Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1870/17 (E.O. i drugi)
Odluka donesena 11. 10. 2017.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1870/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-1870/17, rješavajući apelacije E. O. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
E. O. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 002331 16 Gž 3 od 16. januara 2017. godine;
Sanja Čakarić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 104391 17 Gž od 26. aprila 2017. godine;
M. Č. protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 I 01901 17 Gž 4 od 2. avgusta 2017. godine;
Haša Pleho protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 109965 17 Gž 2 od 10. jula 2017. godine i Vinko Mrakić protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 14 0 U 002517 15 Uvp od 7. juna 2017. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1870/17
1. E. O. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, podnio je 5. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 P 002331 16 Gž 3 od 16. januara 2017. godine. Apelant je 15. januara 2016. godine dostavio podnesak Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv A.O. radi isplate kupoprodajne cijene po tužbi 40.950,00 KM. Općinski sud je, s obzirom da se iz apelantovog podneska od 15. januara 2016. godine nije moglo zaključiti o kakvom podnesku se radi i šta se istim traži, rješenjem od 8. marta 2016. godine vratio podnesak apelantu na ispravku i dopunu u smislu odredba člana 336. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Kako je apelant 29. marta 2016. godine i 11. aprila 2016. godine dostavio Općinskom sudu podneske kojima nije postupio po ranije datom nalogu suda, Općinski sud je Rješenjem 33 0 P 002331 10 P 2 od 13. maja 2016. godine odbacio kao neuredne apelantove podneske od 15. januara 2016. godine, 29. marta 2016. godine i 11. aprila 2016. godine. Rješenjem Kantonalnog suda broj 33 0 P 002331 16 Gž 3 od 16. januara 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje.
2. Ustavni sud zapaža je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 336. stav 1. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosnei Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), na poziv suda uredi podnesak i dostavi ga nadležnom sudu.
2. AP-3359/17
3. Sanja Čakarić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Livna, podnijela je 31. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 P 104391 17 Gž od 26. aprila 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 P 104391 16 P od 26. oktobra 2016. godine. Rješenjem Općinskog suda broj 51 0 P 104391 16 P od 26. oktobra 2016. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 51 0 P 104391 17 Gž od 26. aprila 2017. godine, odlučeno je da se apelantičina tužba smatra povučenom u skladu sa odredbama člana 97. Zakona o parničnom postupku, jer apelantica kao tužitelj nije pristupila na glavnu raspravu, iako je uredno obaviještena.
4. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelantica nije ispoštovala proceduru predviđenu Zakonom o parničnom postupku, odnosno nije pristupila na glavnu raspravu, iako je uredno obaviještena, niti je blagovremeno opravdala svoj izostanak. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala pristupiti glavnoj raspravi, odnosno blagovremeno opravdati svoj izostanak.
3. AP-3601/17
5. M. Č. (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Hajran Zeba, advokat iz Sarajeva podnio je 24. avgusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 I 01901 17 Gž 4 od 2. avgusta 2017. godine. Apelant je 8. septembra 2017. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom je zatražio da Ustavni sud „naloži Sudu BiH da bez odlaganja postupi po Rješenju Suda BiH S1 3 I 018901 15 I od 29. maja 2015. godine“.
6. Rješenjem Suda BiH broj S13 I 018901 15 I od 29. maja 2015. godine, u izvršnom predmetu apelanta kao povjerioca radi vraćanja apelanta na posao na osnovu izvršne isprave Presude Suda BiH broj S1 3 P 012860 13 P od 7. maja 2014. godine, koja je potvrđena Presudom Suda BiH broj S1 3 P 012860 14 Gž od 17. aprila 2015. godine, Vanjskotrgovinskoj komori Bosne i Hercegovine kao dužniku je određen naknadni rok od osam dana za ispunjenje nenovčane obaveze-povrata apelanta na posao. Istim rješenjem određeno je izricanje sudskih penala u visini od 300 KM za svaki dan zakašnjenja, od isteka naknadnog roka do povratka apelanta na posao. Odlučujući o apelantovom zahtjevu, Rješenjem Suda BiH broj S1 3 I 018901 15 I od 7. decembra 2015. godine određena je prinudna isplata sudskih penala. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 I 01901 17 Gž 4 od 2. avgusta 2017. godine uvažena je žalba Vanjskotrgovinske komore Bosne i Hercegovine protiv Rješenja Suda BiH broj S1 3 I 018901 15 I od 7. decembra 2015. godine i rješenje ukinuto, a odbačen kao nedopušten prijedlog apelanta za isplatu sudskih penala. U obrazloženju presude sud je naveo da je rok za podnošenje prijedloga za povrat na posao određen odredbama člana 210. Zakona o izvršnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine i iznosi 30 dana od dana kada je povjerilac stekao pravo da taj prijedlog podnese, a u konkretnom slučaju od pravosnažnosti izvršne isprave kojom je naloženo vraćanje na posao. Sud je naveo da je u konkretnom slučaju rok za dobrovoljno izvršenje pravosnažne presude, kojom je naloženo vraćanje apelanta na rad, istekao 9. maja 2015. godine, računajući od uručenja presude strankama, a da je prema odredbama člana 210. Zakona o izvršnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine rok od 30 dana za podnošenje prijedlog za povrat na rad istekao 8. juna 2015. godine, do kojeg datuma je i apelant mogao da traži isplatu sudskih penala. Kako je apelant propustio da u zakonskom roku od 30 dana prema odredbama člana 210. Zakona o izvršnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine podnese prijedlog za isplatu sudskih penala prijedlog je odbačen kao nedopušten.
7. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 210. Zakona o izvršnom postupku pred Sudom BiH („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 18/03), u propisanom roku podnese prijedlog za isplatu sudskih penala.
4. AP-3707/17
8. Haša Pleho (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Ešref Gracić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 5. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 109965 17 Gž 2 od 10. jula 2017. godine. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 109965 16 P 2 od 24. februara 2017. godine, u parničnom postupku radi utvrđenja i podjele bračne stečevine, odbačena je kao neuredna apelantičina tužba, jer apelantica nije na poziv suda uredila tužbu u smislu odredaba čl. 53. i 336. Zakona o parničnom postupku i dostavila je nadležnom sudu. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 P 109965 17 Gž 2 od 10. jula 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje.
9. Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da, u skladu sa odredbama čl. 53. i 336. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), na poziv suda dostavi urednu tužbu nadležnom sudu.
5. AP-3719/17
10. Vinko Mrakić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pala, kojeg zastupa Zoran Jovanović, advokat iz Pala, podnio je 1. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 14 0 U 002517 15 Uvp od 7. juna 2017. godine kojom je odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 14 0 U 002517 14 U od 30. oktobra 2014. godine. Rješenjem Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Fond) broj 20/004-14-30/13 od 13. maja 2013. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova žalba protiv Rješenja Kancelarije Istočno Sarajevo 20/053-02-252/13 od 4. aprila 2013. godine kojim je odbijen apelantov zahtjev za liječenje van Republike Srpske. Rješenjem Fonda broj 01/004-20-2837/13 od 27. juna 2014. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Fonda od 13. maja 2013. godine. Presudom Okružnog suda broj 14 0 U 002517 14 U od 30. oktobra 2014. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba protiv Rješenja Fonda od 27. juna 2014. godine.
11. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 215. Zakona o upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 13/02 do 50/10), u propisanom roku podnese žalbu nadležnom organu protiv Rješenja Kancelarije Istočno Sarajevo 20/053-02-252/13 od 4. aprila 2013. godine.
Spajanje predmeta
12. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1870/17. Apelacioni navodi
13. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Neki od apelanata pozvali su se i na povredu nekih drugih prava (npr. pravo na dom, nediskriminaciju, itd.), ali ove navode nisu posebno obrazlagali niti argumentovali.
14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
15. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
16. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.
17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. S obzirom na odluku Ustavnog suda u predmetu AP-3601/17, Ustavni sud ukazuje da nije potrebno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman