Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1826/17 (D. D. iz Prijedora)
Odluka donesena 11. 10. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Ništavost
- Građanski postupak
- Obligaciono- pravni odnosi
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1826/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-1826/17, rješavajući apelaciju Danijele Dodoš, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Danijela Dodoš protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 77 0 P 040435 16 Gž od 21. marta 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Danijela Dodoš iz Prijedora (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupaju Miodrag Deretić i Draško Zec, advokati iz Prijedora, podnijela je 8. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 040435 16 Gž od 21. marta 2017. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se utvrdi da su apsolutno ništavi ugovor o jemstvu zaključen između pravnog prednika tužene Banke Srpske a.d. Banjaluka, Balkan Investment Bank AD Banjaluka i apelantice, kao i ugovor o kreditu zaključen između pravnog prednika tužene Banke Srpske a.d. Banjaluka, Balkan Investment Bank AD Banjaluka i D.K.
2. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da iz činjenica utvrđenih pred prvostepenim sudom proizilazi da je sporni ugovor o kreditu zaključen 2007. godine između Balkan Investment Bank AD Banjaluka i D.K. kao korisnikom kredita na iznos od 30.000,00 KM, kao i da je zaključen ugovor o jemstvu između Balkan Investment Bank AD Banjaluka, Filijale Banjaluka, šalter Prijedor i apelantice, kojim ugovorom se apelantica, kao jemac obavezala da će u korist povjerioca na njegov zahtjev ispuniti sve obaveze u potpunosti koje je korisnik kredita D.K. obavezna da ispuni na osnovu ugovor o kreditu, te da je apelantica potpisala mjeničnu izjavu koja je glasila na apelantičino ime. Također proizilazi da je Balkan Investment Bank AD 2011. godine pozvao apelanticu kao solidarnog jemca dužnika da ispuni cjelokupne obaveze, te da je navedena banka obavijestila korisnika kredita da je ugovor o kreditu raskinut. U vezi sa navedenim Okružni sud se pozvao na odredbe člana 26. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) kojim je propisano da je ugovor zaključen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a da je odredbama člana 1066. navedenog zakona, propisano da ugovor o kreditu mora biti zaključen u pisanoj formi, a u njemu se utvrđuje iznos, kao i uslovi davanja, korištenja i vraćanja kredita. S tim u vezi, Okružni sud je istakao da je u konkretnom slučaju, ugovor o kreditu koji je zaključen između pravnog prednika tužene Banke Srpske, sadrži sve elemente koje treba da sadrži ugovor o kreditu, tj. iznos kredita i uslove za davanje, korištenje i vraćanje kredita, a potpisan je i od strane ugovarača, tako da se ne radi o ništavom pravnom poslu, kako to apelantica ističe u tužbi. Nadalje, Okružni sud je naveo da je odredbama člana 103. stav 1. ZOO propisano da ugovor koji je protivan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima je ništav. Okružni sud je zaključio da, kako je predmetni ugovor o kreditu zaključen u propisanoj formi, sadrži osnovne elemente ugovora i potpisan je od strane ugovarača, to isti nije suprotan prinudnim propisima i nije apsolutno ništav. Nadalje, u odnosu na ugovor o jemstvu, Okružni sud je ukazao na odredbe člana
997. ZOO kojim je propisano da se ugovorom o jemstvu jemac obavezuje prema povjeriocu da će ispuniti punovažnu i dospjelu obavezu dužnika, ako ovaj to ne učini, a da ugovor o jemstvu obavezuje jemca samo ako je izjavu o jemstvu učinio pismeno (član 998. ZOO). Budući da se predmetnim ugovorom o jemstvu apelantica neopozivo obavezala da će u korist povjerioca (banke) na njen zahtjev ispuniti sve obaveze u potpunosti koje je korisnik kredita ne ispuni, da je ugovor o jemstvu je zaključen u zakonom propisanoj formi, neosnovani su navodi apelantice da je ovaj ugovor o jemstvu zaključila u zabludi, u koju je dovela D.K. i ovakvi navodi ne mogu ishoditi drugačiju odluku. Osim toga, Okružni sud je zaključio da to što je bilo eventualnih propusta u postupku provjere solventnosti jemaca od strane davaoca kredita, na koje apelantica ukazuje, ne dovodi u pitanje pravnu valjanost zaključenih ugovora i može samo da se odrazi na štetu davaoca kredita ukoliko ne bude u mogućnosti da naplati isplaćena kreditna sredstva.
Apelacioni navodi
3. Apelantica smatra da joj osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica smatra da je u odluci koju je osporila pogrešno primijenjeno materijalno pravo, ističući da je pogrešan stav Okružnog suda da predmetni ugovori nisu ništavi.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, naročito imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Okružnog suda u pogledu primjene relevantnih odredaba ZOO kojima je regulisano pitanje ništavosti ugovora. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman