Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3339/17 (A. V.)
Odluka donesena 11. 10. 2017.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
- Krivični postupak
- Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
- Pritvor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- ISPRAVKA KRIVIČNOG ZAKONA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3339/17
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3339/17, rješavajući apelaciju Ajle Veljan, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Ajle Veljan podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 K 024677 17 Kž 11 od 21. jula 2017. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 024677 16 Kv 14 od 29.
juna 2017. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ajla Veljan (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija Jasmir Muratović, Tanja Hadžagić i Ilvana Bijedić, iz Sarajeva, podnijela je 4. augusta 2017. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 K 024677 17 Kž 11 od 21. jula 2017. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 K 024677 16 Kv 14 od 29. juna 2017. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog i Kantonalnog suda, te od Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) zatraženo je 11. augusta 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Vrhovni sud je odgovor dostavio 16. augusta, a Kantonalno tužilaštvo 17. augusta 2017. godine. Kantonalni sud, kojem je apelacija dostavljena na odgovor 11. augusta 2017. godine, u ostavljenom roku od pet dana nije dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- Uvodne napomene
5. Apelantica je kao osumnjičena lišena slobode 14. septembra 2015. godine.
6. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 K 024677 15 od 16. septembra 2015. godine apelantici i osumnjičenim M. M. i M. A. određen je pritvor zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZFBiH) u stjecaju s produženim krivičnim djelom neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZFBiH. Apelantici i ostalim osumnjičenim pritvor je određen zbog postojanja razloga propisanih članom 146. stav 1. tač. c) i d) Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH). Pritvor po ovom rješenju mogao je trajati jedan mjesec, odnosno najduže do 14. oktobra 2015. godine.
7. Kantonalni sud je Rješenjem broj 09 0 K 024677 15 od 10. decembra 2015. godine apelantici i ostalim osumnjičenim na osnovu člana 149. stav 3. ZKPFBiH produžio pritvor za tri mjeseca, tako da im je pritvor po ovom rješenju mogao trajati do 10. marta 2016. godine ili do nove odluke suda. Vrhovni sud je Rješenjem broj 09 0 K 024677 15 Kž 2 od 17. decembra 2015. godine žalbe apelantice i ostalih osumnjičenih na rješenje Kantonalnog suda od 10. decembra 2015. godine odbio kao neosnovane. Vrhovni sud je istakao da iz prijedloga tužioca proizlazi da je potrebno pribaviti dokaze pribavljene provođenjem posebnih istražnih radnji – analiza od Federalnog MUP-a koja još nije obavljena, da su istražne radnje prema naredbi Kantonalnog suda mogle trajati od 14. augusta 2015. do 14. septembra 2015. godine, pa da se ne dovodi u pitanje revnosno postupanje tužioca, odnosno da apelantica i ostali osumnjičeni neosnovano tvrde da su radnje provođene prije godinu dana i da je tužilac imao dovoljno vremena da osigura ovaj dokaz.
8. Iz činjenica predmeta proizlazi da je pritvor apelantici u kontinuitetu produžavan jedanaest puta, a iz razloga propisanih članom 146. stav 1. tačka c) ZKPFBiH, te da je Vrhovni sud, u dva navrata, rješenjima od 17. decembra 2015. i 22. marta 2016. godine zaključio da ne postoji uvjet za određivanje pritvora i iz člana 146. stav 1. tačka d) ZKPFBiH. Nakon toga, apelantici je pritvor produžavan iz razloga propisanih članom 146. stav 1. tačka c) ZKPFBiH.
9. Kantonalni sud je 3. marta 2016. godine potvrdio optužnicu protiv apelantice, M. M. i A. M.
10. Iz rješenja o određivanju odnosno produženju pritvora proizlazi da je Kantonalni sud postojanje razloga za određivanje odnosno produženje pritvora zasnivao na sljedećem: da je apelantica pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sarajevu od 22. decembra 2014. godine proglašena krivom da je počinila krivično djelo teška krađa, da joj je izrečena kazana zatvora u trajanju od šest mjeseci uvjetno jedna godina, da je u vrijeme provjeravanja počinila krivično djelo za koje se osnovano sumnjiči odnosno produženo krivično djelo preduzimanjem više inkriminiranih radnji, da je inkriminirane radnje preduzimala u dužem vremenskom periodu u kontinuitetu (duže od jedne godine), da iako se ne radi o istovrsnim krivičnim djelima, evidentno je da vršenjem krivičnih djela osigurava sredstva za život, da je bez zaposlenja, pa da postoji opravdana bojazan da bi, ukoliko bi se našla na slobodi, ponovila odnosno nastavila s vršenjem krivičnih djela. Vrhovni sud je, odlučujući o apelanticinim žalbama na rješenja Kantonalnog suda zaključio da naročite okolnosti na koje je ukazao Kantonalni sud opravdavaju produženje pritvora po ovom osnovu, te isticao da apelantica ove okolnosti ničim nije osporila ili dovela u pitanje.
- Osporena rješenja
11. Kantonalni sud je Rješenjem broj 09 0 K 024677 16 Kv 14 od 29. juna 2017. godine apelantici, te optuženim A. M. i M. M. produžio pritvor koji po ovom rješenju može trajati do 4. septembra 2017. godine ili do druge odluke suda.
12. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je apelantici i ostalim optuženim pritvor produžen zbog osnovane sumnje da su počinili krivično djelo neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZFBiH u stjecaju s produženim krivičnim djelom neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 2. u vezi sa stavom 1.
KZFBiH.
13. Kantonalni sud je zaključak o postojanju osnovane sumnje zasnivao na dokazima dostavljenim uz optužnicu Kantonalnog tužilaštva, koji su detaljno pobrojani (st. od 2 do 10) u obrazloženju rješenja, kao i na dokazima, koji su u dosadašnjem toku postupka provedeni na glavnom pretresu.
14. Kantonalni sud je zaključio da su se stekli uvjeti iz člana 146. stav 1. tačka c) ZKPFBiH za produženje pritvora apelantici. S tim u vezi je ukazano da, osim ranije osuđivanosti za krivično djelo teške krađe, postoji osnovana sumnja da je apelantica svjesno i voljno postala član organizirane grupe ljudi s ciljem počinjenja krivičnog djela iz člana 238. KZFBiH, te da je zajedno s drugom dvojicom optuženih u dužem vremenskom periodu počinila više krivično-pravnih radnji (produženo krivično djelo neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. u vezi sa čl. 54. i 55. KZFBiH), kao i krivično djelo iz člana 238. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZFBiH, pri čemu je posebno ukazano da je apelantica inkriminirane radnje koje joj se stavljaju na teret potvrđenom optužnicom, a za koje se osnovano sumnjiči, počinila u vrijeme provjere po ranijoj osudi, te najzad da je apelantica bez zaposlenja (kao i druga dva optužena). Kantonalni sud je zaključio da sve navedeno predstavlja naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi apelantica, u slučaju da bude puštena na slobodu, mogla ponoviti krivično djelo.
15. Najzad, s obzirom na prirodu i težinu krivičnih djela, inkriminirani period od skoro godinu dana, te okolnosti koje se tiču ličnosti apelantice i ostalih optuženih (prevashodno ranija osuđivanost, te da su svi nezaposlena lica), kao i zakonski razlog na osnovu kog im je mjera pritvora produžena, Kantonalni sud je zaključio da postoje objektivni razlozi koji opravdavaju daljnje trajanje mjere pritvora s obzirom na to da mjere zabrane iz čl. 140. i 140a. ZKPFBiH u konkretnom slučaju nisu primjenjive, ni svrsishodne, te se njima ne može postići svrha pritvora i otkloniti opasnost od ponavljanja krivičnog djela.
16. Apelantica je u žalbi na rješenje Kantonalnog suda, pored ostalog, istakla da od izjavljivanje njezine posljednje žalbe, tj. 5. maja 2017. godine, nije održano niti jedno ročište za glavni pretres.
17. Vrhovni sud je Rješenjem broj 09 0 K 024677 17 Kž 11 od 21. jula 2017. godine apelanticinu i žalbe ostalih optuženih izjavljene protiv prvostepenog rješenja odbio kao neosnovane.
18. Vrhovni sud je zaključio da je prvostepeni sud dao jasne i dovoljne razloge na osnovu kojih je utvrdio postojanje osnovane sumnje da su apelantica i optuženi počinili krivična djela za koja se terete. Također, s obzirom na to da se okolnosti vezane za trajanje pritvora prema apelantici i optuženim u međuvremenu nisu izmijenile, a na što nije ukazano ni u žalbama, zaključeno je da je prvostepeni sud pravilno zasnivao svoje rješenje na istim okolnostima na kojim se zasnivalo i prethodno rješenje. Prema ocjeni Vrhovnog suda, sam protek vremena od dva mjeseca od donošenja prethodnog rješenja o produženju pritvora (28. april 2017. godine), kao i dužina trajanja pritvora (oko dvije godine) nisu, same za sebe, takve okolnosti zbog kojih bi pritvor prema apelantici i optuženim trebalo ukinuti ili ga zamijeniti blažim mjerama.
19. Dalje, Vrhovni sud je istakao da je prvostepeni sud naveo konkretne okolnosti za koje smatra da imaju karakter naročitih okolnosti u odnosu na apelanticu, a koje opravdavaju produženje pritvora u smislu člana 146. stav 1. tačka c) ZKPFBiH. S tim u vezi je ukazano da apelanticinom žalbom ove okolnosti nisu osporene, kao ni značaj koji im je dat.
20. Najzad, Vrhovni sud se saglasio s razlozima i obrazloženjem iz prvostepenog rješenja zbog kojih se svrha pritvora ne bi mogla ostvariti izricanjem blažih mjera apelantici i optuženim. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
21. Apelantica tvrdi da joj je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
22. Apelantica smatra da su osporene rješenja suprotna zakonu. S tim u vezi ističe da su redovni sudovi u svoje 22 odluke u vezi s postojanjem naročitih okolnosti za određivanje odnosno produženje pritvora u smislu člana 146. stav 1. tačka c) ZKPFBiH ponavljali jedne te iste razloge, te su zanemarili konkretne okolnosti, te da pritvor traje već 23 mjeseca. Po njezinom mišljenju, mjera pritvora je zapravo prerasla u kaznu zatvora, posebno imajući u vidu visinu zaprijećene kazne za krivično djelo za koje se tereti, činjenične navode iz optužnice i sudsku praksu u sličnim predmetima, pa je za pretpostaviti da ne bi dobila veću kaznu zatvora od dvije godina, a koliko je već lišena slobode bez pravomoćne presude.
b) Odgovor na apelaciju
23. Vrhovni sud se u odgovoru na apelaciju pozvao na razloge i obrazloženje iz osporenih rješenja na kojim je zasnovan zaključak da su se stekli uvjeti za produženje pritvora apelantici iz člana 146. stav 1. tačka c) ZKPFBiH.
24. Kantonalno tužilaštvo je u odgovoru na apelaciju istaklo da je Kantonalni sud dao valjane razloge i obrazloženje u pogledu naročitih okolnosti koje su ga opredijelile da apelantici produži pritvor iz razloga propisanog članom 146. stav 1. tačka c) ZKPFBiH. S tim u vezi je ukazano da se okolnosti na kojim su zasnovana i prethodna rješenja o pritvoru apelantici nisu izmijenile, kao i da dužina trajanja pritvora, sama po sebi, ne može utjecati na ukidanje pritvora ili njegovu zamjenu blažim mjerama.
V.Relevantni propisi
25. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14 i 46/16) u relevantnom dijelu glasi: Član 238.
Neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga (1) Ko neovlašćeno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju ili radi prodaje kupuje, drži ili prenosi ili posreduje u prodaji ili kupovini ili na drugi način neovlašteno stavlja u promet materije ili pripravke propisom proglašene opojnim drogama, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.
(2) Ko organizira grupu ljudi u cilju učinjenja krivičnog djela iz stava 1. ovog člana, ili ko postane članom takve organizirane grupe ljudi, kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine.
(…)
26. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14 ) u relevantnom dijelu glasi:
Član 146.
Razlozi za pritvor (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice počinilo krivično djelo, pritvor mu se može odrediti:
(...)
c) ako naročite okolnosti opravdavaju strah da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će počiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od najmanje od tri godine ili teža kazna, (…) Član 149.
Trajanje pritvora tokom istrage (1) Prije donošenja rješenja o određivanju pritvora sudija za prethodni postupak će preispitati osnovanost zahtjeva za određivanje pritvora. Prema rješenju sudije za prethodni postupak pritvor može da traje najduže mjesec dana od dana lišavanja slobode. Poslije tog roka osumnjičeni se može zadržati u pritvoru samo na osnovu rješenja o produženju pritvora.
(2) Pritvor se odlukom vijeća (član 25. stav 6.), prema obrazloženom prijedlogu tužioca, može produžiti za najviše dva mjeseca. Protiv rješenja vijeća dozvoljena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja.
(3) Ako se postupak vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora 10 godina ili teža kazna i ako postoje naročito važni razlozi, vijeće iz stava 2. ovog člana može, prema obrazloženom prijedlogu tužioca, produžiti pritvor za još najviše tri mjeseca. Protiv rješenja vijeća dozvoljena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja.
(...)
Član 151.
Pritvor poslije potvrđivanja optužnice (1) Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i poslije potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
(2) Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže:
(...)
b) jednu godinu i šest mjeseci u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do deset godina;
(...)
(3) Ako za vrijeme iz stava 2. ovog člana ne bude izrečena prvostepena presuda, pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu.
VI.Dopustivost
27. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
28. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
29. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Vrhovnog suda broj 09 0 K 024677 17 Kž 11 od 21. jula 2017. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. S obzirom na datum donošenja rješenja, tj. 21. juli 2017. godine i datum podnošenja apelacije, tj. 4. august 2017. godine proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
31. Apelantica tvrdi da joj je osporenim rješenjima o produženju pritvora povrijeđeno pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije. Pravo na ličnu slobodu i sigurnost
32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost;
Član 5. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
(...)
c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;
(...)
3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1. tačka c) ovog člana izvodi se bez odgađanja pred sudiju ili drugu službenu osobu ovlaštenu zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju
33. Apelantica tvrdi da se počevši od rješenja o određivanju pritvora, kao i u rješenjima o produženju pritvora u vezi s postojanjem posebnog razloga za određivanje pritvora iz člana 146. stav 1. tačka c) ZKPFBiH redovni sudovi kontinuirano pozivaju na iste razloge, ne uvažavajući specifične okolnosti. Također ističe da mjera pritvora traje već 23 mjeseca i da je prerasla u zatvorsku kaznu.
34. Ustavni sud podsjeća da je postojanje osnovane sumnje da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo za koje se tereti conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora, ali to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi, Evropski sud, Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. jula 2000. godine, aplikacija broj 25792/94, stav 63). Stoga je najprije potrebno utvrditi da li drugi osnovi na kojima se zasniva sudska odluka nastavljaju opravdavati lišavanje slobode, te kada su takvi osnovi „relevantni“ i „dovoljni“, da li su javne vlasti ispoljile „posebnu marljivost“ u vođenju postupka (vidi Evropski sud, pored ostalih, Idalov protiv Rusije [GC], broj 5826/03, stav 140, 22. maj 2012. godine).
35. Nadalje, opravdanost pritvora procjenjuje se s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja i njegove specifičnosti. Produženje mjere pritvora bit će opravdano ukoliko postoje stvarni razlozi koji upućuju na postojanje općeg (javnog) interesa koji je tako važan i značajan da, uprkos presumpciji nevinosti, preteže nad načelom poštovanja slobode pojedinca (vidi, Buzadji protiv Moldove, presuda od 5. jula 2016. godine, stav 90). Obaveza sudske vlasti je da ispita sve razloge „za“ i „protiv“ i da s tim u vezi dâ razloge i obrazloženja (vidi, Evropski sud, Aleksanyan protiv Rusije, presuda od 5. juna 2009. godine, stav 179). Naime, kada zakon propisuje pretpostavku u pogledu okolnosti važnih za osnovu za kontinuirani pritvor, postojanje konkretnih činjenica koje nadjačavaju pravilo o poštovanju slobode pojedinca mora biti uvjerljivo prikazano (vidi Evropski sud, Ilijkov protiv Bugarske, broj 33977/96, stav 84, in fine, 26. juli 2001. godine).
36. Najzad, pretpostavka ide u prilog puštanju na slobodu. Evropski sud dosljedno smatra da drugi dio člana 5. stav 3. Evropske konvencije sudskim organima ne daje izbor između pokretanja suđenja za optuženog u razumnom roku ili omogućavanja da optuženi bude privremeno pušten na slobodu dok čeka suđenje. Optuženi se do presude mora smatrati nevinim, a svrha odredbe koja se razmatra u osnovi jeste tražiti da bude uvjetno pušten na slobodu nakon što dužina njegovog kontinuiranog pritvora prestane biti razumna (vidi Evropski sud, Vlasov protiv Rusije, aplikacija broj 78146/01, stav 104, 12. juni 2008. s dodatnim referencama).
37. Dovodeći naprijed navedene stavove u vezu s činjenicama konkretnog predmeta Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenih rješenja proizlazi da postoji osnovana sumnja da je apelantica počinila krivična djela koja joj se stavljaju na teret potvrđenom optužnicom na osnovu koje je protiv apelantice u toku krivični postupak pred Kantonalnim sudom. Iz opširnog obrazloženja osporenog prvostepenog rješenja proizlazi da je zaključak o postojanju osnovane sumnje zasnovan i na dokazima provedenim u dosadašnjem toku postupka, koje je prvostepeni sud ocijenio pojedinačno i u uzajamnoj vezi i, s tim u vezi, dao valjane razloge i obrazloženja koja ne ostavljaju utisak proizvoljnosti.
38. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelantici mjera pritvora produžena iz razloga propisanog članom 146. stav 1. tačka c) ZKPFBiH. Prema citiranoj odredbi, mjera pritvora može biti određena, odnosno produžena ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će lice koje je u pitanju ponoviti krivično djelo, ili da će dovršiti pokušano krivično djelo, ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna.
39. Ustavni sud podsjeća da je pri odlučivanju o opravdanosti određivanja pritvora osumnjičenom ili optuženom težina krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, svakako, relevantan element za odlučivanje, ali to ne može biti argument koji jedini može biti dovoljan za produženje pritvora (op. cit., Ilijkov protiv Bugarske, st. 80-81). Nadalje, opasnost od ponavljanja krivičnog djela mora biti vjerovatna i mjere moraju biti odgovarajuće s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, te imajući u vidu prošlost i ličnost lica koje je u pitanju (vidi, već citiranu, Aleksanyan protiv Rusije, stav 179).
40. Dovodeći navedene stavove u vezu s činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da se apelantica osnovano sumnjiči da je u dužem vremenskom periodu preduzimanjem inkriminiranih radnji ostvarila obilježja krivičnog djela neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZFBiH za koja je zaprijećena kazna od najmanje tri godine, odnosno od jedne do deset godina. Ustavni sud zapaža da je objekt zaštiti ovog krivičnog djela zdravlje ljudi, a koja vrijednost i njezina zaštita nesporno predstavljaju važan i značajan javni interes koji, uprkos presumpciji nevinosti, može pretezati nad načelom poštovanja slobode pojedinca. Nadalje, cijeneći postojanje opasnosti od ponavljanja krivičnog djela redovni sudovi su upravo imali u vidu apelanticine lične prilike - ranija osuđivanost za krivično djelo teška krađa, činjenicu da je inkriminirane radnje preduzimala u vrijeme provjeravanja po ranijoj osudi, da je nezaposlena i da je vršenjem inkriminiranih radnji ostvarivala egzistenciju za život. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da apelantica ni u apelaciji, kao ni u postupku pred redovnim sudovima nije ukazala na konkretne okolnosti nastale u periodu nakon određivanja, odnosno produženja pritvora kojim bi ove okolnosti učinila irelevantnim u zaključku redovnih sudova da zbog njih postoji opasnost od ponavljanja krivičnog djela. Stoga, činjenica da se redovni sudovi u toku cijelog postupka pozivaju na ove okolnosti kao naročite okolnosti u smislu člana 146. stav 1. tačka c) ZKPFBiH, suprotno apelanticinim tvrdnjama, ne rezultira ponavljanjem istih razloga i stereotipnih obrazloženja i ne dovodi u pitanje valjanost osporenih rješenja. Najzad, imajući u vidu naprijed navedene razloge i obrazloženja na kojima su redovni sudovi zasnovali svoje odluke o produženju pritvora apelantici, kao i da apelantica ne tvrdi u apelaciji, a to nije isticala ni u postupku pred redovnim sudovima, da se krivični postupak nije vodio s potrebnom marljivošću, samo trajanje pritvora od 23 mjeseca, a kako je i ukazano u obrazloženju osporenog rješenja Vrhovnog suda, nije razlog, sam po sebi, koji bi uputio na zaključak je pritvor u konkretnom slučaju poprimio karakter zatvora, kako apelantica tvrdi.
41. Ustavni sud zaključuje da su apelanticini navodi o povredi prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije neosnovani.
VIII.Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije kada su u okolnostima konkretnog slučaja redovni sudovi dali relevantne i dovoljne razloge za zaključak o postojanju osnovane sumnje da je apelantica počinila krivično djelo koje joj se stavlja na teret i, s tim u vezi, da postoji opravdana bojazan da bi apelantica, u slučaju da bude puštena na slobodu, ponovila krivično djelo, a koji razlozi i obrazloženja za sve vrijeme trajanja pritvora nisu dovedeni u pitanje ili izgubili na značaju, te kada nema ništa što bi uputilo na zaključak da se krivični postupak ne vodi s potrebnom marljivošću.
43. Na osnovu čl. 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman