Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3515/17 (R. M.)

Odluka donesena 11. 10. 2017.

Nema povrede
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Prekid postupka
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3515/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP 3515/17, rješavajući apelaciju Ranke Mičić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ranke Mičić podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 098464 17 Gž od 27. jula 2017. godine i rješenja Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 098464 16 P od 20. januara 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Ranka Mičić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Brčkog, koju zastupa Mirko Simić advokat iz Brčkog, podnijela je 16. augusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 P 098464 17 Gž od 27. jula 2017. godine i rješenja Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 P 098464 16 P od 20. januara 2017. godine. Apelantkinja je također zatražila donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje određeno rješenjem Osnovnog suda broj 96 0 Ip 090066 15 Ip od 10. jula 2015. godine do pravosnažnog okončanja parničnog postupka broj 96 0 P 098464 17 Gž ili do konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.

2. Osnovni sud je u izvršnom predmetu tražioca izvršenja Komercijalne banke a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) protiv „Orisa“ d.o.o. Brčko (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi naplate duga, Zaključkom broj 96 0 Ip 090066 15 Ip od 20. juna 2016. godine uputio apelantkinju kao treće lice na pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja da je nedopušteno izvršenje određeno rješenjem o izvršenju Osnovnog suda broj 96 0 Ip 090066 15 Ip od 10. jula 2015. godine.

3. U obrazloženju Zaključka je navedeno sljedeće: da je rješenjem o izvršenju tog suda od 10. jula 2015. godine na prijedlog tražioca izvršenja dozvoljeno izvršenje zabilježbom izvršenja u zemljišnim knjigama, procjenom i prodajom nepokretnosti i to na osnovu izvršne isprave – notarski obrađenog ugovora o zasnivanju hipoteke broj OPU-1273/14 od 27. juna 2014. godine protiv izvršenika, radi naplate duga u ukupnom iznosu od 2.306.403,05 KM (po osnovu glavnice i kamata); da je apelantkinja kao treće lice 20. maja 2016. godine izjavila prigovor u kojem je istakla da imovina koja je predmet izvršenja predstavlja njenu i imovinu zakonskog zastupnika izvršenika Željka Mičića i da stoga ta imovina ne može biti predmet izvršenja. U prigovoru je ukazala na ništavost ugovora o zasnivanju hipoteke na nekretninama koje su predmet izvršenja koji je notarski ovjeren bez njene saglasnosti i odobrenja. Osnovni sud je imajući u vidu odredbu člana 64. stav 1. Zakona o izvršnom postupku Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: ZIP) kojom je propisano da će sud o prigovoru trećeg lica odlučiti u izvršnom postupku ili će treće lice uputiti da svoja prava ostvaruje u parničnom postupku, apelantkinju kao treće lice uputio da svoja prava ostvari u parnici.

4. Apelantkinja je postupajući po uputi iz Zaključka Osnovnom sudu 12. jula 2016. godine podnijela tužbu protiv tražioca izvršenja i izvršenika u svojstvu tuženih, radi utvrđenja da izvršenje određeno rješenjem Osnovnog suda od 10. jula 2015. godine nije dopušteno. Apelantkinja je istom tužbom zatražila određivanje mjere obezbjeđenja njenog potraživanja odlaganjem izvršenja rješenja o izvršenju od 10. jula 2015. godine i zabilježbu navedene mjere u Registru zemljišta na nekretninama koje su predmet izvršenja (bliže oznake katastarskih čestica navedene u prijedlogu) do pravosnažnog okončanja tog sudskog postupka.

5. Apelantkinja je na osnovu podnesene tužbe protiv tražioca izvršenja i izvršenika zavedene pod poslovni broj 96 0 P 098464 16 P, Registru zemljišta Osnovnog suda 7. decembra 2016. godine podnijela prijedlog za zabilježbu spora na nekretninama opisanim u rješenju o izvršenju od 10. jula 2015. godine. Registar zemljišta Osnovnog suda je postupajući po navedenom prijedlogu donio rješenje broj 096 0 DN 16 005775 od 12. decembra 2016. godine kojim je dozvoljena zabilježba spora broj 96 0 P 098464 16 P radi brisanja zabilježbe izvršenja na nekretninama iz izvršnog naslova. U obrazloženju rješenja je naveden sadržaj odredbe člana 80. stav 1. Zakona o registru zemljišta i prava na zemljištu kojom je propisano da zabilježba spora predstavlja upis kojim se čini vidljivim da se u odnosu na knjižno pravo vodi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom čiji bi ishod mogao uticati na uknjižbu, pripajanje, postojanje, obim, sadržaj ili opterećenje određenog prava.

6. Osnovni sud je odlučujući o tužbenom zahtjevu apelantkinje za utvrđenje nedopuštenosti izvršenja na nekretninama i određivanje mjere obezbjeđenja, donio rješenje broj 96 0 P 098464 16 P od 20. januara 2017. godine kojim je postupak prekinut do okončanja postupka u predmetu koji se vodi kod istog suda pod brojem 96 0 P 098450 16 P. Izrekom navedenog rješenja je također određeno da će se postupak nastaviti nakon pravosnažnog okončanja postupka pod brojem 96 0 P 098450 16 P ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantkinja u činjeničnom opisu tužbe iznijela tvrdnje prema kojima su ona i zakonski zastupnik izvršenika Željko Mičić osnivači izvršenika na jednake dijelove, da je zakonski zastupnik izvršenika sa tražiocem izvršenja zaključio ugovor o reprogramiranju kredita broj NO 103/14 na osnovu kojeg je istog dana kod notara sačinjen ugovor o zasnivanju hipoteke na nekretninama čiji je vlasnik i nosilac prava građenja izvršenik, pri čemu zakonski zastupnik izvršenika nije imao ovlašćenje apelantkinje za zaključenje ugovora o zasnivanju hipoteke. Apelantkinja je dalje navela da je takvo postupanje nezakonito i da prelazi poslove redovnog upravljanja društva (izvršenika) za koje je potrebna zajednička odluka osnivača, pa je tužbenim zahtjevom zatražila da sud svojom odlukom utvrdi da je izvršenje određeno rješenjem suda od 10. jula 2015. godine nedopušteno. Osnovni sud je dalje naveo da iz navoda odgovora na tužbu proizilazi da je apelantkinja pred istim sudom pokrenula još jedan parnični postupak kojim je zatražila poništenje ugovora o zasnivanju hipoteke, pa je pribavljen predmetni spis broj 96 0 P 098450 16 P te je uvidom u isti utvrđeno da je apelantkinja zatražila poništenje ugovora o hipoteci iz razloga što zakonski zastupnik izvršenika nije imao potrebnu saglasnost koju je apelantkinja kao suosnivač izvršenika trebala dati. Stoga je zaključeno da odluka suda iz predmeta radi utvrđenja ugovora ništavim predstavlja prethodno pitanje od kojeg zavisi odluka suda u konkretnoj pravnoj stvari, budući da je u tom postupku bitno utvrditi da li su ugovori na temelju kojih je zasnovana hipoteka pravno valjani ili ne.

7. Odlučujući u parničnom postupku kojeg je apelantkinja pokrenula protiv zakonskog zastupnika izvršenika, izvršenika i tražioca izvršenja radi utvrđenja ništavosti ugovora o zasnivanju hipoteke na nekretninama iz izvršnog postupka, Osnovni sud je donio rješenje broj 96 0 P 098450 16 P od 28. februara 2017. godine kojim je postupak prekinut do okončanja postupka koji se vodi kod istog suda pod brojem 96 0 P 098650 16 P. S tim u vezi je navedeno da je na pripremnom ročištu tražilac izvršenja kao trećetuženi predložio prekid postupka jer je izvršenik u svojstvu tužioca pred istim sudom pokrenuo postupak radi poništenja ugovora o zasnivanju hipoteke, čije poništenje je predmet i konkretne parnice, zbog čega je Osnovni sud u smislu odredbe člana 171. stav 1. Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta BiH prekinuo postupak do okončanja postupka u predmetu broj 96 0 P 098650 16 P.

8. Rješenjem Apelacionog suda broj 96 0 P 098464 17 Gž od 27. jula 2017. godine žalba apelantkinje izjavljena protiv rješenja o prekidu postupka radi utvrđenja da nije dopušteno izvršenje prema rješenju o izvršenju od 10. jula 2015. godine je odbijena i potvrđeno prvostepeno rješenje kojim je postupak prekinut. Po ocjeni Apelacionog suda prvostepeni sud je donio pravilnu odluku kojom je prekinut parnični postupak jer odluka suda u postupku kog je apelantkinja pokrenula pod brojem 96 0 P 098450 16 P (za utvrđivanje ništavosti ugovora o zasnivanju hipoteke) predstavlja prethodno pitanje od kojeg zavisi odluka u konkretnoj pravnoj stvari. Imajući u vidu da apelantkinja obustavu izvršnog postupka traži iz razloga ništavosti ugovora o zasnivanju hipoteke na nekretninama koje su predmet izvršnog postupka, te da se s tim u vezi mora utvrditi da li su navedeni ugovori valjani ili ne, što u konkretnom slučaju predstavlja prethodno pitanje za odluku u konkretnoj pravnoj stvari, Apelacioni sud smatra da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je postupak prekinuo iz razloga što već teče parnica po tužbi apelantkinje za utvrđenje ništavosti navedenih ugovora o zasnivanju hipoteke na nekretninama.

9. Apelantkinja smatra da joj je osporenim rješenjem o prekidu postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. U iscrpnoj apelaciji apelantkinja je hronološki opisala tok postupaka – izvršnog u kom ima svojstvo trećeg lica i parničnog postupka kojim je prekinuto raspravljanje o njenom tužbenom zahtjevu u kom je, kako smatra, učinjeno niz propusta. S tim u vezi je istakla nedostatke koji se odnose na nedonošenje odluke o mjeri obezbjeđenja kojom je zatražila odlaganje izvršenja do pravosnažnog okončanja parničnog postupka. Apelantkinja je ukazala da je u Registru zemljišta upisana zabilježba spora na navedenim nekretninama ali to u konačnici, bez mjere obezbjeđenja o kojoj nije odlučeno a kojom je zatraženo da se izvršenje odgodi do pravosnažnog okončanja postupka (po tužbi za utvrđenje da je nedopušteno izvršenje rješenja od 10. jula 2015. godine) ne sprječava tražioca izvršenja kom su sve činjenice u vezi predmeta izvršenja poznate, da traženo izvršenje i provede. Apelantkinja je iz svih naprijed navedenih razloga i činjenice da je osporenim rješenjem Apelacionog suda prekinuto raspravljanje o njenom zahtjevu za utvrđenje da je rješenje o izvršenju nedopušteno zbog rješavanja prethodnog pitanja u drugom postupku (koji je po njenoj tužbi prekinut a po tužbi tražioca izvršenja je u toku) predložila Ustavnom sudu da donese privremenu mjeru kojom bi se odložilo predloženo izvršenje na nekretninama do pravosnažnog okončanja postupka u predmetu broj 96 0 P 098464 16 P (radi utvrđenja nedopuštenosti izvršenja) ili do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji odnose na način na koji je Apelacioni sud prilikom donošenja rješenja o prekidu parničnog postupka primijenio odredbe procesnog prava.

13. Ustavni sud je rješavajući brojne apelacije konzistentno ukazivao na praksu Evropskog suda i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja, primjene materijalnog i procesnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

14. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud u obrazloženju svoje odluke koja je osporena apelacijom, a kojom je raspravljanje o tužbenom zahtjevu apelantkinje za utvrđenje nedopuštenosti rješenja o izvršenju prekinuto do donošenja odluke o prethodnom pitanju, konkretno o tužbenom zahtjevu apelantkinje čije je utvrđenje tužbom zatražila u drugom postupku kod istog suda (radi utvrđenja ništavosti ugovora o zasnivanju hipoteke), naveo detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelantice. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da je postupak radi utvrđenja ništavosti ugovora o zasnivanju hipoteke, u kom apelantkinja ima pravnu poziciju tužiteljice, također prekinut zbog postojanja parnice kod istog suda čiji je predmet poništenje istih ugovora (o zasnivanju hipoteke) koja teče između stranaka iz izvršnog postupka, protiv kojeg apelantkinja, kako iz dostavljene dokumentacije proizilazi, nije izjavljivala pravni lijek pa navedeno rješenje u smislu iscrpljivanja pravnih lijekova iz člana 18. stav (3) tačka m. Pravila Ustavnog suda, ne može biti predmet razmatranja pred Ustavnim sudom. Dakle, Ustavni sud naglašava da su predmet ovog apelacionog postupka odluke donesene u izvršnom postupku (o upućivanju apelantice da pokrene parnični postupak za utvrđenja da je nedopušteno izvršenje), te da Ustavni sud u ovom postupku ne može ispitivati apelantkinjine navode vezane za eventualne propuste redovnih sudova u drugim postupcima koji nisu predmet apelacije.

15. Ustavni sud u vezi s navedenim ukazuje da apelantica u okolnostima konkretnog slučaja nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je doneseno rješenje o prekidu postupka za utvrđenje nedopuštenosti izvršenja. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati prijedlog apelantkinje za donošenje privremene mjere.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3515/17 (R. M.) | Sudska praksa | Aktio