih podataka, svjestan da drugom neovlašteno saopćava podatke koji predstavljaju službenu tajnu u smislu odredbi člana 16. stav 3. Zakona o zaštiti ličnih podataka, što je i htio, odmah naložio A. S., policijskom službeniku PS Kladanj, da pristupi IDDEEA zaštićenoj bazi podataka, a kako mu je A. S. saopćio da je vozilo vlasništvo MUPTK, Dž. A. je, znajući da se radi o istražnim radnjama koje provodi MUPTK jer su navedena vozila u dužem vremenskom periodu i u više navrata uočena na području ŠG Kladanj, telefonom saopćio R. A., direktoru ŠG Konjuh, da navedeno vozilo koriste inspektori MUPTK, što je R. A. prenio apelantu, a zatim i poslovođama u ŠG Kladanj. Općinski sud je osnovanu sumnju u ovom dijelu potkrijepio i izjavama svjedoka i materijalnom dokumentacijom (službena zabilješka koju je sačinio Dž. A.). Također, u odnosu na osnovanu sumnju da je apelant počinio krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja, Općinski sud se pozvao na transkripte presretnutih razgovora koje navodi, te zaključuje da je apelant u svojstvu šefa Tehničkih poslova ŠG Konjic, s obzirom na svoja ovlaštenja i dužnosti (da organizira tehničke poslove eksploatacije šume i prati njihovo izvršenje u skladu s izvedbenim projektom) omogućio firmi Halsan vršenje sječe stabala, da bi nakon toga korištenjem svog odgovornog i utjecajnog položaja posredovao kod njemu poznatog lica u Upravi JP Šume TK da privredno društvo Halsan d.o.o. sa JP Šume TK zaključi ugovor o ustupanju radova za šumske odjele u kojima je naprijed navedena sječa već bila izvršena, a prije zaključenja ugovora, te je onemogućio da konkurentsko preduzeće ne potpiše ugovor o ustupanju radova. Općinski sud se u ovom dijelu pozvao na Pravilnik o nabavci roba, vršenju usluga i ustupanju radova JP Šume KT, kao i na razgovore iz kojih proizlazi apelantov utjecaj da konkurentsko preduzeće ne zaključi ugovor, koje sud navodi, ali i na dokumentaciju koju je dostavio sam apelant. Dakle, za Općinski sud iz navedenog proizlazi osnovana sumnja o počinjenju krivičnih djela.
10. Općinski sud je zaključio da je ispunjen i posebni uvjet za određivanje pritvora iz člana 146. stav 1. tačka b) ZKPFBiH „imajući u vidu prirodu krivičnog djela odavanje službene tajne iz člana 388. stav 1. tačka b) ZKPFBiH, te krivičnog djela zloupotreba službenog položaja iz člana 383. stav
1. KZFBiH, kao i činjenicu da je krivično djelo počinjeno upravo zbog toga što je apelant, zajedno s R. A., direktorom ŠG Kladanj, bio pod istragom zbog sumnje na malverzacije u upravljanju šumskim gazdinstvom, gdje se radilo o jedinstvenoj istrazi i povezanim radnjama prema više lica, te da je postupanje apelanta i Dž. A. upravo i imalo za cilj da našteti istrazi, i to ne samo protiv apelanta već i protiv R. A.“. Dalje je Općinski sud imao u vidu i službeni položaj apelanta kao šefa Tehničke službe u ŠG Konjuh, te Dž. A. kao komandira PS Kladanj, kao i činjenicu da je Dž. A. u rodbinskim vezama s R. A. (direktor ŠG Kladanj kome je određen pritvor), pa da postoji opravdana bojazan da bi, boravkom na slobodi, mogli sakriti ili izmijeniti dokaze, kao i tragove važne za krivični postupak, te da bi mogli utjecati na svjedoke i saučesnike. U vezi s tim, Općinski sud je cijenio i da Tužilaštvo u daljnjem toku postupka treba da sasluša veći broj imenom i prezimenom označenih svjedoka koji su zaposleni ili u zavisnom odnosu sa ŠG Kladanj, pa se nalaze u zavisnom položaju prema apelantu i Dž. A. koji su, kako je već ukazano, vršili utjecaj na istragu. Nadalje, ukazano je da je Dž. A. utjecao na istragu jer je preko njega apelant razotkrio istragu koja se već vodila, kao i R. A. koristeći politički utjecaj pokušao utjecati na istragu. Općinski sud je u vezi s apelantovim postupanjem (omogućavanje sječenja drvne mase u većim količinama tačno određenim licima bez zaključivanja ugovora) ukazao i na sve češći i otvoreni bunt građana koji provode blokade zbog neracionalnog i selektivnog gazdovanja državnim resursima, te ugrožava rad javnog preduzeća i ugrožava javni red, te da je postupanje Dž. A. kao komandira PS Kladanj protivno načelima koje treba da ispoljava jedno ovlašteno službeno lice, pa da bi sve navedeno moglo izazvati i jak osjećaj nezaštićenosti i nepovjerenja građana.
11. Slijedom navedenog, zaključeno je da mjere zabrane ne bi bile cjelishodne i primjerene i da njihovom primjenom ne bi mogla biti ostvarena svrha pritvora.
12. Općinski sud je u vijeću od troje sudija Rješenjem broj 33 0 K 059796 17 Kv 3 od 10. aprila 2017. godine odbio kao neosnovanu apelantovu i žalbu osumnjičenog Dž. A. protiv prvostepenog rješenja.
13. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da su neosnovanim ocijenjene apelantove tvrdnje u vezi sa zaključkom o postojanju osnovane sumnje da je počinjeno krivično djelo za koje se tereti. U vezi s tim je ukazano, te su i interpretirani relevantni razlozi i obrazloženja iz osporenog prvostepenog rješenja, da su apelantove tvrdnje u suprotnosti s dokaznom građom koja je detaljno analizirana u obrazloženju prvostepenog rješenja, pri tome posebno imajući u vidu sadržaj presretnutih razgovora.
14. Neosnovanim su ocijenjene i apelantove tvrdnje da nije ispunjen uvjet iz člana 146. stav 1. tačka b) ZKPFBiH. U vezi s tim, razlozi i obrazloženje iz prvostepenog rješenja su ocijenjeni kao dovoljni za zaključak o postojanju ovog pritvorskog osnova, pogotovo imajući u vidu funkciju osumnjičenih, rodbinske veze, krivična djela u pitanju, kao i veliki broj svjedoka koje Tužilaštvo mora saslušati, a koji su zaposlenici ili su u zavisnom odnosu prema ŠG Konjuh, odnosno nalaze se u podređenom položaju u odnosu na osumnjičene koji su na opisane načine već pokušali da izvrše utjecaj na istragu, zbog čega postoji opravdana bojazan da bi, u slučaju da budu pušteni na slobodu, osumnjičeni „predstavljali kolizionu opasnost na navedene svjedoke“, odnosno imali bi mogućnost utjecaja na njih. Također je posebno ukazano i da u ovoj fazi postupka, kada je očigledno da dokazi u postupku još uvijek nisu u cijelosti osigurani, stepen uvjerenja koji mora postojati u odnosu na postojanje okolnosti koje ukazuju na opravdanost mjere pritvora iz razloga propisanog članom 146. stav 1. tačka b) ZKPFBiH je manji nego onaj stepen bojazni koji mora postojati u daljnjem toku postupka, odnosno nakon okončanja istrage. Dalje je ukazano da se ovaj pritvorski razlog može zasnivati na okolnostima koje ukazuju na to da postoji ozbiljan rizik da će do takvog zabranjenog utjecaja i doći, pozivajući se na Odluku Ustavnog suda broj AP 4309/14 od 18. decembra 2014. godine. Stoga je zaključeno da u konkretnom slučaju postoji niz okolnosti koje ukazuju na postojanje ozbiljnog rizika da do utjecaja može doći.
15. Dalje, iz obrazloženja rješenja proizlazi da su razmatrani i ostali navodi iz žalbe koji su se, kako je ukazano, ticali vlastite percepcije i tumačenja odredbi materijalnog i procesnog prava, te pojedinih odluka Ustavnog suda, ali da nisu posebno obrazlagani jer nisu od značaja za drugačiju odluku suda, odnosno u suprotnosti su s dokaznom građom predočenom uz prijedlog za određivanje pritvora. Najzad, zaključeno je da nema mjesta apelantovoj tvrdnji da se umjesto pritvora trebaju izreći blaže mjere. U vezi s tim je ukazano da se osumnjičenim na teret stavljaju izuzetno ozbiljna i teška krivična djela, da je potrebno preduzeti veliki broj međusobno povezanih istražnih radnji, zbog čega je tužilac i zatražio određivanje pritvora, pa imajući u vidu razloge i obrazloženja zbog kojih je utvrđeno postojanje razloga iz člana 146. stav 1. tačka b) ZKPFBiH zaključeno je da je u ovoj fazi postupka nužno da apelant i Dž. A. budu van mogućnosti da svojim boravkom na slobodi na bilo koji način negativno utječu na daljnji tok istrage, posebno imajući u vidu tehnološke i telekomunikacijske mogućnosti putem kojih se boravak na slobodi može vrlo lako zloupotrijebiti, a da tragovi takvog postupanja budu sakriveni ili teško dostupni za provjeru i otkrivanje.
16. Općinski sud je Rješenjem broj 33 0 K 059796 17 Kv 4 od 3. maja 2017. godine na osnovu člana 149, a u vezi sa članom 146. stav 1. tač. b) i c) ZKP-a apelantu produžio pritvor na još dva mjeseca, tako da pritvor može trajati do 6. jula 2017. godine ili do nove odluke suda.
17. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u odnosu na apelanta Tužilaštvo donijelo naredbu o provođenju istrage, a kasnije naredbu o proširenju istrage u odnosu na apelanta, a zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo „odavanje službene tajne iz člana 388. stav 1. u vezi sa članom 32. st. 1. i 3. KZ-a, opisano pod tačkom 1. naredbe, u stjecaju s produženim krivičnim djelom 'zloupotreba položaja ili ovlaštenja' iz člana 383. stav 1. KZ-a, opisano pod tač. 2, 3. i 5. naredbe o proširenju istrage, u stjecaju s krivičnim djelom 'primanje dara ili drugog oblika koristi za trgovinu utjecajem' iz člana 382. stav 2. KZ-a, opisano pod tačkom 2. naredbe o proširenju istrage, u stjecaju s krivičnim djelom 'udruživanje radi činjenja krivičnih djela' iz člana 340. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ-a, opisano pod tačkom 3. u stjecaju s krivičnim djelom primanje dara ili drugog oblika koristi iz člana 380. stav 2. KZ-a, opisano pod tačkom 4. naredbe, sve u vezi sa čl. 55. i 54. KZ-a“.
18. Općinski sud navodi da je Tužilaštvo svoj prijedlog potkrijepilo dokaznom građom i navelo da su ispunjeni posebni uvjeti za određivanje pritvora iz člana 146. stav 1. tač. b) i c) ZKP-a. Apelantova odbrana se veoma detaljno osvrnula na opći i posebni uvjet za produženje pritvora, što sud detaljno navodi na stranicama od 4. do 12. rješenja, te osporila postojanje i općeg i posebnog uvjeta za određivanje pritvora.
19. Dalje, Općinski sud veoma detaljno obrazlaže postojanje osnovane sumnje u odnosu na krivična djela koja se apelantu stavljaju na teret, te navodi dokaze koji potvrđuju osnovanu sumnju. Općinski sud na stranicama od 16. do 32. navodi transkripte presretnutih razgovora dobivene provedenim posebnim istražnim radnjama, kao i iskaze svjedoka i materijalnu dokumentaciju kojima potkrepljuje postojanje osnovane sumnje o počinjenju krivičnih djela, te ukazuje na neosnovanost navoda odbrane o neispunjenosti općeg uvjeta za određivanje pritvora. Pri tome je sud naveo da su određeni dokazi dobiveni na osnovu naredbi suda, te predstavljaju zakonite dokaze, a u daljnjem toku postupka odbrana će imati mogućnost detaljno osporiti njihovu vjerodostojnost, autentičnost i zakonitost kako bi sud s potpunom sigurnošću utvrdio da li su osumnjičeni počinili krivična djela za koja se terete. Općinski sud navodi da je u ovoj fazi postupka dovoljno utvrditi postojanje osnovane sumnje da su osumnjičeni počinili krivična djela koja im se stavljaju na teret naredbom o provođenju odnosno proširenju istrage, što jeste dokazano u odnosu na apelanta i Dž. A. u ovoj fazi krivičnog postupka.
20. U pogledu posebnog pritvorskog uvjeta iz člana 146. stav 1. tačka b) ZKP-a, sud u odnosu na osumnjičene polazi od samog krivičnog djela (prirode krivičnog djela odavanje službene tajne), da je apelant razotkrio istragu preko Dž. A., te je R. A. iskoristio svoj politički položaj, te ukazao na „uvezanost“ osumnjičenih sa R. A. Općinski sud opisuje radnje koje su preduzimane nakon što su osumnjičeni saznali za istragu (u odnosu na Dž. A. i R. A.), a čime sud dokazuje povezanost osumnjičenih i R. A. koja je usmjerena na ometanje istrage. Sud je također ukazao na apelantov položaj (šef Tehničkih poslova i pripreme rada u ŠG Konjuh). Općinski sud je također ukazao da je Tužilaštvo uzelo izjave od svjedoka (koje je imenovao), ali da se istraga širi i potrebno je uzeti još čitav niz izjava od svjedoka koje je naveo, a svi su zaposlenici ili su u zavisnom položaju prema ŠG Konjuh, pa su ovi svjedoci, kao takvi, podložni utjecaju, prije svega, od strane apelanta. Sud zaključuje da su oba svjedoka pokušala na različite načine utjecati na tok istrage sa svojih pozicija i društveno-političkih kontakata koje imaju, pa se osnovano može očekivati da bi takav utjecaj na istragu vršili boravkom na slobodi, prije svega utjecajem na svjedoke. U odnosu na apelanta Općinski sud navodi da je apelant ostvario komunikaciju s velikim brojem lica, a koja će, prema navodima Tužilaštva, biti predmet daljnje istrage ili će svjedočiti, da ova lica nisu saslušana, niti su neki još identificirani, a bili su u poslovnom odnosu sa ŠG Konjuh, pa su kao takvi podložni utjecaju, prije svega, od strane apelanta s kojim su ranije sarađivali. Stoga, imajući u vidu da su osumnjičeni već pokušali utjecati na istragu, te njihove društveno-političke pozicije, sud je našao da bi, boravkom na slobodi, u istrazi u kojoj svi dokazi još nisu osigurani, znatno otežali prikupljanje vjerodostojnih svjedočenja i drugih materijalnih dokaza, što u svojoj sveukupnosti implicira da postoji visok stepen koluzione opasnosti koja se zasniva na specifičnostima okolnosti istrage, odnosno da postoji niz okolnosti koje ukazuju na naročite okolnosti, odnosno ozbiljan rizik da do utjecaja može doći.
21. U pogledu pritvorskog razloga iz člana 146. stav 1. tačka c) ZKP-a (u odnosu na apelanta), Općinski sud je naveo da je opći uvjet ispunjen (propisana kazna), kao i da se istraga vodi za niz „službeničkih krivičnih djela“ za koja je osnovano sumnjiv da ih je počinio u svojstvu šefa Tehničkih poslova i pripreme rada, koji je ujedno i član Uprave ŠG Konjuh Kladanj, da je vršio brojne zloupotrebe službenog položaja u dužem i kontinuiranom vremenskom periodu, te da se radi o kontinuiranom iskorištavanju de facto i de jure ovlaštenja, koje proizlazi iz radnog mjesta šefa Tehničkih poslova i pripreme rada u ŠG Konjuh, te sud zaključuje da postoji osnovana bojazan da će apelant kao odgovorno lice ponoviti krivično djelo, što implicira na ispunjenost objektivnog uvjeta. U pogledu naročitih okolnosti, Općinski sud je našao da iz svih okolnosti konkretnog slučaja, a koje se ogledaju u prirodi svih djela koja se apelantu stavljaju na teret, brojnost radnji izvršenja, kontinuiranost u njihovom preduzimanju, mreži kontakata apelanta sa već identificiranim (i osumnjičenim) i drugim licima čije je identificiranje u toku, te njihovim ulogama u radnjama izvršenja, koje imaju karakter naročitih okolnosti, koje ukazuju na postojanje iteracijske opasnosti. Stoga je sud cijenio da su neosnovani navodi apelantove odbrane da nije ispunjen ovaj uvjet. Općinski sud je dalje navodio da je već zaključio da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio čitav niz službeničkih krivičnih djela povezanih s ovlaštenjima koja su mu de facto i de jure povjerena kroz radno mjesto šefa Tehničkih poslova i pripreme rada, kao i da je istovremeno i član Uprave ŠG Konjuh, a ta ovlaštenja su povezana s očuvanjem šumskog fonda i brigom za prirodno bogatstvo ove zemlje, dok je apelant osnovano sumnjiv da je umjesto da brine za zakonito poslovanje i domaćinsko gazdovanje iskoristio svoju službenu poziciju za lično bogaćenje i bogaćenje njemu bliskih lica, a na račun onih preduzeća koja stvaraju društveni dohodak. Osim navedenog, vijeće je zaključilo da razloge za produženje pritvora ne nalazi samo u apstraktnoj težini opisanih krivičnih djela već zbog njihove konkretne težine izražene brojnošću krivično-pravnih radnji, za šta je apelant osnovano sumnjiv, te u većem broju lica koja su učestvovala u izvršenju, što govori o količini kriminalne aktivnosti i opasnosti koja proističe iz djelovanja ove grupe ljudi iz člana 2. tačka 16. KZ-a. To su, prema mišljenju suda, istovremeno i razlozi koji ukazuju na kompleksnost istrage, brojnost i složenost radnji dokazivanja koje su preduzete i koje još treba preduzeti, uslijed čega je opravdan stav Tužilaštva da treba saslušati i identificirati još svjedoka, obaviti vještačenja, osigurati fotodokumentaciju i drugo. Općinski sud je ispitao prijedlog odbrane da se apelantu umjesto pritvora izreknu mjere zabrane, ali je našao da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti, odnosno da se izricanjem blažih mjera ne može ostvariti svrha jer se apelantu stavljaju na teret izuzetno ozbiljna i teška krivična djela s teškim posljedicama po društvo i privredu, što u konačnici podrazumijeva provođenje velikog broja dodatnih međusobno povezanih istražnih radnji, zbog čega je potrebno da apelant bude van mogućnosti da svojim boravkom na slobodi na bilo koji način utječe na daljnji tok istrage („a što je nesumnjivo izvršio putem telefonskog razgovora sa osumnjičenim Dž. A. kada je njega umišljajno podstrekao da provjerom u zaštićenoj bazi podataka dostavi R. A. i njemu podatak ko je vlasnik predmetnog vozila koje se u posljednje vrijeme viđa na području općine Kladanj, uslijed čega je nesporno došlo do razotkrivanja istrage [...])“. Općinski sud je naveo da je ispitao i ostale navode odbrane, ali ih nije posebno obrazlagao jer ih nije našao neosnovanim i irelevantnim i bez utjecaja na odlučenje.
22. Kantonalni sud je donio Rješenje broj 33 0 K 059796 17 Kž 2 od 10. maja 2017. godine kojim je apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu.
23. Kantonalni sud u obrazloženju navodi da su neosnovani navodi apelantove odbrane da prvostepeni sud nije dao razloge za postojanje općeg uvjeta u pogledu osnovane sumnje, kao i za posebne razloge iz člana 146. stav 1. tač. b) i c) ZKP-a. Kantonalni sud dalje navodi (u vezi s osnovanom sumnjom) da je prvostepeni sud dao valjane razloge na osnovu kojih dokaza je utvrdio postojanje osnovane sumnje da je apelant osnovano sumnjiv za inkriminirane radnje koje su mu stavljene na teret pod tačkama od 1. do 5. naredbe za provođenje i naredbe za proširenje istrage, te ponovio zaključke prvostepenog suda i dokaze koji potkrepljuju osnovanu sumnju. Dalje, Kantonalni sud ukazuje da se u ovoj fazi postupka utvrđuje postojanje osnovane sumnje, a ne apsolutna dokazanost činjenica, a o uvjerljivosti dokaza će se raspraviti na glavnom pretresu. Kantonalni sud je također istakao da je neosnovan navod da nisu ispunjeni posebni uvjeti za produženje pritvora, te je u najvećem dijelu ponovio razloge koje je dao prvostepeni sud nalazeći da su oni pravilni. Kantonalni sud je naveo da žalba pogrešno ukazuje da bi se mjerama zabrane ostvarila ista svrha kao mjerom pritvora, pozivajući se najprije na osnov iz člana 146. stav 1. tačka
c) ZKP-a, odnosno preventivno djelovanje da apelant počini krivično djelo, odnosno da utječe na svjedoke ili uništi dokaze.
24. Iz informacije koju je Općinski sud, na traženje Ustavnog suda, dostavio proizlazi da je Općinski sud donio Rješenje broj 33 0 K 059796 17 Kv 5 od 5. jula 2017. godine kojim je apelantu izrekao mjere zabrane.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
25. Apelant tvrdi da su mu osporenim rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Opširno citirajući dijelove osporenih rješenja i prijedlog Tužilaštva za određivanje pritvora, te s tim u vezi niz odluka Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant tvrdi da je pogrešan zaključak redovnih sudova o postojanju osnovane sumnje da je počinio krivično djelo za koje se tereti, kao i zaključak o postojanju uvjeta iz člana 146. stav 1. tač. b) i c) ZKPFBiH. Apelant u najvećem dijelu apelacije analizira krivična djela za koja, prema mišljenju suda, postoji osnovana sumnja da ih je apelant počinio, navodeći da se apelant sumnjiči za radnje drugih, da presretnuti razgovori kao dokazna snaga imaju karakter i snagu indicija, da je nepoznata apelantova uloga u određenim djelima, da nije postojao apelantov umišljaj, nedokazanost činjenica koje sud utvrđuje, ukazuje na kontradiktornost u izjavama svjedoka, kao i da određeni poslovi (a koji su u vezi s krivičnim djelima za koje je apelant osnovano sumnjiv) nisu uopće u djelokrugu apelantovih poslova i ostalo. Također, opreza radi, jer smatra da nije ispunjen opći uvjet, apelant navodi da sud nije konkretizirao uvjete za pritvor iz posebnih razloga. Osim toga, apelant tvrdi da rokovi određivanja trajanja pritvora nisu tačno računati i da je sud u rješenju od 3. maja 2017. godine naveo da pritvor može trajati najduže dva mjeseca, a najduže do 6. jula 2017. godine, što znači da će apelant nezakonito ostati u pritvoru 3 dana duže.
b) Odgovor na apelaciju
26. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud navodi da je iste navode kao u apelaciji apelant iznosio u postupku po žalbi, te da nije došlo do povrede apelantovog prava na ličnu slobodu i sigurnost.
27. U odgovoru na apelaciju Općinski sud navodi da nije povrijeđena niti jedna odredba materijalnog ili procesnog prava, te da nije došlo do povrede apelantovog prava zagarantiranog Evropskom konvencijom.
V.Relevantni propisi
28. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) u relevantnom dijelu glasi:
Član 145.
Opće odredbe (1) Pritvor se može odrediti ili produžiti samo pod uvjetima propisanim u ovom Zakonu i samo ako se isti cilj ne može ostvariti drugom mjerom.
(2) Pritvor određuje ili produžuje rješenjem sud na prijedlog tužitelja a nakon što sud prethodno sasluša osumnjičenog odnosno optuženog na okolnosti razloga zbog kojih se pritvor predlaže, osim u slučaju iz člana 146. stav (1) tačka a) ovog Zakona.
(3) Tužitelj je dužan sudu podnijeti obrazložen prijedlog za produženje pritvora najkasnije pet dana prije isteka roka iz rješenja o pritvoru. Sud odmah dostavlja prijedlog osumnjičenom, odnosno optuženom i njegovom branitelju.
(4) Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. Ako se osumnjičeni, odnosno optuženi nalazi u pritvoru, dužnost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju sa posebnom hitnošću.
(5) U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen, a pritvorenik će se odmah pustiti na slobodu. Po prijedlogu optuženog ili branitelja za ukidanje pritvora koji je zasnovan na novim činjenicama sud će održati ročište odnosno sjednicu vijeća o čemu će obavijestiti stranke i branitelja. Nedolazak stranaka i branitelja koji su uredno obaviješteni ne sprečava održavanje ročišta, odnosno sjednice vijeća. Protiv rješenja o odbijanju prijedloga za ukidanje pritvora žalba nije dozvoljena.
Član 146.
Razlozi za pritvor (1)Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice počinilo krivično djelo, pritvor mu se može odrediti:
(…)
b) ako postoji osnovan strah da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače,
c) ako naročite okolnosti opravdavaju strah da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će počiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od najmanje od tri godine ili teža kazna, (…) (2) U slučaju iz stava 1. tačke b) ovog člana, pritvor će se ukinuti čim se osiguraju dokazi zbog kojih je pritvor određen.
Član 149.
Trajanje pritvora tokom istrage (1) Prije donošenja rješenja o određivanju pritvora sudija za prethodni postupak će preispitati osnovanost zahtjeva za određivanje pritvora. Prema rješenju sudije za prethodni postupak pritvor može da traje najduže mjesec dana od dana lišavanja slobode. Poslije tog roka osumnjičeni se može zadržati u pritvoru samo na osnovu rješenja o produženju pritvora.
(2) Pritvor se odlukom vijeća (član 25. stav 6.), prema obrazloženom prijedlogu tužioca, može produžiti za najviše dva mjeseca. Protiv rješenja vijeća dozvoljena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja.
(3) Ako se postupak vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora 10 godina ili teža kazna i ako postoje naročito važni razlozi, vijeće iz stava 2. ovog člana može, prema obrazloženom prijedlogu tužioca, produžiti pritvor za još najviše tri mjeseca. Protiv rješenja vijeća dozvoljena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja.
(4) Izuzetno i u izrazito složenom predmetu vezano za krivično djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora, pritvor se može ponovo produžiti za još najviše tri (3) mjeseca nakon produžetka pritvora iz stava 3. ovog člana. Pritvor se može produžiti dva puta uzastopno, po obrazloženom prijedlogu tužioca za svako produženje, koji treba da sadrži izjavu kolegija tužilaštva o potrebnim mjerama da bi se istraga okončala (član 240. stav 2.). Žalba protiv rješenja vijeća iz stava 2. ovog člana o produženju pritvora ne zadržava izvršenje rješenja.
(5) Ako se do isteka rokova iz st. 1. do 4. ovog člana ne potvrdi optužnica, osumnjičeni će se pustiti na slobodu.
VI.Dopustivost
29. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
30. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
31. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom su rješenja Kantonalnog suda broj 33 0 K 059796 17 KŽ 2 od 10. maja 2017. godine i Općinskog suda broj 33 0 K 059796 17 KV 3 od 10. aprila 2017. godine protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. S obzirom na datum donošenja rješenja, tj. 10. april i 10. maj 2017. godine i datum podnošenja apelacije 25. maj 2017. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
33. Apelant tvrdi da su mu osporenim rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
Pravo na ličnu slobodu i sigurnost
34. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.
35. Član 5. stav Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
(...)
c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;
(...)
3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1. tačka c) ovog člana izvodi se bez odgađanja pred sudiju ili drugu službenu osobu ovlaštenu zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.
36. Apelant, u suštini, tvrdi da su osporena rješenja nezakonita, da je pogrešan zaključak redovnih sudova prevashodno u zaključku o postojanju osnovane sumnje i posebnog razloga iz člana 146. stav 1. tač. b) i c) ZKP-a.
37. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda, osnovanost sumnje na kojoj se mora zasnivati hapšenje čini bitan element zaštite od proizvoljnog hapšenja i lišavanja slobode propisanog članom 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije. Osnovana sumnja da je počinjeno krivično djelo zahtijeva postojanje nekih činjenica ili informacija koje bi uvjerile objektivnog posmatrača da je moguće da je lice koje je u pitanju počinilo krivično djelo (vidi Evropski sud, Fox, Campbell i Hartley protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 30. augusta 1990. godine, serija A, broj 182, stav 32; O'Hara protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 16. oktobra 2001. godine, Izvještaji presuda i odluka 2001-X, stav 34. i Stepuleac protiv Moldavije, presuda od 6. novembra 2007. godine, aplikacija broj 8207/06, tačka 68). Pri tome, Ustavni sud ukazuje na to da u trenutku određivanja pritvora ne mora biti sa sigurnošću utvrđeno da je krivično djelo zaista i počinjeno, te ne mora biti utvrđena njegova priroda. Konačno, shodno članu 5. stav 1. Evropske konvencije, zakonitost pritvora ocjenjuje se na osnovu domaćeg zakona, odnosno mora imati pravni osnov u domaćem zakonu, s tim da lišavanje slobode mora biti u skladu sa svrhom člana 5. Evropske konvencije, tj. lice koje je u pitanju mora biti zaštićeno od proizvoljnosti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5842/10 od 20. aprila 2011. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
38. Dalje, Ustavni sud ukazuje da odredbe člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijevaju da je lice lišeno slobode u skladu sa članom 5. stav 1.c) Evropske konvencije, tj. da je lišavanje „zakonito“ u smislu navedenog člana i da obuhvaća podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. Evropski sud je zaključio da poštovanje člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterije predviđene zakonom. Pri tome je postojanje osnovane sumnje da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo za koje se tereti conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora, ali to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi Evropski sud, Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. jula 2000. godine, aplikacija broj 25792/94, stav 63). Prema daljnjem stavu Evropskog suda, opravdanost pritvora zavisi i od okolnosti konkretnog slučaja koje moraju biti takve da upućuju na postojanje općeg (javnog) interesa koji je tako važan i značajan da, uprkos presumpciji nevinosti, preteže nad načelom poštovanja slobode pojedinca.
39. Apelant tvrdi da je neosnovan i pogrešan zaključak redovnih sudova o postojanju osnovane sumnje da je počinio krivična djela za koja se tereti. Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenih rješenja proizlazi da je zaključak o postojanju osnovane sumnje zasnovan na provedenim dokazima čiji je sadržaj interpretiran u obrazloženju osporenih rješenja o određivanju i produženju pritvora, pojedinačno za svih pet tačaka naredbe o provođenju odnosno proširenju istrage. Apelant po svim tačkama problematizira postojanje osnovane sumnje, odnosno uopće postojanje elementa krivičnog djela, apelantove krivične odgovornosti, autentičnosti pribavljenih dokaza i drugo. Međutim, naprijed navedeno Ustavni sud smatra dovoljnim da u ovoj fazi postupka, u smislu naprijed citirane prakse Evropskog suda, ubijedi svakog objektivnog posmatrača da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da redovni sud pravilno upućuje apelanta da će vjerodostojnost prikupljenih dokaza, odnosno njihovu validnost i snagu moći osporiti u daljnjem toku kontradiktornog postupka, ako do njega dođe, te okolnosti koje apelant sad ističe u vezi s postojanjem osnovane sumnje predstavljaju okolnosti koje u daljnjem toku postupka trebaju biti utvrđene, ali u ovoj fazi postupka ne utječu na pravilnost zaključka o postojanju osnovane sumnje da je apelant počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret.
40. Dalje, apelant tvrdi da je pogrešan zaključak redovnih sudova o postojanju uvjeta za određivanje pritvora iz člana 146. stav 1. tač. b) i c) ZKPFBiH. Apelant je u sažetku apelacije (nakon što ga je Ustavni sud pozvao da precizira veoma opširne navode apelacije) naveo „opreza radi“ i nepostojanje posebnih pritvorskih razloga. U suštini, apelant smatra da oni nisu konkretizirani. Ustavni sud zapaža da u skladu sa članom 146. stav 1. tačka b) ZKPFBiH pritvor može biti određen, odnosno produžen ako postoji opravdana bojazan da će biti uništeni, sakriveni, izmijenjeni ili krivotvoreni dokazi ili ako naročite okolnosti ukazuju da će krivični postupak biti ometan utjecajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače. Tačka c) istog člana propisuje da se pritvor može odrediti ako postoje naročite okolnosti koje opravdavaju strah da će određeno lice ponoviti, dovršiti ili počiniti krivično djelo. Slijedom navedenog proizlazi da je svrha navedenog pritvorskog razloga u službi provođenja istrage. Međutim, posmatrano dugoročno, zahtjevi istrage, sami po sebi, ne mogu biti dovoljni da bi bio određen pritvor iz ovog razloga s obzirom na to da se prema redovnom toku stvari navedeni rizici smanjuju s protekom vremena, kako se provode istražne radnje (vidi Evropski sud, pored ostalih, Getoš-Magdić protiv Hrvatske, presuda od 2. decembra 2010. godine, stav 78).
41. Ustavni sud zapaža da su rješenja o određivanju i produženju pritvora potvrđena rješenjima drugostepenog suda. Iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da su pri procjeni pritvorskog razloga iz člana 146. stav 1. tačka b) ZKP-a redovni sudovi kao naročite okolnosti najprije cijenili činjenicu da je apelant već pokušao da izvrši utjecaj na istragu koja se vodila protiv apelanta i drugih lica, pokušaj utjecaja na istragu korištenjem političkog položaja i drugo, što je detaljno obrazloženo u rješenju o određivanju pritvora. Prilikom donošenja odluke o produženju pritvora sud je također cijenio i apelantovu poziciju, njegovu funkciju, činjenicu proširenja istrage, kao i da Tužilaštvo treba ispitati svjedoke koji su bili u poslovnim odnosima s apelantom, a što je sve detaljno obrazložio. Također, u pogledu osnove iz člana 146. stav 1. tačka c) ZKP-a u odnosu na rješenje o produženju pritvora, u okolnostima konkretnog slučaja sudovi su dali jasne i dovoljne razloge za svoju odluku, te se ovakav stav redovnih sudova ne doima proizvoljnim. Slijedom navedenog, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi zaključak o postojanju uvjeta iz člana 146. stav 1. tač. b) (kod određivanja pritvora) i iz člana 146. stav 1. tač. b) i c) ZKP-a (kod produženja pritvora) opravdali konkretnim i konkretiziranim činjenicama koje pokazuju da u ovoj fazi postupka postoji opravdana bojazan da bi apelant to mogao ponovo pokušati za slučaj da se nađe na slobodi utjecati na istragu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 6/08 od 13. maja 2008. godine, stav 38, dostupna na www.ustavnisud.ba), odnosno koristeći svoj položaj (radno mjesto i mjesto u Upravi i povjerena ovlaštenja) ponoviti krivično djelo.
42. Ustavni sud zapaža i da su redovni sudovi slijedom okolnosti konkretnog slučaja na kojima su zasnivali postojanje posebnog razloga iz člana 146. stav 1. tač. b) i c) ZKP-a dali valjane razloge i obrazloženja koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim za zaključak da se u ovoj fazi postupka svrha pritvora ne bi moga ostvariti izricanjem blažih mjera. Što se tiče trajanja pritvora, a što je apelant, također, problematizirao, Ustavni sud primjećuje da je pritvor apelantu trajao u okviru u kojem je propisan osporenim rješenjem, te da ništa ne ukazuje na proizvoljnost sudova u ovom dijelu.
43. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantove tvrdnje o povredi prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije neosnovane. VIII.Zaključak
44. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije kada su u okolnostima konkretnog slučaja redovni sudovi pri određivanju mjere pritvora apelantu dali relevantne i dovoljne razloge za zaključak o postojanju osnovane sumnje da je apelant počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret, odnosno da postoje konkretni razlozi u vezi s postojanjem posebnog pritvorskog osnova iz člana 146. stav 1. tač. b) i c) u osporenim rješenjima o određivanju i rješenju o produženju pritvora.
45. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
46. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman