Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3457/17 (G.S.)
Odluka donesena 27. 09. 2017.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3457/17
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
27. 09. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 27. septembra 2017. godine, u predmetu broj AP 3457/17, rješavajući zahtjev G. S. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev G. S. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. G. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Ermina Čavkić, advokat iz Bihaća, podnio je 11. avgusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 01 0 K 009189 17 Kžk od 12. juna 2017. godine. Apelant zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se naložilo Osnovnom sudu u Prijedoru da odmah obustavi svaku daljnju radnju u pogledu upućivanja apelanta na izdržavanje kazne zatvora po navedenoj presudi Vrhovnog suda do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.
2. Nakon što je Rješenjem Vrhovnog suda broj 01 0 K 009189 17 Kž 5 od 23. marta 2017. godine K 2 od ukinuta Presuda Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 K 009189 15 Kž od 10. novembra 2016. godine kojom je apelant oglašen krivim zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. u vezi sa članom 22. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (u daljnjem tekstu: KZ SFRJ) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset godina za krivičnopravne radnje ubistva jednog civila i pljačke imovine civila, Vrhovni sud je, nakon održanog glavnog pretresa, donio Presudu broj 01 0 K 009189 17 Kžk od 12. juna 2017. godine kojom je apelant oglašen krivim zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. u vezi sa članom 22. KZ SFRJ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina za krivičnopravnu radnju ubistva jednog civila.
3. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), Smatra da je Vrhovni sud izvršio pogrešnu ocjenu dokaza i pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu same radnje izvršenja krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva, za koje je osporenom presudom proglašen krivim, te da redovni sudovi nisu poštovali načelo in dubio pro reo. Apelant takođe dovodi u pitanje i objektivnu nepristrasnost suda budući da je sudija Nidžara Zlotrg bila predsjednica vijeća Vrhovnog suda koje je donijelo rješenje o ukidanju presude Kantonalnog suda i predsjednica vijeća Vrhovnog suda koje je donijelo konačnu osuđujuću presudu.
4. Apelant je u apelaciji zahtijevao donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud apelantu odložio izdržavanje izrečene kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji obrazlažući zahtjev time da je osporena presuda donesena na osnovu nezakonitog postupka u kojem mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje garantovano Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, a izvršenjem takve nezakonite presude prije donošenja konačne odluke o apelaciji došlo bi do ponovne povrede apelantovih prava i neotklonjivih štetnih posljedica po apelanta.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. Ustavni sud smatra da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjere ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravosnažnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
7. Ustavni sud dalje podsjeća da je članom 64 stav (5) Pravila Ustavnog suda propisano da zahtjev za podnošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom, pod uslovom da je prethodno, u skladu sa zakonskim mogućnostima koje ima, tražio odlaganje izvršenja odluke redovnih sudova u postupku koji je vođen pred tim sudovima. Smisao navedene odredbe Pravila je da stranke prije obraćanja Ustavnom sudu iskoriste zakonske mogućnosti koje im stoje na raspolaganju u postupku pred redovnim sudovima (vidi, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-3911/14 od 18. decembra 2014. godine, stav 20., dostupna na www.ustavnisud.ba).
8. U konkretnom slučaju, apelant smatra da njegovi navodi o povredi prava na pravično suđenje, kao i navodi da bi izvršenje osporene presude prije konačne odluke o apelaciji dovelo do daljnjeg kršenja apelantovih prava i nastanka neotklonjivih štetnih posljedica po apelanta, predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.
9. Pored toga, vezano za apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere, Ustavni sud podsjeća da su Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske, koji se primjenuje u apelantovom slučaju (jer je u skladu sa važećim zakonskim propisima o izvršenju krivičnih sankcija za upućivanje apelanta na izdržavanje kazne zatvora nadležan sud na čijem području apelant ima prebivalište, a u konkretnom slučaju je to Osnovni sud u Prijedoru), regulisani način, postupak i uslovi izvršenja kazne. Relevantnim odredbama navedenog zakona regulisan je postupak odlaganja izvršenja kazne. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant ničim nije dokazao da je iscrpio navedenu zakonsku mogućnost u smislu podnošenja molbe nadležnom sudu za odlaganje izvršenja kazne zatvora koju ima prema relevantnim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske, odnosno „da je prethodno, u skladu sa mogućnošću propisanom zakonom tražio odlaganje izvršenja odluka redovnih sudova“, a navedeno se u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda pojavljuje kao preduvjet za odlučivanje Ustavnog suda o zahtjevu za donošenje privremene mjere.
10. Imajući u vidu da apelant nije ponudio argumente i dokaze koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, naročito u situaciji kada apelant nije ni koristio mogućnosti koje ima prema Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan budući da u okolnostima konkretnog slučaja, ništa ne ukazuje da bi donošenje privremene mjere bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka shodno odredbama člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman