Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-838/17 (V.P.)

Odluka donesena 11. 10. 2017.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Radni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Radni odnos
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-838/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-838/17, rješavajući apelaciju V.P., na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine–Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio V.P.

protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 194387 16 Rsž od 29. novembra 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. V.P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 3. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Rs 194387 16 Rsž od 29. novembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom žalba tužene (Republika Srpska, Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka) je uvažena, prvostepena presuda preinačena i apelantov tužbeni zahtjev odbijen. Prvostepenom presudom poništeno je Rješenje Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka i Rješenje Odbora državne uprave za žalbe (u daljnjem tekstu: Odbor), te naloženo tuženoj da vrati apelanta na radno mjesto „načelnika Odjeljenja za normativne i analitičke poslove i poslove evropskih integracija“ ili na drugo načelničko mjesto za koje apelant ispunjava uslove predviđene važećim aktom o sistematizaciji i organizaciji radnih mjesta tužene. Istom presudom tužena je obavezana da apelantu na ime razlike u plati, u određenom vremenskom periodu isplati određeni novčani iznos.

2. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je, između ostalog, naveo da iz činjeničnog utvrđenja nižestepenog suda proizilazi da je predmet spora apelantov zahtjev kojim traži poništenje rješenja o rasporedu na poslove “višeg stručnog saradnika” u okviru iste upravne organizacije i traži raspređivanje na poslove „načelnika Odjeljenja za normativne i analitičke poslove i poslove evropskih integracija” ili drugo načelničko mjesto sa isplatom naknade na ime razlike plata između navedenih radnih mjesta. Nadalje, Okružni sud je naveo da nakon ocjene provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka, prvostepeni sud je utvrdio da je apelant obavljao poslove radnog mjesta načelnika Odjeljenja za koordinaciju rada i analizu propisa, da je tužena Pravilnikom ukinula navedeno Odjeljenje i radno mjesto „načelnika" koje je obavljao apelant, te da je apelant raspoređen na radno mjesto viši stručni saradnik. Okružni sud je naveo da je nesporno među strankama da je tužena raspisala interni konkurs za radno mjesto „načelnika Odjela za normativne i analitičke poslove i poslove evropske integracije“ i da je primljena B.P., a da se apelant nije prijavio na navedeni interni konkurs. U vezi s tim, Okružni sud je naveo da je sporno među strankama da li je tužena bila obavezana apelanta rasporediti na sistematizovano mjesto “načelnika” novoformiranog Odjela. Okružni sud je naveo da raspored državnih službenika kojim je po novom Pravilniku o sistematizaciji radno mjesto ukinuto, vrši se prema kriterijima regulisanim Pravilnikom tužene o kriterijumima za raspored državnih službenika u RUGIP-u, te je članom 10. određeno da se raspored na upražnjena radna mjesta koja odgovaraju stručnoj spremi, odnosno na nova radna mjesta sistematizovana novim Pravilnikom o sistematizaciji, vrši ako službenici ispunjavaju i druge uslove propisane za određena radna mjesta (član 11. stav 1.). U vezi s tim, Okružni sud je naveo da je tačno da odredba člana 91. stav 1. Zakon o državnim službenicima (u daljnjem tekstu: ZDS), a na kojoj prvostepeni sud temelji pravni osnov, propisuje da će prilikom rasporeda državnih službenika na odgovarajuća radna mjesta, rukovodilac organa voditi računa na kojim su poslovima službenici radili prije raspoređivanja. Međutim, prema ocjeni Okružnog suda, iz navedene odredbe ne proizilazi obaveza tužene da apelanta, koji je do donošenja Pravilnika radio na mjestu ,,načelnika“ rasporedi ponovno na mjesto „načelnika" u drugoj organizacionoj jedinici, jer se državni službenik, kako je i propisano ZDS, može, bez svoje saglasnosti, trajno rasporediti u istom republičkom organu uprave na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi ako to nalažu nova organizacija ili racionalizacija poslova ili potreba posla, a u slučaju donošenja novog pravilnika o unutrašnjoj organizaciji, kao što je u predmetnom slučaju, državni službenici se prema članu 91. stav 2. ZDS, premještaju na druga odgovarajuća radna mjesta. Okružni sud je zaključio da polazeći od činjenice da je apelant državni službenik, a da je nakon ukidanja radnog mjesta na kojem je radio, raspoređen na radno mjesto viši stručni saradnik, a navedeno radno mjesto odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, apelantov predmetni raspored, ne predstavlja povredu njegovih prava. Takođe, Okružni sud je naveo da se osnovano žalbom tužene ukazuje na pogrešan zaključak prvostepenog suda o postojanju obaveze tužene da je prije raspisivanja internog oglasa bila dužna pravosnažno riješiti raspored apelanta na novo radno mjesto u skladu sa donesenim Pravilnikom o sistematizaciji. U vezi s tim, Okružni sud je naveo da činjenica da postupak rješavanja apelantovog rasporeda na radno mjesto viši stručni saradnik nije bio pravosnažno okončan, prema ocjeni Okružnog suda, nije mogla uticati na pravo tužene kao poslodavca da prema odredbama člana 41. stav 1. tačka b) ZDS, popunjavanje radnih mjesta državnih službenika vrši iz reda zaposlenih internim oglašavanjem, pa tako i popunjavanje upražnjenog radnog mjesta načelnika novoformiranog Odjela, kao što nije mogla uticati niti na pravo apelanta da se prijavi na raspisani oglas, a koje pravo, apelant nije iskoristio. Okružni sud je naveo, da samim tim ne može se prihvatiti ispravnim zaključak prvostepenog suda da nije postojala apelantova obaveza prijave na raspisani interni oglas.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da su pogrešno primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., narušavanje principa pravne sigurnosti, očigledna pogrešna ocjena dokaza itd.), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih je zasnovao na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koje se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji je Okružni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud dao detaljno i jasno obrazloženje u pogledu primjene relevantnih zakonskih odredaba na predmetnu situaciju, tako da Ustavni ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-838/17 (V.P.) | Sudska praksa | Aktio