Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2086/17 (N.L.)
Odluka donesena 11. 10. 2017.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2086/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-2086/17, rješavajući apelaciju N. L., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N. L. podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 019487 16 Uvp od 25.
aprila 2017. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. N. L. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Ognjen Avlijaš, advokat iz Bijeljine, podnio je 25. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 019487 16 Uvp od 25. aprila 2017. godine i Presude Suda BiH broj S1 3 U 019487 15 U od 2. novembra 2016. godine. Apelant je 25. jula 2017. godine podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom je zatražio da Ustavni sud „donese rješenje kojim će dozvoliti da se apelantu izda dozvola za pristup tajnim podacima stepena “TAJNO“ koja je potrebna za obavljanje poslova i zadataka inspektora kriminalističke policije, Odjeljenja za suzbijanje opšteg kriminaliteta, Jedinica za opšti kriminalitet, Uprava kriminalističke policije, te da Ustavni sud stavi van snage Rješenje Savjeta ministara Bosne i Hercegovine, Komisije za rješavanje žalbi u postupku bezbjedonosnog provjeravanja broj UP-2-04-07-7-19-3/15 od 9. jula 2015. godine do okončanja postupka pred Ustavnim sudom o njegovoj apelaciji“.
2. Odlukom Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske broj 04/2-127.3-153/14 od 10. jula 2014. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Savjeta ministara Bosne i Hercegovine, Komisije za rješavanje žalbi u postupku bezbjedonosnog provjeravanja (u daljnjem tekstu: Komisija) broj UP-2- 04-07-7-19-3/15 od 9. jula 2015. godine, u skladu sa odrebama čl. 30. i 59. stav 1. tač. a) i f) Zakona o zaštiti tajnih podataka utvrđeno je da za apelanta postoje bezbjedonosne smetnje za izdavanje dozvole za pristup tajnim podacima stepena “TAJNO“, a koja je potrebna za obavljanje poslova i zadataka inspektora kriminalističke policije, Odjeljenja za suzbijanje opšteg kriminaliteta Jedinica za opšti kriminalitet, Uprave kriminalističke policije.
3. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 019487 15 U od 2. novembra 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv Rješenja Komisije od 9. jula 2015. godine.
4. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 019487 16 Uvp od 25. aprila 2017. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za preispitivanje Presude Suda BiH broj S1 3 U 019487 15 U od 2. novembra 2016. godine. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da iz spisa predmeta, a prema Izvještaju o rezultatima proširene bezbjednosne provjere broj 04/8-5-01-757-1/14 od 15. januara 2014. godine, proizlazi da je Obavještajno-bezbjednosna agencija Bosne i Hercegovine postupala na osnovu odredbe člana 30. i 40. Zakona o zaštiti tajnih podataka, te je, uz ostalo, operativnim provjeravanjem istih utvrdila da apelant nije završio Srednju Mješovitu Mašinsku tehničku školu u Tuzli niti diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu, niti je pohađao, a ni završio Višu Poslovnu školu u Beogradu, tako da su te činjenice, shodno odredbi člana 59. stav 1) tačka a) Zakona o zaštiti tajnih podataka, smetnja za izdavanje bezbjednosne provjere. Sud BiH je naveo da je, na osnovu navedenog izvještaja, utvrđeno da je apelant ostvarivao neovlaštene kontakte sa pripadnicima stranih obavještajnih službi, te su takvi neovlašteni kontakti, shodno odredbi člana 59. stav f) tačka 2) Zakona o zaštiti tajnih podataka, takođe smetnja za izdavanje dozvole o pristupu tajnim podacima. Sud BiH je zaključio da je prvostepena presuda pravilna i zakonita, a apelantov zahtjev za pristup tajnim podacima neosnovan, zbog čega je apelantov zahtjev za preispitivanje prvostepene presude odbijen kao neosnovan.
Apelacioni navodi
5. Apelant se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. U konkretnom slučaju apelant smatra da mu nije omogućen pristup tajnim podacima u skladu sa zakonom i poziva se na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.
8. Ustavni sud ukazuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom, ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Stoga je u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda da odgovori na pitanje da li je u postupku pristupa tajnim podacima odlučivano o apelantovim građanskim pravima i obavezama. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se u proceduri koja se odnosi na pristup tajnim podacima u skladu sa Zakonu o zaštiti tajnih podataka ne utvrđuju apelantova "građanska prava i obaveze" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se u konkretnom slučaju radi o utvrđivanju postojanja zakonskih pretpostavki za pristup tajnim podacima po Zakonu o zaštiti tajnih podataka. Ustavni sud zaključuje da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju, niti član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine pruža širi obim zaštite u konkretnom slučaju, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Prema članu 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda, odluke o privremenim mjerama su obavezujuće do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji. U konkretnom slučaju apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, pa proizlazi da nema osnova za posebno razmatranje apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman