Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3513/17 (Interkeramika d.o.o. Bihać)

Odluka donesena 25. 10. 2017.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
  • Izvršenje
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3513/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-3513/17, rješavajući apelaciju „Interkeramika“ d.o.o. Bihać, na osnovu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Interkeramika“ d.o.o. Bihać protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 012491 17 Gži od 31. maja 2017. godine u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Interkeramika“ d.o.o. Bihać protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 012491 17 Gži od 31. maja 2017. godine u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovani.

OBRAZLOŽENJE

1. Interkeramika d.o.o. Bihać (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirsad Tatarević, advokat iz Bosanske Krupe, podnio je 16. avgusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 P 012491 17 Gži od 31. maja 2017. godine. Apelant je zatražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom bi se obustavio izvršni postupak određen Rješenjem o izvršenju Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 P 012491 14 I od 19. maja 2014. godine, do donošenja odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji.

2. U konkretnom slučaju, osporenom odlukom, pored ostalog, odbijena je apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 012491 14 I od 4. novembra 2016. godine kojim je u cijelosti odbijen kao neosnovan apelantov prigovor izjavljen protiv Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 17 0 P 012491 14 I od 19. maja 2014. godine. U obrazloženju osporene odluke je navedeno, između ostalog, da je tražitelj izvršenja H. N. podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika i drugoizvršenika („Interkeramika Euro“ d.o.o. Bihać) na osnovu izvršne isprave – Presude Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 012491 09 P 2 od 29. novembra 2013. godine. Dalje je navedeno da je Rješenjem o izvršenju od 19. maja 2014. godine određeno izvršenje i to "zapljenom 100% vlasništva osnivačkog uloga apelanta u kapitalu drugoizvršenika i dostavljanjem rješenja o izvršenju registarskom sudu" i na nekretninama drugoizvršenika (na način pobliže naveden u rješenju o izvršenju). U vezi s tim je navedeno da je rješenjem Općinskog suda od 4. novembra 2016. godine odbijen apelantov prigovor protiv rješenja o izvršenju, dok je usvojen prigovor drugoizvršenika, pa je u odnosu na drugoizvršenika obustavljen izvršni postupak i ukinute su sve provedene radnje. Kantonalni sud je naveo da nije osnovan apelantov žalbeni navod da je izvršenje trebalo obustaviti jer tražitelj izvršenja nije postupio po odredbama člana 118. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), iz razloga što ovaj navod nije istican u apelantovom prigovoru od 3. juna 2014. godine podnesenom protiv rješenja o izvršenju. Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 118. stav 1. ZIP propisano da se izvršenje na pokretnim stvarima provodi njihovom zapljenom, procjenom i prodajom, te namirenjem tražitelja izvršenja iz iznosa dobivenog prodajom, dok je stavom 2. istog člana propisano da se prijedlogom za izvršenje može zahtijevati da se provede samo pljenidba i procjena, ali je u tom slučaju tražilac izvršenja dužan u roku od tri mjeseca od dana pljenidbenog popisa odnosno procjene podnijeti prijedlog za prodaju stvari. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 191. stav 1. ZIP propisano da se zapljena osnivačkog ili drugog udjela vrši dostavljanjem rješenja nadležnom registarskom sudu, odnosno drugom nadležnom registarskom tijelu radi zabilježbe založnog prava, dok je stavom 2. propisano da se odredbe glave XIV i odredbe ovog zakona o izvršenju na pokretnim stvarima na odgovarajući način primjenjuju i na izvršenje nad osnivačkim ili drugim udjelom u pravnom licu. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da je tačno da tražitelj izvršenja u prijedlogu za izvršenje od 13. maja 2014. godine, koji je sastavni dio rješenja o izvršenju od 19. maja 2014. godine, nije predložio procjenu osnivačkog uloga koja je izvršna radnja, ali da će o tome prvostepeni sud odlučiti u postupku provođenja izvršnih radnji, te da u konkretnom slučaju prvostepeni sud nije mogao postupiti po odredbama člana 118. stav 2. ZIP, jer je izvršni postupak u fazi prigovora (rješenje o izvršenju nije pravosnažno da bi se moglo nastaviti sa provođenjem izvršenja, niti je predložena prodaja).

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je na prijedlog tražitelja izvršenja određeno izvršenje zapljenom 100% vlasništva osnivačkog uloga apelanta u kapitalu „Interkeramika Euro“ d.o.o. Bihać, te da je Općinski sud na ročištu održanom 6. jula 2017. godine donio zaključak kojim je odredio provođenje finansijskog vještačenja (procjena vrijednosti zapljenjenog osnivačkog udjela apelanta), na koji način je prekoračen prijedlog za izvršenje tražitelja izvršenja, iz razloga što je navedenim zaključkom određeno provođenje izvršne radnje koja nije bila predložena u prijedlogu za izvršenje od 13. maja 2014. godine. Apelant ukazuje da je tražitelj izvršenja 13. decembra 2016. godine dostavio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje uređen u dijelu koji se odnosi na izvršenje na 100% osnivačkom ulogu „Interkeramika Euro“ d.o.o. Bihać, iako se prema sadržaju prijedloga radi o sasvim novom prijedlogu za izvršenje, kojim je predloženo da sud odredi izvršenje zapljenom i procjenom 100% vlasništva osnivačkog uloga apelanta u kapitalu „Interkeramika Euro“ d.o.o. Bihać, prodajom osnivačkog uloga i namirenjem tražitelja izvršenja. Apelant ističe da je o prijedlogu tražitelja izvršenja od 13. decembra 2016. godine sud morao odlučiti novim rješenjem o izvršenju, a izvršni postupak određen rješenjem o izvršenju od 19. maja 2014. godine obustaviti i ukinuti sve provedene izvršne radnje.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

a)U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje

5. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

6. Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta», jer su ona utvrđena navedenom izvršnom ispravom, slijedom čega Ustavni sud zaključuje da predmetni izvršni postupak ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b)U odnosu na navode o povredi prava na imovinu

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, da je Rješenjem o izvršenju Općinskog suda od 19. maja 2014. godine određeno izvršenje i to "zapljenom 100% vlasništva osnivačkog uloga apelanta u kapitalu drugoizvršenika i dostavljanjem rješenja o izvršenju registarskom sudu". Takođe, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud zaključkom od 6. jula 2017. godine odredio provođenje finansijskog vještačenja radi procjene zaplijenjenog osnivačkog udjela apelanta u „Interkeramika Euro“ d.o.o. Bihać, te da je zaključkom Općinskog suda od 13. septembra 2014. godine utvrđena ukupna vrijednost zaplijenjenog osnivačkog udjela i određeno ročište za prodaju osnivačkog udjela za 29. septembar 2017. godine (o čemu je apelant 14. septembra 2017. godine obavijestio Ustavni sud). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da time što je Općinski sud utvrdio vrijednost i zakazao ročište za prodaju osnivačkog udjela apelanata (iako je u prijedlogu za izvršenje i u rješenju o izvršenju određena samo zapljena osnivačkog uloga), nije dovedeno u pitanje poštovanje apelantovog prava na imovinu. Naime, Ustavni sud ukazuje da i u slučaju da je Općinski sud obustavio izvršni postupak i na osnovu prijedloga tražitelja izvršenja od 13. decembra 2016. godine donio novo rješenje o izvršenju, takav postupak bi nakon donošenja novog rješenja o izvršenju ponovo bio pokrenut i rezultirao donošenjem zaključka o procjeni osnivačkog udjela apelanta u „Interkeramika Euro“ d.o.o. Bihać i prodaji tog osnivačkog udjela. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije potrebno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3513/17 (Interkeramika d.o.o. Bihać) | Sudska praksa | Aktio