Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1613/17 (J. B.)

Odluka donesena 11. 10. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Ostavina
  • Nasljedstvo
  • Ostavinski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1613/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-1613/17, rješavajući apelaciju Jele Bajunović rođ. Kuzmanović, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka

a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine–Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Jela Bajunović rođ. Kuzmanović protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 86 0 P 035226 17 Gž od 22. marta 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Jela Bajunović rođ. Kuzmanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Modriče, koju zastupa Dragan Davidović, advokat iz Modriče, podnijela je 24. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 86 0 P 035226 17 Gž od 22. marta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom apelantičina žalba je odbijena i potvrđena prvostepena presuda, kojom je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se poništi nasljednička izjava i izjava o diobi nekretnina, koju izjavu je u ostavinskom predmetu Općinskog suda u Gradačcu iza umrlog M.K., u ime apelantice na ostavinskoj raspravi u svojstvu punomoćnika dao S.K., advokat iz Gradačca po punomoći koja je ovjerena kod Osnovnog suda u Modriči, iz razloga što apelantica ovu punomoć nije sačinila i potpisala, pa da se slijedom toga ponište rješenje o nasleđivanju i diobi nekretnina Općinskog suda u Gradačcu, kao i da se obaveže tuženi (L.K.) da joj naknadi troškove postupka.

2. U obrazloženju osporene odluke, Okružni sud je, između ostalog, naveo da iz činjeničnog utvrđenja nižestepenog suda proizilazi da je Općinski sud u Gradačcu proveo ostavinski postupak iza umrlog M.K., te donio rješenje o nasljeđivanju i diobi, kao i da prema tom rješenju imovinu ostavioca su naslijedile parnične stranke sa dijelovima 1/2, s tim da je istovremeno izvršena dioba, tako da je apelantici po osnovu nasljedstva i diobe pripala parcela, kuća zgrade i njiva, a sva ostala imovina je pripala tuženom. Nadalje, Okružni sud je naveo da je u tom predmetu apelanticu zastupao punomoćnik S.K., advokat iz Gradačca, na osnovu punomoći koja je ovjerena kod Osnovnog suda u Modrići. U vezi s tim, Okružni sud je naveo da je apelantica istakla da nije dala punomoć u ovom predmetu, da u navedeno vrijeme nije ni bila u Modriči i da je punomoć potpisana od drugog lica, da je posjedovala drugu ličnu i putnu ispravu i u navedenom periodu uopšte nije dolazila u BiH. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud, na osnovu provedenog dokaznog postupka, a posebno nalaza i mišljenja vještaka grafološke struke, te iskaza vještaka utvrdio sljedeće: da je u ovoj pravnoj stvari vještačen sporni potpis apelantice koji se nalazi na punomoći na osnovu koje je postupao advokat, te da su za postupak komparativne analize sa obilježjima spornog potpisa korišteni su dokumenti sa nespornim rukopisom i potpisima apelantice. U vezi s tim, Okružni sud je naveo da je sporni potpis autentičan potpis apelantice, te da je vještak grafološke struke navela da u cjelosti ostaje kod dopune i osnovnog nalaza. Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno utvrdio vjerodostojnost iskaza svjedoka, koja je ovjerila spornu punomoć kao referent ovjere kod prvostepenog suda, da je apelantica potpisala predmetnu punomoć, te da njeno ime nije potpisalo drugo "NN” lice, a niti ovjerilo. Naime, Okružni sud je naveo da je vještaku grafološke struke na raspolaganju bilo preko 30 nespornih potpisa na dokumentima apelantice, a imajući u vidu da je među nespornim potpisima upoređivana i sporna punomoć i punomoć koja je data punomoćniku u ovoj pravnoj stvari. Okružni sud je zaključio da iako se sporni potpis apelantice nalazi ispod, odnosno izvan rubrike “Vlastodavac“, isti je autentičan, kako je utvrdio i vještak grafološke struke, te Okružni sud zaključuje da je prvostepeni sud pravilno odbio prigovor apelantice da se odredi novo vještačenje grafološke struke.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelantica posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporila pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da su pogrešno primijenjeni pozitivno-pravni propisi.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koje se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelantice. Ustavni sud naročito ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1613/17 (J. B.) | Sudska praksa | Aktio