Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1944/17 („Eurošped“ d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 11. 10. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Troškovi postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1944/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-1944/17, rješavajući apelaciju „Eurošped“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Eurošped“ d.o.o. Sarajevo protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Mals 112211 17 Pž od 20. aprila 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. „Eurošped“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Senad Pizović, advokat iz Sarajeva, podnio je 18. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Mals 112211 17 Pž od 20. aprila 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, odbijena je apelantova žalba i potvrđena prvostepena odluka u pobijanom odbijajućem dijelu apelantovog zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka koji predstavljaju razliku između traženog i dosuđenog iznosa, te je odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
2. U konkretnom slučaju, prvostepenom odlukom, između ostalog, obavezan je tuženi („Jaksche Tehnology“ d.o.o. Laktaši) da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu, dok je apelantov zahtjev za naknadu troškova preko dosuđenog iznosa odbijen. Prvostepeni sud je naveo da je odbio apelantov zahtjev za naknadu na ime sastava obrazloženog podneska od 21. marta 2016. godine iz razloga što po ocjeni prvostepenog suda isti nije bio nužan za vođenje parnice, s obzirom da se radi o iznošenju pravnog stava o prirodi spornog odnosa koji je apelant mogao iznijeti i u konačnosti iznio u završnoj riječi.
3. U obrazloženju osporene odluke Viši privredni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud odbio apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka na ime sastava obrazloženog podneska od 21. marta 2016. godine, iz razloga što isti nije bio nužan za vođenje parnice i odnosi se na izjašnjenje na odgovor na tužbu, pa da je prvostepena odluka u tom djelu pravilna i zakonita. Viši privredni sud je konstatovao da s obzirom da žalbe parničnih stranaka nisu osnovane, da nisu osnovani ni njihovi zahtjevi za naknadu troškova žalbenog postupka.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu ovih prava apelant posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da ima pravo na troškova postupka na ime sastava obrazloženog podneska i za sastav odgovora na žalbu, jer je o tome u odluci broj AP-3310/14 od 27. oktobra 2015. godine, u identičnoj pravnoj stvari, Ustavni sud već zauzeo stav.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud, smatra da je sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Osim toga, Ustavni sud smatra da je neosnovano apelantovo pozivanje na odluku Ustavnog suda broj AP-3310/14 od 27. oktobra 2015. godine, budući da se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Naime, navedena odluka se odnosila na advokatske troškove odsustva iz kancelarije i troškove prevoza u slučaju kada stranku zastupa advokat koji obavlja svoju djelatnost van sjedište suda koji je mjesno nadležan u konkretnom postupku, a u konkretnom slučaju odbijen je zahtjev za naknadu troškova postupka za obrazloženi podnesak i odgovor na žalbu, jer isti po ocjeni redovnih sudova nisu bili neophodni za rješavanje konkretne pravne stvari. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman