Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2910/17 (A. Č. iz Sarajeva)

Odluka donesena 11. 10. 2017.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Krivični postupak
  • Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja utjecaja na svjedoke
  • Pritvor
  • Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2910/17

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2910/17, rješavajući apelaciju Alena Čengića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Alena Čengića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 K 023702 17 Kž 28 od 28. juna 2017. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 023702 17 Kv 40 od 13.

juna 2017. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Alen Čengić iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Senka Nožica i Lejla Čović, advokati iz Sarajeva, podnio je 12. jula 2017. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 K 023702 17 Kž 28 od 28. juna 2017. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 K 023702 17 Kv 40 od 13. juna 2017. godine. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi osporena rješenja bila ukinuta i on pušten na slobodu. Apelant je 7. i 23. augusta i 12. septembra 2017. godine dopunio apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog i Kantonalnog suda, te od Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) zatraženo je 21. jula 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud, Kantonalni sud i Kantonalno tužilaštvo su u periodu od 28. jula do 8. augusta 2017. godine dostavili odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Uvodne napomene

5. Protiv apelanta je, po potvrđenoj Optužnici broj T09 0 KTK 0076532 14 od 1. aprila 2016. godine, u toku krivični postupak (koji je u fazi glavnog pretresa) zbog krivičnog djela organizirani kriminal iz člana 342. stav 3. u vezi s krivičnim djelom porezna utaja iz člana 273. stav 3, ugrožavanje sigurnosti iz člana 183. stav 2, oštećenje tuđe stvari iz člana 293. stav 1, teška krađa iz člana 287. stav 2. tačka a), organiziranje otpora iz člana 361. stav 1. i dr. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH).

6. Ustavni sud je 7. marta 2017. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 316/17 (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je usvojio apelantovu apelaciju podnesenu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 09 0 K 023702 16 Kž 19 od 15. decembra 2016. godine i Rješenja Kantonalnog suda broj 09 0 K 023702 16 Kv od 2. decembra 2016. godine kojim je apelantu produžen pritvor i utvrdio povredu prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Nakon toga, Kantonalni sud je 17. marta 2017. godine donio Rješenje broj 09 0 K 023702 17 Kv 32 kojim je ukinuo pritvor određen apelantu i apelant je pušten na slobodu.

7. Kantonalni sud je Rješenjem broj 09 0 K 023702 17 Kv 34 od 31. marta 2017. godine apelantu ponovo odredio pritvor u trajanju od dva mjeseca koji je, po tom rješenju, mogao trajati do 30. maja 2017. godine ili do druge odluke suda. Apelantu je pritvor određen iz razloga propisanog članom 146. stav 1. tačka b) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP).

8. Vršeći kontrolu opravdanosti pritvora u smislu člana 151. ZKP-a, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 09 0 K 023702 17 Kv 38 od 29. maja 2017. godine kojim je apelantu produžen pritvor za dva mjeseca tako da pritvor može trajati do 30. jula 2017. godine ili do druge odluke suda. Na navedeno rješenje apelantovi branioci su izjavili žalbu koju je Vrhovni sud Rješenjem broj 09 0 K 023702 17 Kž 26 od 8. juna 2017. godine uvažio i rješenje Kantonalnog suda od 29. maja 2017. godine ukinuo i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Vrhovni sud je istakao da je, u smislu zakonske odredbe iz člana 151. stav 1. ZKP-a, preispitivanje opravdanosti daljnjeg trajanja mjere pritvora potrebno obaviti u skladu s razvojem svakog konkretnog krivičnog postupka, odnosno na osnovu okolnosti koje postoje u vrijeme obavljanja kontrole.

Osporena rješenja

9. Odlučujući u ponovnom postupku, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 09 0 K 023702 17 Kv 40 od 13. juna 2017. godine kojim je utvrdio da i dalje postoje okolnosti koje opravdavaju neophodnost trajanja mjere pritvora apelantu iz razloga propisanih članom 146. stav 1. tačka b) ZKP-a, te je pritvor apelantu produžen za dva mjeseca, koji se po tom rješenju računa počev od 30. maja 2017. godine i može trajati najdalje do 30. jula 2017. godine ili do drugačije odluke suda.

10. Iz rješenja proizlazi da je zaključak o postojanju osnovane sumnje da je apelant počinio krivična djela za koja je optužen zasnovan na potvrđenoj optužnici, kao i dokazima i prilozima koji su dostavljeni uz optužnicu, te dokazima koji su provedeni u dotadašnjem postupku protiv apelanta, koji su detaljno opisani u rješenju.

11. Dalje, Kantonalni sud je istakao da je, pored osnovane sumnje, u konkretnom slučaju ispunjen i posebni zakonski razlog za produženje pritvora apelantu jer su se nakon puštanja apelanta na slobodu pojavile nove činjenice i okolnosti. Naime, ukazano je da nove činjenice ukazuju na apelantov pokušaj da utječe na svjedoka Alena Fazlagića (u daljnjem tekstu: svjedok Fazlagić), što proizlazi iz izjave ovog svjedoka koji je prilikom saslušanja od 31. marta 2017. godine, između ostalog, opisao da je još za vrijeme njegovog boravka u Pritvorskoj jedinici u KPZ Sarajevo postojala komunikacija između njega i apelanta, i to na inicijativu apelanta, a koji je, prema mišljenju svjedoka, smatrao da će uspjeti izvršiti utjecaj na njega kako bi izmijenio svoj iskaz; da je po izlasku iz pritvora od svojih poznanika dobio informaciju da ga traže apelantovi poznanici kako bi s njim razgovarali; da je jedan od apelantovih prijatelja pokušavao da od njegovih poznanika dobije broj telefona i ugovori sastanak s njim, zamolivši da se svjedoku Fazlagiću prenese da „oni znaju da se bliži njegovo svjedočenje i da kaže cijenu da ne svjedoči u predmetu protiv [apelanta]“. Svjedok Fazlagić je također istakao da su ga u prethodnom periodu njegovi poznanici obavijestili da ga je tražila apelantova supruga. Kantonalni sud je sadržaj iskaza svjedoka Fazlagića od 31. marta 2017. godine doveo u vezu sa sadržajem njegovog iskaza od 29. marta 2017. godine u krivičnom predmetu broj T09 0 KTA 0112083 17 od 29. marta 2017. godine iz kojeg proizlazi da je 29. marta 2017. godine ovog svjedoka kontaktirao njegov poznanik obavijestivši ga tom prilikom da njegov imenjak želi s njim održati sastanak tog dana u večernjim satima, što je svjedok Fazlagić odbio zato što je istom prethodne sedmice ispred vrata stana u kojem živi ostavljena eksplozivna naprava, zajedno s porukom u kojoj je bilo navedeno da svjedok treba razmisliti do četvrtka, uz napomenu da je svjedok Fazlagić prije toga od Kantonalnog suda dobio poziv za svjedočenje na glavnom pretresu u ovom krivičnom predmetu, i to za četvrtak, 30. mart 2017. godine. Svjedok je naglasio da ga je tokom pomenutog razgovora njegov poznanik pitao gdje se nalazi, na što mu je svjedok rekao da sjedi u kafiću ,,Gold“, da bi u navedeni objekat nakon vrlo kratkog vremena došao njegov poznanik i svjedoku rekao: „Deset hiljada eura samo da ne dođeš ujutro na suđenje, a 25.000 eura da pobiješ izjavu. Ako hoćeš ja mogu odmah večeras da završim sastanak da se vidite ti, apelant i njegova žena u Lukavici, ili tamo neko područje ili gdje ti hoćeš“, na što je svjedok odgovorio: „Ništa od toga, vidimo se u 10 ujutro u sudnici.“ Navedeno je dalje dovedeno u vezu sa sadržajem iskaza svjedoka Fazlagića sačinjenog u prostorijama MUPKS, III PU, od 29. marta 2017. godine iz kojeg proizlazi da je tog dana svjedok Fazlagić, nakon gore navedenog susreta sa svojim poznanikom, dobio poziv na svoj mobilni telefon kojom prilikom je svjedoku taj poznanik poručio: ,,U pola osam će ti doći njegova žena, reci gdje da se nađete“, na što je svjedok Fazlagić odgovorio gdje da dođe, te da je na zakazani sastanak otišao u jakni sive boje, koju je prethodno tog dana predao policijskim službenicima kako bi u nju bili ugrađeni uređaji za tehničko snimanje razgovora. Dolaskom ispred navedenog ugostiteljskog objekta, zatekao je vozilo marke Peugeot, a iz kojeg vozila je tom prilikom izašla apelantova supruga, s kojom je svjedok tada obavio razgovor upitavši je zbog čega ga njezin suprug želi kontaktirati, na što je ona odgovorila da ona i njezin suprug, apelant, imaju samo 10.000,00 KM, te da su spremni navedeni iznos novca svjedoku dati sljedećeg dana odmah nakon njegovog svjedočenja, govoreći: „Jesmo li se dogovorili“, na što je svjedok odgovorio: „Ništa se mi nismo dogovorili.“ S tim u vezi, a prema iskazu svjedoka Fazlagića, apelantova supruga je istog obavijestila da će se sljedećeg dana u sudnici nalaziti Arijana, njihova prijateljica, koja će kod sebe imati kovertu s gore navedenim iznosom novca i čekati da svjedok Fazlagić završi sa svojim svjedočenjem na glavnom pretresu u ovom krivičnom predmetu, te da će, ako sve bude u redu, svjedoku Arijana predati novac (uz napomenu Tužilaštva da se radi o licu Arijana H., inače supruzi optuženog A. H. kao člana grupe za organizirani kriminal, pri čemu je Arijana H. 30. marta 2017. godine lišena slobode u krivičnom predmetu broj T09 0 KTA 0112083 17 zbog osnova sumnje da je počinila krivično djelo sprečavanje dokazivanja iz člana 349. stav 1. KZFBiH u vezi sa čl. 28. i 31. KZFBiH). U tom kontekstu, svjedok Fazlagić je apelantovoj supruzi odgovorio da se žuri, da mu je majka bolesna i da će razmisliti i javiti preko zajedničkog poznanika, da bi u jednom trenutku apelantova supruga iz džepa svoje jakne izvadila jednu bijelu kovertu, kojom prilikom je u ruci imala i medicinske rukavice, predavši sve skupa svjedoku u ruke i rekavši mu: „Ovo ti je apelant dao da pročitaš i da tako sutra izjaviš.

“ Nakon okončanog sastanka svjedok Fazlagić je, kako je to konstatirano u Zapisniku o njegovom saslušanju od 29. marta 2017. godine, odmah pozvao policijske službenike MUPKS, dao spomenutu izjavu na zapisnik i predao svoju jaknu u kojoj je prethodno bio ugrađen uređaj za tehničko snimanje, kao i naprijed navedenu kovertu i medicinske rukavice koje mu je kritične prilike predala apelantova supruga, za što je svjedoku izdata potvrda o privremenom oduzimanju predmeta.

12. Imajući u vidu naprijed navedeno, Kantonalni sud je zaključio da su u odnosu na apelanta ispunjeni posebni zakonski razlozi iz osnova tačke b) stava 1. člana 146. ZKP-a, odnosno zbog postojanje koluzione opasnosti, tj. naročitih okolnosti koje ukazuju na osnovan strah da će apelant, boravkom na slobodi, ometati krivični postupak utjecajem na svjedoke ili vještake. Naime, Kantonalni sud je istakao da iz citiranog iskaza svjedoka Fazlagića proizlaze konkretne okolnosti i radnje koje ukazuju na pokušaj ometanja krivičnog postupka od strane apelanta putem njegove supruge s ciljem da svjedok uopće ne da iskaz na sudu (ne pojavi se na glavnom pretresu), odnosno dâ iskaz koji pogoduje apelantu u smislu izbjegavanja krivične odgovornosti. Pri tome, imajući u vidu da je apelant u kratkom vremenskom periodu nakon puštanja na slobodu (praktično odmah po puštanju na slobodu) pokušao izvršiti utjecaj na svjedoka, čime je nedvojbeno ispoljio svoju namjeru da ometa krivični postupak, zatim cijeneći ozbiljnost i posljedicu krivičnih djela koja se apelantu stavljaju na teret u ovom postupku, Kantonalni sud je zaključio da u konkretnom slučaju još uvijek postoje naročite okolnosti koje ukazuju da će apelant, u slučaju puštanja na slobodu, ometati krivični postupak utjecajem na svjedoke i saučesnike. Naime, u konkretnom slučaju je cijenjena okolnost da je apelant u pritvoru proveo više od godinu dana, da bi ubrzo nakon puštanja na slobodu preko supruge pokušao izvršiti utjecaj na svjedoka Fazlagića, zatim okolnosti koje se tiču načina na koji je taj utjecaj izvršen - ponudom novčanog iznosa, odnosno pripremom iskaza koji je svjedok trebao dati na glavnom pretresu. Kantonalni sud je također imao u vidu i ozbiljnost, težinu i posljedice krivičnih dijela za koja se apelant tereti predmetnom optužnicom, te s tim u vezi zaprijećene kazne, kao i okolnost da se radi o izuzetno obimnom predmetu, u kojem još uvijek, prema optužnici, predstoji saslušanje više desetina svjedoka i vještaka na glavnom pretresu. Prema ocjeni Kantonalnog suda, sve naprijed navedeno u svojoj ukupnosti predstavlja naročite okolnosti koje ukazuju da će apelant, boravkom na slobodi, ometati krivični postupak u namjeri sprečavanja dokazivanja krivičnih djela za koja postoji osnovana sumnja da ih je počinio, te je shodno tome, ocijenjeno da i dalje postoje okolnosti koje ukazuju na opravdanost produženja pritvora apelantu zbog postojanje koluzione opasnosti. Pri tome je Kantonalni sud naveo da je imao u vidu okolnost da je svjedok Fazlagić u međuvremenu saslušan na glavnom pretresu, što međutim nije bilo od utjecaja na prednji zaključak suda o postojanju uvjeta za produženje pritvora na osnovu zakonskog osnova iz člana 146. stav 1. tačka b) ZKP-a, imajući u vidu sve naprijed navedeno, prije svega konkretno iskazanu apelantovu namjeru da ometa ovaj krivični postupak utjecajem na svjedoka, te broj svjedoka optužbe koje je u daljnjem toku postupka potrebno saslušati.

13. Vrhovni sud je Rješenjem broj 09 0 K 023702 17 Kž 28 od 28. juna 2017. godine apelantovu žalbu protiv rješenja Kantonalnog suda odbio kao neosnovanu.

14. Vrhovni sud je istakao da iz obrazloženja pobijanog rješenja (na str. 97. i 98) proizlazi da prvostepeni sud u jednom dijelu koristi identične navode kao i u prethodnim rješenjima tog suda (od 29. maja i 31. marta 2017. godine), kako se to u žalbi apelantovog branioca i ukazuje. Međutim, prema stavu Vrhovnog suda, kontekst u kojem se ti istovjetni navodi pojavljuju, kao i ostali dijelovi obrazloženja (koji su uslijedili počev od njegovog 2. pasusa na strani 99. i koji nisu sadržani u prethodnim rješenjima), opravdavaju zaključak da je u osporenom rješenju izvršena stvarna kontrola mjere pritvora, te da je bez osnova tvrdnja branioca da prvostepeni sud nije postupio po uputama Vrhovnog suda i da kontrola pritvora u konkretnom slučaju nije suštinski provedena. Naime, kako je istakao Vrhovni sud, iako prvostepeni sud kod iznošenja razloga o postojanju posebnog pritvorskog osnova vezanog za koluzionu opasnost koristi istovjetne navode kao i u prethodnim rješenjima, takvo navođenje je prisutno isključivo u dijelovima obrazloženja gdje se interpretira iskaz svjedoka Fazlagića, u kojem je svjedok detaljno opisao činjenice i okolnosti koje ukazuju da je apelant na različite načine pokušao utjecati na tog svjedoka da odustane od svjedočenja na glavnom pretresu ili da promijeni sadržaj svog iskaza datog ranije tokom istrage. Kako se radi o iskazu svjedoka koji je bio osnov da se apelantu pritvor ponovo odredi jasno je da njegov sadržaj predstavlja određenu konstantu koja će se kao takva ponavljati prilikom svakog odlučivanja o trajanju mjere pritvora, te da takva manifestacija u odlukama suda ne mora, sama po sebi, značiti da je riječ o samo formalnoj kontroli pritvora. Osim toga, navedeno je da je prvostepeni sud cijenio brojne okolnosti, tj. da je apelant odmah nakon puštanja na slobodu na više načina, ponudom novčanog iznosa i pripremljenim iskazom koji je svjedok trebao dati na glavnom pretresu pokušao izvršiti utjecaj na svjedoka, težinu i posljedicu krivičnih djela za koja se optuženi tereti, obimnost predmeta u kome predstoji saslušanje više desetina svjedoka i vještaka. Slijedom toga, istaknuto je da je opravdan zaključak da i dalje postoji koluziona opasnost, odnosno naročite okolnosti koje ukazuju na osnovani strah da će apelant, boravkom na slobodi, ometati krivični postupak utjecajem na svjedoke ili vještake.

15. Nadalje, neosnovanim su ocijenjeni žalbeni navodi koji se odnose na kredibilitet svjedoka Fazlagića zbog njegove ranije višestruke osuđivanosti i okolnosti da se trenutno nalazi u pritvoru po rješenju Kantonalnog suda. Istaknuto je da se vjerodostojnost njegovog iskaza u vezi s apelantovim pokušajem da izvrši utjecaj na svjedoka da promijeni iskaz ili da odustane od svjedočenja ne može dovesti u pitanje samim pozivanjem branioca na raniju osuđivanost svjedoka i aktuelnu istragu i pritvor jer istovremeno takav stav nije potkrijepljen konkretnim okolnostima koje bi ukazivale na zainteresiranost svjedoka da iz vlastitih pobuda inkriminira apelanta.

16. Ustavni sud konstatira da su apelantovi punomoćnici u podnescima od 7. i 23. augusta i 12. septembra 2017. godine obavijestili Ustavni sud da je Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 K 023702 17 Kv 42 od 24. jula 2017. godine apelantu produžen pritvor u trajanju od dva mjeseca koji se, po tom rješenju, računa od 30. jula 2017. godine i može trajati do 30. septembra 2017. godine ili do druge odluke suda. Dalje, da je Vrhovni sud Rješenjem broj 09 0 K 023702 17 Kž 30 od 9. augusta 2017. godine apelantovu žalbu uvažio i ukinuo rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 023702 17 Kv 42 od 24. jula 2017. godine, te predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Konačno, u ponovnom postupku Kantonalni sud je donio Rješenje broj 09 0 K 023702 17 Kv 43 od 16. augusta 2017. godine kojim je apelantu ukinut pritvor i Vrhovni sud je svojom odlukom od 21. augusta 2017. godine odbio žalbu Kantonalnog tužilaštva podnesenu protiv tog rješenja.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

17. Apelant tvrdi da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije. Apelant smatra da su redovni sudovi propustili da u odluci o produženju mjere pritvora apelantu, uz postojanje osnovane sumnje, daju relevantne i dovoljne razloge u pogledu postojanja posebnih razloga za produženje mjere pritvora iz člana 146. stav. 1. tačka b) ZKP-a. Apelant smatra da je nedopustivo da mu se pritvor kontinuirano produžava već skoro četiri mjeseca na osnovu istih razloga, konkretno na osnovu parafraziranja iskaza jednog jedinog svjedoka, a da se pri tome u potpunosti zanemaruje kredibilitet tog svjedoka, kao i činjenica da ne postoje bilo kakve druge naročite okolnosti koje bi opravdale dalje trajanje mjere pritvora zbog koluzione opasnosti na strani apelanta. Nadalje, apelant tvrdi da ni prvostepeni, niti drugostepeni sud nije utvrdio van razumne sumnje da je on uopće učestvovao u bilo čemu što je dovelo do situacije da se svjedok Fazlagić sastane s apelantovom „bivšom“ suprugom 31. marta 2017. godine. Apelant ukazuje da je Kantonalni sud postojanje posebnog pritvorskog razloga iz člana 146. stav 1. tačka b) ZKP-a u rješenjima od 31. marta i 29. maja 2017. godine, kao i u osporenom rješenju od 13. juna 2017. godine obrazložio „skoro istovjetno“. Dalje, apelant ističe da nisu relevantne ostale okolnosti koje su navedene u osporenom rješenju, a tiču se težine i posljedice krivičnih djela za koja se apelant tereti, visine zaprijećene kazne, obimnosti predmeta i broja svjedoka zato što je na osnovu Odluke Ustavnog suda broj AP 316/17 pušten iz pritvora uprkos ovim navodima, jer su se isti upravo kontinuirano ponavljali. Dalje, apelant navodi da je svjedok Fazlagić nekredibilan svjedok, te u apelaciji polemizira o mogućim motivima tog svjedoka da svjedoči protiv apelanta. Konačno, apelant je predložio da Ustavni sud hitno donese privremenu mjeru kojom se ukidaju osporena rješenja i on odmah pušta na slobodu.

II.Odgovor na apelaciju

18. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je apelant, boravkom na slobodi, svojim konkretnim postupcima i aktivnostima preduzetim lično, preko supruge i drugih lica afirmirao pritvorski osnov iz člana 146. stav 1. tačka b) ZKP-a. Prema mišljenju Vrhovnog suda, svjedok Fazlagić je iznio mnoge okolnosti o apelantovom nastojanju da na njega ostvari utjecaj počev od vremena kada su obojica boravili u Pritvorskoj jedinici, pa i nakon toga u više navrata preko lica koja su posredovala, pa konačno do trenutka kada je apelantova supruga svjedoku predala bijelu kovertu s izjavom na koji način je svjedok trebao dati iskaz na predstojećem sutrašnjem svjedočenju, što je sve zadokumentirano posebnom istražnom radnjom - uređajem za tehničko snimanje koji su službenici policije ugradili u jaknu svjedoka Fazlagića. Istaknuto je da je postojala neminovnost za istovjetnim navodima u rješenju Kantonalnog suda kada je riječ o interpretiranju prevashodno iskaza svjedoka Fazlagića, zatim da je sud kod brojnosti pokušaja da se na ovog svjedoka utječe da izbjegne svjedočenje ili da promijeni sadržaj svog ranijeg datog iskaza, te da je pravilno ustanovljeno da je riječ o naročitim okolnostima koje opravdavaju bojazan da bi apelant, puštanjem iz pritvora, mogao nastaviti s istim aktivnostima.

19. Kantonalni sud je naveo da je apelacija neosnovana i da se u njoj uglavnom ponavljaju navodi iz žalbe koji su bili predmet razmatranja od strane Vrhovnog suda i koji su odbijeni kao neosnovani.

20. Kantonalno tužilaštvo je u odgovoru, pored ostalog, istaklo da je apelant u kratkom vremenskom periodu nakon puštanja na slobodu - praktično odmah po puštanju pokušao utjecati na svjedoka, čime je nedvojbeno ispoljio svoju namjeru da ometa krivični postupak. Navedeno je da je Kantonalni sud imao u vidu i okolnost da je svjedok Fazlagić u međuvremenu saslušan na glavnom pretresu, što međutim nije bilo od utjecaja na prednji zaključak suda o postojanju uvjeta za produženje pritvora na osnovu zakonskog osnova iz člana 146. stav. 1. tačka b) ZKP-a. Istaknuto je da to što je Kantonalni sud na sličan način obrazložio postojanje posebnog pritvorskog razloga u ranijem rješenju o određivanju pritvora od 31. marta 2017. godine ne znači da sud nije izvršio stvarnu kontrolu opravdanosti pritvora i da se poslužio ,,copy/paste“ formulacijom. V.Relevantni propisi

21. U Zakonu o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) [interno prečišćeni tekst za potrebe ove odluke] relevantne odredbe glase:

Član 146. stav 1 tačka b) Razlozi za pritvor (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila krivično djelo pritvor joj se može odrediti:

b) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače.

Član 151. stav (1) Pritvor nakon potvrđivanja optužnice (1) Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.

VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Vrhovnog suda broj 09 0 K 023702 17 Kž 28 od 28. juna 2017. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. S obzirom na datum donošenja osporenog rješenja, tj. 28. juni 2017. godine, i datum podnošenja apelacije, tj. 12. juli 2017. godine, proizlazi i da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelant tvrdi da mu je osporenim rješenjima o produženju mjere pritvora povrijeđeno pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine, te pravo iz člana 5. stav 3. Evropske konvencije.

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.

28. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

(...)

c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;

(...)

3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1. tačka c) ovog člana izvodi se bez odgađanja pred sudiju ili drugu službenu osobu ovlaštenu zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.

29. Apelant predmetnom apelacijom osporava rješenja Vrhovnog i Kantonalnog suda kojim mu je mjera pritvora (koja je određena rješenjem od 31. marta 2017. godine) produžena i prema kojima može trajati najduže do 30. jula 2017. godine. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant ne osporava postojanje osnovane sumnje kao općeg uvjeta za određivanje mjere pritvora u skladu sa članom 146. ZKP-a. Međutim, apelant smatra da se ne mogu prihvatiti razlozi i obrazloženja na kojima su redovni sudovi zasnovali zaključak o ispunjenosti uvjeta iz člana 146. stav 1. tačka b) ZKP-a. U prilog ovoj tvrdnji apelant, u suštini, ističe da su redovni sudovi u zaključku o postojanju posebnih uvjeta iz citirane zakonske odredbe zanemarili i da nisu ocijenili izmijenjene okolnosti koje su važile u vrijeme odlučivanja o produženju mjere pritvora, a na šta, kako tvrdi, upućuje i činjenica da u svojim rješenjima ponavljaju iste razloge i obrazloženja kao i u rješenjima koja su bila predmet razmatranja u Odluci broj AP 316/17. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na to da, u skladu sa zakonom, pritvor može biti određen samo kada je, uz postojanje osnovane sumnje da je krivično djelo počinjeno, ispunjen i jedan od posebnih razloga za određivanje pritvora propisan zakonom.

30. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju nadležni sud utvrdio da je, osim postojanja osnovane sumnje kao opće pretpostavke za određivanje mjere pritvora apelantu, ispunjen i drugi kumulativni uvjet, odnosno da u konkretnom slučaju postoje posebni pritvorski razlozi iz člana 146. stav 1. tačka b) ZKP-a. Međutim, apelant smatra da su obrazloženja osporenih odluka u pogledu postojanja tih posebnih pritvorskih razloga proizvoljna u konkretnom slučaju, te da mu je na taj način prekršeno pravo iz člana 5. stav 3. Evropske konvencije.

31. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da odredbe člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijevaju da je lice lišeno slobode u skladu sa članom 5. stav 1.c) Evropske konvencije, tj. da je lišavanje „zakonito“ u smislu navedenog člana i da obuhvaća podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) zaključio je da poštovanje člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterije predviđene zakonom. Pri tome je postojanje osnovane sumnje da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo za koje se tereti conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora, ali to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi, Evropski sud, Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. jula 2000. godine, aplikacija broj 25792/94, stav 63). Prema daljnjem stavu Evropskog suda, opravdanost pritvora zavisi i od okolnosti konkretnog slučaja koje moraju biti takve da upućuju na postojanje općeg (javnog) interesa koji je tako važan i značajan da, uprkos presumpciji nevinosti, preteže nad načelom poštovanja slobode pojedinca.

32. Ustavni sud, također, ukazuje da je pri odlučivanju o opravdanosti određivanja pritvora osumnjičenom ili optuženom, težina krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, svakako, relevantan element za odlučivanje, ali to ne može biti argument koji jedini može biti dovoljan za produženje pritvora (vidi Evropski sud, Ilijkov protiv Bugarske, presuda od 26. jula 2001. godine, aplikacija broj 33977/96, st. 80-81). Razlozi „za i protiv“ ne mogu biti samo općenito navedeni, već moraju sadržavati referencu na specifične činjenice i na lične okolnosti osumnjičenog koje opravdavaju njegovo pritvaranje (vidi Evropski sud, Aleksaniyan protiv Rusije, presuda od 22. decembra 2008. godine, aplikacija broj 46468/06, tačka 179).

33. Ustavni sud najprije zapaža da iz obrazloženja osporenih rješenja proizlazi da su redovni sudovi apelantu odredili i produžili pritvor nakon što su utvrdili da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio krivična djela za koja se tereti, te da postoje naročite okolnosti koje ukazuju na osnovani strah da će apelant, boravkom na slobodi, ometati krivični postupak utjecajem na svjedoke ili vještake. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda na opasnost od ometanja krivične istrage ne može pozvati in abstracto, već se takav zaključak mora obrazložiti relevantnim dokazima (op. cit., presuda Becciev, tačka 59). Također, Ustavni sud je u svojoj praksi jasno ukazao da „samo postojanje pretpostavki da bi takvo apelantovo postupanje bilo moguće nije dovoljno jer sud ne može samo pretpostaviti takvu mogućnost, već mora imati argumente da postoje neke objektivne okolnosti ili konkretne i argumentirane radnje i postupci koji bi bili valjan pravni osnov za određivanje pritvora u konkretnom slučaju“ (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 6/08 od 13. maja 2008. godine, tačka 38, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 49/08).

34. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je redovni sud, kako to proizlazi iz obrazloženja osporenih rješenja, u kontekstu postojanja koluzione opasnosti u konkretnom slučaju, prije svega, ocijenio činjenicu da je apelant, kako u vrijeme dok je bio u pritvoru po osnovu ranijih rješenja tako i nakon puštanja na slobodu, na više načina pokušao da utječe na svjedoka Fazlagića kako taj svjedok ne bi otišao na glavni pretres da svjedoči kao svjedok optužbe ili da eventualno izmijeni ranije dat iskaz. Ustavni sud zapaža da iz osporenog rješenja od 13. juna 2017. godine, kao i iz odgovora Vrhovnog suda proizlazi da je svjedok Fazlagić prijavio pokušaj utjecaja na njega, te da su tim povodom provedene istražne radnje, čiji su rezultati potvrdili pokušaj utjecaja na ovog svjedoka. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud prilikom donošenja svoje odluke, cijenio brojne okolnosti, tj. da je apelant odmah nakon puštanja na slobodu na više načina, ponudom novčanog iznosa i pripremljenim iskazom koji je svjedok trebao dati na glavnom pretresu pokušao izvršiti utjecaj na svjedoka, težinu i posljedicu krivičnih djela za koja se apelant tereti, obimnost predmeta u kome predstoji saslušanje više desetina svjedoka i vještaka. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud imao u vidu da je svjedok Fazlagić saslušan na glavnom pretresu, ali da ta okolnost nije bila od utjecaja na zaključak suda o postojanju uvjeta za produženje pritvora na osnovu zakonskog osnova iz člana 146. stav 1. tačka b) ZKP-a, imajući u vidu konkretno iskazanu apelantovu namjeru da ometa ovaj krivični postupak utjecajem na svjedoka, te broj svjedoka optužbe koje je u daljnjem toku postupka potrebno saslušati. Nadalje, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi ispitali i apelantove navode koji se tiču „istovjetnosti obrazloženja rješenjā“, te kredibilnosti svjedoka Fazlagića i u osporenim rješenjima dali razloge o njihovoj neosnovanosti.

35. Slijedom toga, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju Kantonalni sud, a zatim i Vrhovni, pri donošenju osporenih rješenja dali detaljno i jasno obrazloženje u pogledu postojanja posebnog pritvorskog razloga iz člana 146. stav 1. tačka b) ZKP-a koje, prema mišljenju Ustavnog suda, ne ostavlja utisak proizvoljnosti. Naime, pobrojani razlozi u svojoj sveukupnosti upućuju na zaključak da u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja postoji ozbiljan rizik da bi apelant, u slučaju da bude pušten na slobodu u fazi postupka u kojoj je odlučivano o kontroli opravdanosti mjere pritvora, to jest protekom dva mjeseca od ponovnog određivanja pritvora, pokušao da utječe na svjedoke, saučesnike, te eventualno na druge dokaze i tragove krivičnog djela.

36. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima Suda BiH nije povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije kada je redovni sud ponudio relevantne i dovoljne razloge koji, na osnovu okolnosti koje su postojale u vrijeme donošenja osporenih rješenja, upućuju na zaključak da postoje naročite okolnosti koje ukazuju na osnovani strah da će apelant, boravkom na slobodi, ometati krivični postupak utjecajem na svjedoke ili vještake.

38. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2910/17 (A. Č. iz Sarajeva) | Sudska praksa | Aktio