Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1383/17 (M. N.)

Odluka donesena 11. 10. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Nematerijalna šteta
  • Naknada štete
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1383/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-1383/17, rješavajući apelaciju Miodraga Novakovića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine–Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Miodrag Novaković protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 P 017818 15 Gž od 13. februara 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Miodrag Novaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kotor Varoši, kojeg zastupa Svetozar Ivetić, advokat iz Banjaluke, podnio je 10. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 P 017818 15 Gž od 13. februara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom žalba tuženog (KP „Bobas“ a.d. Kotor Varoš) je djelimično uvažena, prvostepena presuda preinačena u pobijanom dosuđujućem dijelu odluke o naknadi nematerijalne štete za fizičke bolove i pretrpljeni strah (stav I izreke), tako što je obavezan tuženi da apelantu na ime naknade nematerijalne štete za fizičke bolove isplati iznos od 2.000,00 KM umjesto ranije dosuđenog iznosa od 4.000,00 KM i za pretrpljeni strah iznos od 1.000,00 KM umjesto ranije dosuđenog iznosa od 2.500,00 KM, dok je u preostalom dosuđujućem dijelu odluke žalba tuženog odbijena i prvostepena presuda u tom dijelu potvrđena. Žalba apelanta je odbijena, presuda prvostepenog suda u pobijanom odbijajućem dijelu odluke o naknadi nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti (stav II izreke) potvrđena.

2. U obrazloženju osporene odluke, Okružni sud je naveo da je predmet spora zahtjev apelanta da mu tuženi na ime naknade nematerijalne štete isplati ukupno 21.500,00 KM i to zbog duševnih bolova za umanjenje životne aktivnosti iznos od 15.000,00 KM, za fizičke bolove iznos od 4.000,00 KM i za pretrpljeni strah iznos od 2.500,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja do isplate, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka. Okružni sud je naveo da na temelju činjenica koje su iznijele stranke i dokaza koji su provedeni u prvostepenom postupku utvrđeno je da je apelant kao radnik tuženog, zajedno-sa S.Ž., po nalogu, rukovodioca tehničke službe tuženog, na demontaži drvenog objekta u krugu preduzeća povrijeđen tako što ga je parče drveta, koje je cijepao, udarilo u desno oko nanjevši mu tešku tjelesnu povredu u regiji glave, da je tuženi sačinio izvještaj o povredi na poslu, da je apelant liječen od zadobijene povrede, čije posljedice i dalje osjeća, da je apelantu povodom povređivanja po osnovu kolektivnog osiguranja radnika od posljedica nesretnog slučaja isplaćena naknada. U vezi s tim, Okružni sud je naveo da je vještak medicinske struke-specijalista ortopedske hirurgije sa traumatologijom, u svom nalazu i mišljenju naveo da je povreda nastala djelovanjem tupe, jake mehaničke sile u regiji glave i da se kvalifikuje kao teška tjelesna povreda koja ostavlja posljedice invaliditeta na tijelu povrijeđenog. Okružni sud je naveo da cijeneći posljedice i procent umanjenja životne aktivnosti od 25%, te činjenicu da se radi o licu srednje starosne dobi koje je ograničeno sposobno za teže fizičke poslove i poslove u kojima se zahtijeva pažnja, pojačan sluh, vid i koncentracija, pravična novčana naknada za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, shodno odredbama 200. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) iznosi 13.000,00 KM. S obzirom da da je apelantu povodom povređivanja temeljem kolektivnog osiguranja radnika od posljedica nesretnog slučaja, isplaćena naknada u iznosu od 9.997,50 KM, Okružni sud je naveo da pravilno po tom osnovu apelantu dosuđen iznos od 3.002,50 KM. Takođe, Okružni sud je naveo da žalba tuženog osnovano ukazuje da su naknade za pretrpljene fizičke bolove i pretrpljeni strah previsoko određene. Okružni sud je naveo da su prema nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke navedene povrede imale za posljedicu kod apelanta bol jakog intenziteta u trajanju od pet dana (vrijeme poslije povređivanja, tokom započetog liječenja i ranog oporavka), srednjeg intenziteta u trajanju od osam nedjelja (vrijeme provedeno u daljem liječenju) i bol lakog intenziteta u trajanju od tri mjeseca, a javlja se i dalje u vidu glavobolja. Imajući u vidu navedeno, značaj povrijeđenog dobra i cilj kojem naknada služi, kao i ostale okolnosti slučaja, Okružni sud je naveo da apelantu po ovom osnovu pripada iznos od 1.000.00 KM i da taj iznos predstavlja adekvatnu novčanu satisfakciju za pretrpljene fizičke bolove. Nadalje, Okružni sud je naveo da odlučujući o naknadi nematerijalne štete za pretrpljeni strah, prvostepeni sud je utvrdio da je tužilac zbog predmetnog štetnog događaja trpio strah jakog intenziteta u trenutku povređivanja i neposredno do jednog dana (primarni strah), strah srednjeg intenziteta u trajanju od petnaest dana (sekundarni strah) tokom započetog liječenja i strah lakog intenziteta u trajanju od dva mjeseca, s tim da strah ima trajne posljedice na duševno zdravlje povrijeđenog (prema nalazima psihologa i psihijatra) i izražene su u manifestnom organskom poremećaju koji se i dalje liječi. Uzimajući u obzir intenzitet i trajanje straha kod apelanta, te kriterije za ocjenu visine adekvatne novčane satisfakcije propisane odredbom člana 200. ZOO i vladajuće sudske prakse, Okružni sud je zaključio da apelantu po ovom osnovu pripada iznos od 1.000,00 KM.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da sudovi nisu dali valjane razloge o odlučnim činjenicama, a da su dati razlozi nejasni i protivriječni izvedenim dokazima i da ocjena dokaza od strane drugostepenog suda nije pravilno i potpuno izvršena.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koje se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud, primjenjujući relevantne odredbe ZOO-a, u obrazloženju osporene odluke dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odlukaImajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1383/17 (M. N.) | Sudska praksa | Aktio