Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1521/15 („IDEAL KOMPANI“ d.o.o. Banja Luka)

Odluka donesena 11. 10. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Kamata
  • Materijalna šteta
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1521/15

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1521/15, rješavajući apelaciju „Ideal Kompani“ d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija „Ideal Kompani“ d.o.o. Banja Luka.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na početak toka zakonske zatezne kamate.

Ukida se Presuda Višeg privrednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Ps 062185 14 Pž od 25. februara 2015. godine.

Predmet se vraća Višem privrednom sudu u Banjoj Luci koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Višem privrednom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Ideal Kompani“ d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Milorad Đukić, advokat iz Banje Luke, podnio je 1. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 062185 14 Pž od 25. februara 2015. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Višeg privrednog suda, Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i od tuženog „Nešković-osiguranje“ a.d. Bijeljina (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 12. maja 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Viši privredni sud i Okružni sud su 25. i 30. maja 2017. godine dostavili odgovor na apelaciju. Tuženi u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Presudom Okružnog suda broj 57 0 Ps 062 185 13 Ps 2 od 16. aprila 2014. godine obavezan je tuženi da apelantu (prvotužilac) na ime naknade štete prouzrokovane na putničkom vozilu, pobliže opisanom u izreci te presude, isplati iznos, također pobliže naveden u izreci te presude, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. juna 2008. godine kao dana nastanka štete pa do isplate, uz naknadu troškova postupka. Istom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužioca „Co.MDM“ d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: drugotužilac), kao i zahtjev za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa.

6. Okružni sud je naveo da je nakon provedenih dokaza pobliže navedenih u obrazloženju presude utvrdio da je 21. maja 2008. godine na dionici puta Banja Luka – Sarajevo došlo do saobraćajne nezgode u kojoj je nastala znatna šteta na apelantovom vozilu. Nadalje, Okružni sud je utvrdio da je drugotužilac bio ovlašteni prevoznik robe u unutrašnjem i međunarodnom transportu robe u drumskom saobraćaju i da se kod tuženog osigurao od odgovornosti prevoznika za štete na pošiljkama. Imajući u vidu sve provedene dokaze, Okružni sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju nastupio osigurani slučaj po izdatoj polisi, odnosno da je u smislu odredbi čl. 940, 941. i

262. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) apelantov tužbeni zahtjev osnovan.

7. Okružni sud je dosudio i kamatu na dosuđeni iznos štete počevši od 1. juna 2008. godine pa do isplate u smislu odredbe člana 277, a u vezi s članom 186. ZOO-a, kako je to apelant i zahtijevao, mada bi apelant imao pravo na kamatu od dana nastanka štete, tj. 21. maja 2008. godine.

8. Viši privredni sud je Presudom broj 57 0 Ps 062185 14 Pž od 25. februara 2015. godine uvažio žalbu tuženog i prvostepenu presudu preinačio u dijelu odluke o zakonskim kamatama, tako da je kamate dosudio na iznos glavnog duga počevši od 16. aprila 2014. godine pa do isplate, a u preostalom dijelu žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu. Viši privredni sud je ponovio činjenično utvrđenje i pravni stav prvostepenog suda, istakavši da je prvostepena presuda pravilna izuzev u dijelu odluke koji se odnosi na period od kada teku zakonske kamate. Naime, Viši privredni sud je ukazao na odredbu člana 186. ZOO-a kojom je propisano da se obaveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, međutim, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni navedene zakonske odredbe jer apelant nije dokazao kada je materijalna šteta otklonjena nego je visina štete utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka i deklarisana danom donošenja odluke (16. aprila 2014. godine) tako da je od tog dana (a ne od 1. juna 2008. godine) tuženi u obavezi da na utvrđeni iznos isplati kamatu u smislu odredbe iz člana 277. ZOO-a.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da je osporenom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističe da Viši privredni sud nije mogao prvostepenu presudu preinačiti u dijelu dosuđenih zakonskih zateznih kamata počevši od 1. juna 2008. godine pa do 16. aprila 2014. godine kao dana donošenja prvostepene presude, jer je šteta utvrđena na dan nastanka štete, tj. 21. maja 2008. godine, prema nalazu i mišljenju vještaka. Nadalje, apelant je naveo da je navedeni stav Višeg privrednog suda protivan i stavu Ustavnog suda iz više odluka (AP 1433/06 od 13. septembra 2007. godine i AP 2612/07 od 13. septembra 2007. godine i dr.). Naime, Ustavni sud je zauzeo stav da se zakonska zatezna kamata prilikom naknade materijalne štete dosuđuje od dana nastanka štete. Osim toga, apelant potražuje i naknadu nematerijalne štete od 3.000,00 KM zbog proizvoljne primjene materijalnog prava i odbijanja primjene stava Ustavnog suda iz više odluka. Imajući u vidu sve navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu prava na pravično suđenje, ukine presudu Višeg privrednog suda od 25. februara 2015. godine u dijelu kojim je odlučeno o zakonskim zateznim kamatama i potvrdi prvostepenu presudu Okružnog suda od 16. aprila 2014. godine.

II.Odgovor na apelaciju

10. Viši privredni sud je naveo da je neosnovanost apelacije sadržana u razlozima koji su navedeni u osporenoj presudi i faktički predstavljaju odgovor na apelantove navode koji nemaju potreban kapacitet da bi ubijedili Ustavni sud u njenu osnovanost.

11. Okružni sud je naveo da u konkretnom slučaju apelant osporava presudu Višeg privrednog suda u pogledu zakonskih zateznih kamata, odnosno u dijelu kojim je preinačena prvostepena presuda smatrajući da je Viši privredni sud donio proizvoljnu i nezakonitu odluku protivno stavu sudova u Republici Srpskoj, kao i odlukama Ustavnog suda. S obzirom na to da predmet apelacije nije osporavanje prvostepene presude, Okružni sud je istakao da ostaje pri datim navodima i razlozima navedenim u svojoj odluci, te smatra da su navodi iz apelacije neosnovani. V.Relevantni propisi

12. U Zakonu o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89; „Službeni list RBiH“ br. 2/92, 13/93 i 13/94, te „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93 i 3/96) relevantne odredbe glase:

Član 186.

Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

Član 189. stav 2.

(2) Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje šta drugo.

Član 277. stav 1.

(1) Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj saveznim zakonom.

VI.Dopustivost

13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 062185 14 Pž od 25. februara 2015. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 10. marta 2015. godine, a apelacija je podnesena 1. aprila 2015. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

17. Apelant pobija osporenu presudu u dijelu odluke o zakonskoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos materijalne štete, tvrdeći da je tom presudom prekršeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

20. Ustavni sud uočava da iz obrazloženja presude Okružnog suda slijedi da kamate na dosuđeni iznos materijalne štete teku od 1. juna 2008. godine pa do isplate, kako je to apelant i zahtijevao, iako apelant ima pravo na kamatu od dana nastanka štete, tj. 21. maja 2008. godine.

21. Ustavni sud dalje nalazi da je presudom Višeg privrednog suda navedena presuda preinačena u pogledu početka toka zakonske zatezne kamate. Iz obrazloženja ove presude proizilazi kako apelant nije dokazao kada je materijalna šteta otklonjena, nego je visina štete utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka i deklarisana danom donošenja odluke (16. aprila 2014. godine) to od tog dana (a ne od 1. juna 2008. godine) tuženi je u obavezi da na utvrđeni iznos isplati kamatu u smislu odredbe iz člana 277. ZOO-a.

22. Apelant smatra da je osporenom presudom Višeg privrednog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno stava tog suda da zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade na ime materijalne štete teče od dana donošenja prvostepene presude, odnosno u konkretnom slučaju od 16. aprila 2014. godine. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na to da je o pitanju početka roka za računanje zakonskih zateznih kamata pri određivanju naknade materijalne štete zauzeo stav još prije deset godina. Tako je o tom pitanju već raspravljao u nizu svojih odluka (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1433/06 od 13. septembra 2007. godine, stav 29, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 86/07, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1757/06 od 8. jula 2008. godine, stav 43, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 99/08, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3013/06 od 29. aprila 2009. godine, stav 89, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 50/09 i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 657/11 od 12. februara 2014. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenim odlukama je izraženo stanovište da se pri određivanju naknade materijalne štete zatezna kamata dosuđuje od dana nastanka štete, a ne od dana donošenja prvostepene presude.

23. Imajući u vidu ovakvo stanovište u vezi s tumačenjem relevantnih odredaba ZOO-a, koje su i u vrijeme donošenja osporene odluke, kao i ove odluke, u nepromijenjenom sadržaju i dalje na snazi, te da predmetna apelacija pokreće identično pitanje o kojem je već raspravljano u citiranim odlukama, Ustavni sud zaključuje da nema razloga da u konkretnom slučaju promijeni svoj stav. Stoga se, umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu apelantovih navoda, Ustavni sud u cijelosti poziva na stav iznesen u citiranim odlukama.

24. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je Viši privredni sud svojom odlukom povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosna i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u dijelu u kome je odlučeno o početku toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete.

Ostali navodi

25. S obzirom na zaključak u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode o povredi člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju osporenom presudom Višeg privrednog suda u dijelu kojim je odlučeno da na dosuđeni iznos naknade materijalne štete zakonska zatezna kamata počinje teći danom donošenja prvostepene presude, a ne danom nastanka te štete, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

27. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1521/15 („IDEAL KOMPANI“ d.o.o. Banja Luka) | Sudska praksa | Aktio