Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2444/15 (D. R.)

Odluka donesena 11. 10. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Vanparnični postupak
  • Legitimno očekivanje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Uređenje međa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2444/15

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2444/15, rješavajući apelaciju D.R., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija D. R. podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 72 0 V 000119 14 Gž 3 od 25. februara 2015. godine i rješenja Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 V 000119 13 V 3 od 22. aprila 2014. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. D.R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupaju Mile Kovačević i Marica Đukanović, advokati iz Gradiške, podnio je 14. maja 2015. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 V 000119 14 Gž 3 od 25. februara 2015. godine i rješenja Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 72 0 V 000119 13 V 3 od 22. aprila 2014. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda od Okružnog suda i od Rajka Radića (u daljnjem tekstu: protivnik predlagača) zatraženo je 31. maja 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Okružni sud i protivnik predlagača su dostavili odgovore na apelaciju 8 i 14. juna 2017. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Apelant je Osnovnom sudu 13. novembra 2007. godine podnio prijedlog za uređenje međe.

6. Rješenjem Osnovnog suda broj 72 0 V 000119 07 V od 26. januara 2009. godine uređena je međa između parcela preciznije određenih u izreci rješenja čiji je posjednik apelant i parcela preciznije određenih u izreci rješenja čiji je posjednik protivnik apelanta kao predlagača, prema jačem pravu tako da se međa proteže pravolinijski jugo-zapad sjever-istok kako je preciznije određeno u izreci rješenja. Rješenjem Okružnog suda broj 72 0 V 000119 10 Gž od 19. novembra 2010. godine žalba protivnika predlagača je uvažena, navedeno rješenje Osnovnog suda ukinuto i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

7. U ponovnom postupke Osnovni sud je donio rješenje broj 72 0 V 000119 11 V 2 od 23. decembra 2012. godine kojim je uređena međa između parcela preciznije označenih u izreci rješenja čiji je posjednik apelant i parcela čiji je posjednik protivnik predlagača, po principu pravičnosti tako da se međa proteže pravolinijski prema sjevero-istoku kako je preciznije navedeno u izreci rješenja. Rješenjem Okružnog suda broj 72 0 V 000119 12 Gž 2 od 29. januara 2013. godine povodom žalbi stranaka u postupku, ukinuto je prvostepeno rješenje od 23. decembra 2012. godine i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Osporena rješenja

8. U ponovnom postupku rješenjem Osnovnog suda broj 72 0 V 000119 13 V 3 od 22. aprila 2014. godine obustavljen je vanparnični postupak pokrenut prijedlogom apelanta protiv protivnika predlagača radi uređenja međe (stav I izreke). Istim rješenjem apelant je upućen da pokrene parnicu protiv protivnika predlagača radi dokazivanja prava svojine na spornoj površini koju čini dio katastarske čestice broj 1276 upisan u posjedovni list broj 204 k.o. Bistrica (stav II izreke). Stavom III izreke obavezan je apelant da protivniku predlagača naknadi troškove postupka u iznosu od 5.279,00 KM u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti rješenja.

9. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je u dokaznom postupku utvrđeno da je međa obnovljena i uređena rješenjem tog suda broj R 203/82 od 8. juna 1983. godine i da su tom prilikom postavljeni međašni znakovi u vidu kamenih belega koji prema izvedenim dokazima, a posebno uviđajem na licu mjesta i vještačenjem od strane vještaka geometra do dana donošenja osporenog rješenja nisu uništeni, oštećeni ili pomjerani. Osnovni sud je utvrdio da je prema nalazu i mišljenju vještaka geometra u konkretnom slučaju sporno pravo svojine u vezi parcele apelanta označene kao katastarska čestica broj 1276 i apelant s toga, obzirom da međašni znaci nisu uništeni ni oštećeni, ne može tražiti ponovni postupak obnavljanja i uređenja već uređene međe. Osnovni sud je zaključio da apelant može u smislu odredbe člana 69. stav 5. Zakona o stvarnim pravima, u parnici dokazivati pravo svojine i zahtijevati da se u skladu s tim označi međa. Osnovni sud se pozvao na odredbe člana 179. stav 1. Zakona o vanparničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZVP), član 14. stav 1, član 69. st. 1, 4. i 5. Zakona o stvarnim pravima te na upute iz rješenja Okružnog suda od 29. januara 2013. godine. U pogledu troškova postupka Osnovni sud je naveo da je odluku donio primjenom odredbi člana 27. stav 3. ZVP i u vezi sa članom 2. stav 2. ZVP, te čl. 386, 387. i 396. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi sa Tarifom o nagradi i naknadi troškova za rad advokata a prema iskazanom troškovniku protivnika predlagača. Istaknuto je da sud nije dosudio troškovnikom protivnika predlagača zahtijevane sudske takse i naknade za vještačenje kao i naknade svjedocima jer protivnik predlagača takve troškove nije imao niti je dostavio dokaz da je imao takve troškove.

10. Apelant se žalio Okružnom sudu protiv navedene presude Osnovnog suda. Odlučujući o žalbi apelanta Okružni sud je rješenjem broj 72 0 V 000119 14 Gž 3 od 25. februara 2015. godine žalbu djelimično uvažio i rješenje Osnovnog suda od 22. aprila 2014. godine preinačio u dijelu odluke o troškovima postupka (u stavu III izreke) tako što je apelant obavezan da protivniku predlagača nadoknadi troškove postupka u iznosu od 4.184,00 KM, umjesto iznosa od 5.279,00 KM, dok je u ostalom dijelu (u odnosu na st. I i II izreke) žalba apelanta odbijena i prvostepena odluka u tom dijelu potvrđena.

11. U obrazloženju rješenja Okružni sud je istakao da žalba apelanta u dijelu koji se odnosi na obustavljanje postupaka nije osnovana jer je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio pravo. Nasuprot tome, Okružni sud je utvrdio da je žalba apelanta u dijelu odluke o troškovima postupka djelimično osnovana. Navedeno je da je odredbom člana 386. stav 1. ZPP u vezi sa članom 27. ZVP, propisano da stranka koja izgubi postupak (parnicu) dužna je da protivnoj stranci nadoknadi troškove postupka. Međutim, kako je dalje istaknuto, prvostepeni sud je u pogledu troškova postupka u potpunosti prihvatio zahtjev protivnika predlagača, bez analize i ocjene zahtjeva, što je imalo za rezultat pogrešan obračun troškova. Utvrđeno je da u skladu sa članom 2. tarifnih br. 2. i 12. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata Republike Srpske i članom 387. stav 1. ZPP, protivniku predlagača pripadaju troškovi na ime devet održanih ročišta u iznosu od 2.250,00 KM, na ime tri ročišta na kojima se nije raspravljalo (precizirani su datumi ročišta) ukupno 375,00 KM, na ime nagrade za vrijeme ukupno 780,00 KM (13 sati po 60,00 KM), na ime prevoza vlastitim vozilom iznos od 29,00 KM i na ime sastava dvije žalbe ukupno 750,00 KM, što sve ukupno iznosi 4.184,00 KM. Također, je utvrđeno da protivniku predlagača ne pripadaju troškovi na ime održavanja ročišta 15. novembra 2011. godine, jer isto nije odloženo krivicom apelanta, već zbog bolesti postupajućeg sudije kao i na ime nagrade za vrijeme preko dosuđenog iznosa. Zaključeno je da ostali navodi žalbe u dijelu odluke o troškovima postupka nisu osnovani jer se radi o vanparničnom postupku i troškovima tog postupka koji je obustavljen, kao i da obustavljanje tog postupka nužno ne znači da će parnični postupak biti pokrenut. Okružni sud je naveo da je odluku donio primjenom odredbi člana 235. tač. 2. i 3. ZPP u vezi sa članom 2. stav 2. ZVP.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelant smatra da mu je u vanparničnom postupku povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje. Apelant je naveo da je predmetni dugogodišnji postupak pokrenut 2007. godine. Dalje je naveo da su sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo kada su apelanta uputili da u parnici utvrđuje svoje pravo svojine budući da apelant smatra da je sporni dio parcele koji je u njegovom posjedu zapravo i apelantova svojina. Zbog toga ističe da on nema interesa da vodi parnicu radi utvrđivanja svojine. Nadalje apelant smatra da su sudovi donijeli pogrešnu odluku o troškovima postupka budući da su trebali odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, jer u konkretnom postupku i apelant je imao također, troškove postupka.

b) Odgovor na apelaciju

13. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su u odluci tog suda navedeni jasni razlozi zbog kojih je je žalbu apelanta djelimično uvažena i to samo u dijelu odluke o troškovima postupka. Predloženo ja da se apelacija odbije kao neosnovana.

14. Protivnik predlagača je u odgovoru na apelaciju naveo da su sudovi donijeli pravilne i zakonite odluke te je predložio da se apelacija kao neosnovana odbije.

V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 36/09) relevantne odredbe glase:

Član 2. stav 2.

(2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), ako zakonom nije drukčije određeno.

Član 27. st. 2. i 3.

(2)U vanparničnim stvarima koje se odnose na imovinska prava učesnika učesnici snose troškove na jednake dijelove, ali ako postoji znatna razlika u pogledu njihovog udjela u imovinskom pravu o kome se odlučuje, sud će prema srazmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova snositi svaki učesnik.

(3)U vanparničnim stvarima iz stava 2. ovog člana sud može odlučiti da sve troškove postupka snosi učesnik u čijem se interesu postupak vodi, odnosno učesnik koji je svojim ponašanjem isključivo dao povoda za pokretanje postupka.

Uređenje međa Član 179.

U postupku uređenja međa sud uređuje među između susjednih nepokretnosti kad su međašnji znaci uništeni, oštećeni ili pomjereni.

16. U Zakonu o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 124/08, 3/09, 58/09, 95/11 i 60/15) relevantne odredbe glase:

Međa Član 69. stav 5.

(5) Nakon što je sud u postupku uređenja međa obnovio ili ispravio među, svako može u parnici dokazivati svojinu i zahtijevati da se u skladu s tim označi međa.

17. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07,49/09 i 61/13) relevantne odredbe glase:

Član 386. stav 1.

Stranka koja u cjelini izgubi parnicu dužna je da protivnoj stranci naknadi troškove. Član 387. stav 1.

Pri odlučivanju koji će se troškovi nadoknaditi stranci sud će uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, kao i o visini troškova, odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

Član 396. stav 1.

O naknadi troškova odlučuje sud na određeni zahtjev stranke bez raspravljanja.

VI.Dopustivost

18. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je rješenje Okružnog suda broj 72 0 V 000119 14 Gž 3 od 25. februara 2015. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 17. marta 2015. godine, 20. jula 2011. godine, a apelacija je podnesena 14. maja 2015. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopuštena, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

22. Apelant osporava navedena rješenja tvrdeći da su mu tim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao segmentu navedenog prava.

Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

25. Ustavni sud zapaža da apelant apelacijom osporava odluke donesene u vanparničnom postupku pokrenutom radi uređenja međe.

26. Prije nego što počne ispitivati navodne povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud mora riješiti pitanje primjene člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, temeljni uvjet za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije jeste da postoji spor o građanskim pravima i obvezama. Imajući u vidu prirodu spora u ovom predmetu i stanovište Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) da je prvi stav člana 6. Evropske konvencije primjenjiv u vanparničnom postupku uređenja međa, budući da je to pitanje blisko povezano s opsegom vlasništva i da je odlučno za djelotvorno vršenje prava podnosioca zahtjeva, tj. za slobodu uživanja njegovog vlasništva (vidi Evropski sud, Debelić protiv Hrvatske, presuda od 12. oktobra 2006. godine, aplikacija broj 9235/04), shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da je na konkretan slučaj primjenjiv član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 655/07 od 10. juna 2009. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

27. U odnosu na odluku o troškovima postupka Ustavni sud ističe da se postupak koji se tiče odluke o troškovima postupka po samoj njegovoj prirodi posmatra kao nastavak parnice o glavnom pitanju i, sukladno tome, kao dio „utvrđivanja građanskih prava i obveza“ (vidi, Evropski sud, Robins protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 23. septembra 1997. godine, stav 29) pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati da li je postupak bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Europske konvencije. A) U odnosu na osporena rješenja

28. Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenja redovnih sudova kojima je obustavljen vanparnični postupak radi uređenja međe, navodeći da su osporene odluke doneseno na osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešnom primjenom materijalnog i procesnog prava.

29. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

30. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise, kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelantica postavlja, ispitati da li je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni procesnog prava.

31. Ispitujući osnovanost apelantovih navoda, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi na dvije sudske instance dovoljno jasno i argumentirano obrazložili svoje odluke, dajući za svoj stav jasna obrazloženja koja se niti u jednom segmentu ne doimaju proizvoljnim. Nadalje Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u osporenim odlukama naveli jasne razloge zašto nije bilo zakonskog osnova za donošenje rješenja kojim se uređuje predmetna međa kako je to apelant predlagao u svom prijedlogu, pozivajući se pri tome na relevantne odredbe ZVP i Zakona o stvarnim pravima. Ustavni sud uočava da su redovni sudovi u konkretnom slučaju, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, zaključili da shodno članu 179. ZVP nije ni bilo uvjeta da sud uređuje među, zbog čega je u konačnici predmetni postupak obustavljen a apelant upućen da u parnici utvrđuje svoje pravo svojine. Dovodeći navode apelacije u kontekst obrazloženja datog u osporenim rješenjima, te imajući u vidu sadržaj relevantnih odredaba ZVP i Zakona o stvarnim pravima koje su u konkretnom slučaju primijenjene, Ustavni sud iz datog obrazloženja ne vidi proizvoljnost u segmentima na koje je apelant neosnovano ukazao. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je postupak proveden uz garancije koje pruža član 6. stav 1. Evropske konvencije.

32. Također, u odnosu na apelantove navode da su sudovi pogrešno odlučili o troškovima postupka, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud djelimično uvažio apelantovu žalbu protiv prvostepene odluke u dijelu o troškovima postupka i s tim u vezi apelanta obvezao da protivniku predlagača isplati utvrđeni iznos. Ustavni sud s tim u vezi zapaža da je Okružni sud dao dovoljna i jasna obrazloženja koja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Također, Ustavni sud ne nalazi elemente proizvoljnje primjene procesnog prava kada se Okružni sud u obrazloženju odluke o troškovima postupak pozvao na relevantne odredbe ZVP i ZPP i obrazložio zašto je odluku zasnovao na navedenim odredbama.

33. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da osporenim rješenjem nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u segmentima koji su analizirani u prethodnim tačkama ove odluke.

B)Pravo na suđenje u razumnom roku

34. Ustavni sud zapaža da apelant postupak osporava i s aspekta njegove dužine trajanja, jer je od dana podnošenja prijedloga 13. novembra 2007. godine pa do konačne odluke donesene 25. februara 2015. godine prošlo sedam godina i tri mjeseca.

35. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u postupku utvrdio da nisu bili ispunjeni uvjeti da sud uređuje među shodno odredbi člana 179. ZVP kojom je propisano da u postupku uređenja međa sud uređuje među između susjednih nepokretnosti kad su međašnji znaci uništeni, oštećeni ili pomjereni. Osim toga, Ustavni sud zapaža da ni sam apelant u prijedlogu za uređenje međe nije tvrdio da su međašni znaci uništeni, oštećeni ili pomjereni. Pored toga redovni sudovi su utvrdili da je predmetna međa obnovljena i uređena rješenjem Osnovnog suda od 8. juna 1983. godine i da su tom prilikom postavljeni međašni znakovi koji nisu uništeni, oštećeni ili pomjerani. U takvim činjeničnim i pravnim okolnostima Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi zaključili da apelant, obzirom da međašni znaci nisu uništeni ni oštećeni ne može tražiti ponovni postupak obnavljanja i uređenja već uređene međe već da shodno članu 69. stav 5. Zakona o stvarnim pravima, u parnici može dokazivati pravo svojine na spornoj površini i zahtijevati da se u skladu s tim označi međa. Iako su apelantu bile poznate navedene činjenice, ipak je pokrenuo vanparnični postupak nadajući se da će sudovi prihvatiti njegove činjenične tvrdnje i prijedlog da sud uredi među shodno pravilima o jačem pravu, odnosno na osnovu važećih katastarskih planova. U takvoj situaciji, kada apelant vodi postupak za koji ne može imati ni legitimno očekivanje da će uspjeti jer nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za uređenje međe, ne može se efikasno pozivati na to da su sudovi neopravdano dugo vodili postupak i da su mu na taj način prekršili pravo na odluku u razumnom roku (mutatis mutandis, Ustavni sud, odluka br. AP-3065/09 od 30. oktobra 2012. godine, AP- 561/10 od 13. marta 2013. godine, AP-3410/11 od 7. oktobra 2014. godine, AP-4859/11 od 13. januara 2015. godine i AP-2125/12 od 17. marta 2015. godine, sve dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

36. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su neosnovani apelantovi navodi o povredi prava na suđenje u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi za svoje odlučivanje dali jasna i argumentirana obrazloženja iz kojih ne proizlazi proizvoljnost niti u jednom segmentu na koji je apelant neosnovano ukazao, pri čemu nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje jer apelant nije mogao imati legitimno očekivanje da će uspjeti sa prijedlogom za uređenje međe jer nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti.

38. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2444/15 (D. R.) | Sudska praksa | Aktio