Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2062/17 (M.Z.)

Odluka donesena 11. 10. 2017.

Nema povrede
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2062/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-2062/17, rješavajući apelaciju M. Z., na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela M. Z.

protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 018439 13 U od 23. marta 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. M. Z. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 24. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 018439 13 U od 23. marta 2017. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin zahtjev za refundiranje novčanih sredstava lično uplaćenih za pružanje zdravstvene usluge kod privatne zdravstvene ustanove Bahceci health Services BH.

2. Kantonalni sud je u obrazloženju osporene odluke naveo da je apelantica 2012. godine nakon izvršenog procesa vantjelesne oplodnje-IVF, a shodno odredbama člana VII stav 11. d) Odluke o utvrđivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava-liječenje bračnog fertiliteta usluge vantjelesne oplodnje-IVF, koja je urađena na klinici Bahceci health Services BH, podnijela zahtjev nadležnom organu uprave za refundaciju sredstava i uz isti je dostavila potrebnu medicinsku dokumentaciju. S tim u vezi, Kantonalni sud je istakao da nije sporno da je tužiteljici od strane PZU Bahceci health Services BH pružena medicinska usluga vantjelesne oplodnje i da joj je ispostavljen fiskalni račun u iznosu od 4.586,00 KM. Međutim, prema stavu Kantonalnog suda, budući da PZU Bahceci health Services BH nije imala zaključen ugovor sa Kantonalnim zavodom zdravstvenog osiguranja o pružanju zdravstvene zaštite, a što ni sama apelantica ne osporava, to je stoga tužbu valjalo odbiti. U vezi sa navedenim, Kantonalni sud se pozvao na odredbe člana 37. Zakona o zdravstvenom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine kojim je propisano da se zdravstvena zaštita pruža osiguranim licima u zdravstvenim ustanovama i kod privatnih zdravstvenih radnika s kojima Kantonalni zavod zdravstvenog osiguranja zaključi ugovor o pružanju zdravstvene zaštite. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da je cijenio navode apelantice i njeno pozivanje na Odluku o utvrđivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava u dijelu bračnog fertiliteta, te je zaključio da nije sporno da je navedenom odlukom pod naslovom specijalističko-konsultativna zdravstvena zaštita pod stavom 11. tačka d. obuhvaćen bračni fertilitet, ali da ti navodi nisu od uticaja na konkretni slučaj, iz razloga što privatna zdravstvena ustanova u kojoj je apelantici pružena medicinska usluga vantjelesne oplodnje nije imala zaključen ugovor sa Kantonalnim zavodom zdravstvenog osiguranja o pružanju zdravstvene zaštite, te da stoga ne postoji mogućnost snošenja troškova od strane pomenutog zavoda koji je lično plaćen.

Apelacioni navodi

3. Iz navoda u predmetnoj apelaciji proizilazi da se apelantica žali da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Povredu ovih prava apelantica posebno ne obrazlaže osim što ističe da je pokretanjem predmetnog postupka „željela skrenuti pažnju na veoma izraženi problem bračnog steriliteta, dajući puno povjerenju sudu kao jedinoj instituciji koja ima instrumentarij i može svojim djelovanjem natjerati državne institucije da rade učinkovitije i djelotvornije, a sve u svrhu opstanka ove zajednice“. Osim toga, apelantica je ukazala na to da za razliku od Republike Srpske u kojoj se od 2010. godine u cjelosti finansiraju dva kompletna pokušaja vantjelesne oplodnje, Zavod za zdravstveno osiguranje Kantona Sarajevo uopće ne finansira niti jedan segment ove kompleksne problematike.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se pozvala u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Ustavni sud naročito ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2062/17 (M.Z.) | Sudska praksa | Aktio