Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2982/15 (S. V.)

Odluka donesena 11. 10. 2017.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Oduzimanje imovine
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2982/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine u predmetu broj AP-2982/15, rješavajući apelaciju Sekule Vujičića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) i članka 57. stavak (2) točka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sekule Vujičića podnesena zbog dugotrajnog dejstva privremene mjere oduzimanja putničkih motornih vozila koja je određena rješenjem Osnovnog suda u Gradišci rješenjem broj 72 0 K 036954 13 Kv od 31. listopada 2013.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Sekula Vujičić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, podnio je 15. lipnja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dugotrajnog dejstva privremene mjere oduzimanja putničkih motornih vozila, koja je određena rješenjem Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 72 0 K 036954 13 Kpp od 21. listopada 2013. godine, koje je potvrđeno rješenjem drugostupanjskog vijeća Osnovnog suda broj 72 0 K 036954 13 Kv od 31. listopada 2013. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 72 0 K 036954 13 Kpp od 21. listopada 2013. godine, djelomično je usvojen zahtjev Okružnog javnog tužiteljstva za donošenje privremene mjere oduzimanja apelantove imovine i to putničkih motornih vozila Mercedes Benz tip 211, vrijednost vozila 22.000,00 KM i BMW tip X6, vrijednost vozila 110.000,00 KM, detaljnije označenih u izreci rješenja. Također, navedenim rješenjem odbijen je zahtjev Okružnog javnog tužiteljstva za donošenje privremene mjere oduzimanja imovine V.V. odnosno vozila marke Smart i Volkswagen.

3. U obrazloženju rješenja navedeno je da je protiv apelantovog sina M.V. pokrenut istražni postupak zbog postojanja osnova sumnje da je počinio kazneno djelo zelenaštvo iz članka 254. Kaznenog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS). Uvidom u izvještaj o financijskoj istrazi od 19. rujna 2013. godine čiji je predmet utvrđivanje nepokretne i pokretne imovine za M.V. i članove njegove obitelji, Osnovni sud je, između ostalog, utvrdio da se predmetna vozila nalaze u vlasništvu apelanta. Analizom prihodovne strane utvrđeno je da M.V. nezaposlena osoba a da je u 2011. godini imao ostvaren dohodak poslije oporezivanja u iznosu od 311,92 KM, a njegova supruga V.V. (u odnosu na nju je odbijen zahtjev za oduzimanje drugih vozila) je zaposlena u „ŽU- ŽU" Gradiška d.o.o., sa mjesečnim primanjima od 400,00 do 450,00 KM. Apelant je korisnik mirovine kao i B.V. njegova supruga. Prema tome, imajući u vidu da se protiv M.V. vodi istraga radi produljenog kaznenog djela zelenaštva iz članka 245. stavak 2. KZ RS te da su financijskom istragom utvrđeni podaci i činjenice iz kojih je evidentno da je osumnjičeni M.V i članovi njegove obitelji stekli imovinu u vidu vozila, koja nije u razmjeri sa prijavljenim prihodima iz legalnog poslovanja, odnosno sa njihovim osobnim primanjima, Osnovni sud je na temelju uvida u priloženu dokumentaciju utvrdio da postoji osnov sumnje da je taj dio imovine, obzirom na vrijednost vozila, stečen izvršenjem kaznenih djela. S tim u vezi, Osnovni sud je imao u vidu i okolnost da je osumnjičeni vozilo BMW X6 oglasio na prodaju te da je to vozilo pronađeno na području Istočnog Sarajeva što jasno ukazuje na spremnost osumnjičenog da vozilo otuđi i na taj način onemogući kasnije oduzimanje ovog vozila. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je udovoljio prijedlogu tužiteljstva za donošenje privremene mjere oduzimanja predmetnih vozila.

4. Rješenjem drugostupanjskog vijeća Osnovnog suda broj 72 0 K 036954 13 Kv od 31. listopada 2013. godine, odbijena je kao neutemeljena apelantova žalba i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

5. Drugostupanjsko vijeće je u obrazloženju navelo da je sudac za prethodni postupak opravdano usvojio privremenu mjeru za oduzimanje imovine iz razloga što je ta imovina u većoj vrijednosti nerazmjerna u odnosu na prijavljene prihode iz legalnog poslovanja M.V. i sa njim povezanih osoba. Navodi žalbe da je apelant situirana osoba i da ima znatnu imovinu nisu potkrijepljeni dokazima. Naime, apelant je u žalbi naveo da u Foči ima preko 100 duluma zemlje, šume i šljivika od kojih ubire ogromne prihode, a kao dokaz je dostavio rješenje o nasljeđivanju iz kojega proizlazi samo da je naslijedio nekretnine. Uz rješenje nije dostavio prijepis posjedovnog lista iz kojeg bi se vidjelo kolika je površina zemljišta i o kojoj se kulturi radi kao ni uvjerenje poreske uprave o prihodima sa te zemlje, a u rješenju o nasljeđivanju vrijednost imovine je procijenjena na 20.000,00 KM. Za dokaz da apelantova supruga ima voćnjak od kojega ubire veliki prihod kao dokaz je dostavljeno samo rješenje o nasljeđivanju, iz kojeg proizlazi da je suvlasnički dio supruge B.V. 1/20, a ne vidi se o kojoj se površini radi, ni o kojoj klasi zemljišta. Također, apelant za navode da se ostvaruju ogromni prihodi od navedenih voćnjaka nije dostavio dokaz da je prijavio prihode koje ostvaruje niti da je za njih platio porez, a sumnju u osnovanost odluke suda o privremenom oduzimanju imovine nisu doveli ni apelantovi navodi da je prilikom pretresa pronađeno 100.000,00 KM u gotovini, jer za ovaj novac apelant također nije dostavio također nikakve dokaze o porijeklu, pogotovo imajući u vidu visinu mirovine njega i njegove supruge.

6. Naredbom od 27. studenog 2013. godine Osnovni sud je odredio da se oduzeta putnička motorna vozila predaju na upravljanje Agenciji za upravljanje oduzetom imovinom Republike Srpske, do nove odluke suda.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantov sin, osumnjičeni M.V. preminuo 10. listopada 2015. godine.

8. Apelant je 4. studenog 2015. godine podnio zahtjev za povrat privremeno oduzete imovine.

9. Osnovni sud je rješenjem 72 0 K 036954 15 Kpp2 od 31. prosinca 2015. godine odredio da se privremeno oduzeti predmeti-putnička motorna vozila, imaju vratiti apelantu kao vlasniku, te je naložio Agenciji za upravljanje oduzetom imovinom Republike Srpske da izvrši povrat oduzetih vozila.

10. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je odredbom članka 139. Zakona o kaznenom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP RS) propisano da će predmeti koji su privremeno oduzeti tijekom kaznenog postupka vratiti vlasniku, odnosno držatelju kada tijekom postupka postane očigledno da njihovo zadržavanje nije u skladu sa člankom 129. ZKP RS, a ne postoje razlozi za njihovo oduzimanje prema članku 385. ZKP RS. Okružno javno tužiteljstvo je dopisom od 22. prosinca 2015. godine obavijestilo Osnovni sud da je donijelo naredbu o obustavi istrage protiv M.V zbog kaznenog djela zelenaštvo iz članka 245. KZ RS jer je osumnjičeni umro, i da su u tome dopisu obavijestili sud da se i dalje vodi financijska istraga čiji predmet su privremeno oduzeta vozila. Međutim, Osnovni sud je istakao da iz navoda Okružnog javnog tužiteljstva ne proizlazi protiv kojih osoba se vodi financijska istraga i što je predmet istrage, pa ta okolnost ne može biti smetnja za povrat vozila apelantu. Stoga imajući u vidu da je u konkretnom slučaju obustavljena istraga protiv M.V., Osnovni sud je zaključio da nema zakonskog osnova za oduzimanje i zadržavanje apelantovih vozila ranije oduzetih prema rješenju od 18. listopada 2013. godine.

11. Okružno tužiteljstvo je 19. siječnja 2016. godine Osnovnom sudu podnijelo žalbu protiv navedenog rješenja i zahtjev za trajno oduzimanje imovine stečene izvršenjem kaznenog djela.

12. Rješenjem Osnovnog suda broj 72 0 K 036954 16 Kv2 od 8. travnja 2016. godine uvažena je žalba Okružnog tužiteljstva, rješenje od 31. prosinca 2015. godine je ukinuto i vraćeno sucu za prethodni postupak. U obrazloženju rješenja je, drugostupanjsko vijeće je navelo da je prije donošenja rješenja o vraćanju oduzetih predmeta bilo potrebno zakazati ročište na kojem bi se raspravile sve sporne činjenice, posebno u pogledu vođenja financijske istrage koju tužitelj navodi, a nakon toga bi bilo moguće donijeti pravilnu odluku kako o zahtjevu za vraćanje privremeno oduzetih predmeta-vozila tako i o zahtjevu tužitelja za trajno oduzimanje vozila.

13. Rješenjem Osnovnog suda broj 72 0 K 036954 15 Kpp 3 od 19. rujna 2016. godine, odbijen je kao neutemeljen zahtjev tužiteljstva za trajno oduzimanje imovine i istovremeno određeno da će se privremeno oduzeti predmeti – putnička motorna vozila vratiti apelantu. Osnovni sud je u obrazloženju naveo da je tijekom postupka proveo niz dokaza koji potvrđuju da su apelant i njegova supruga legalno imali znatne prihode iz obiteljskog voćnjaka, tvornice gajbi kao i imovine na području Općine Foča. Sud je u ovom dijelu prihvatio sve iskaze saslušanih svjedoka i nalaz vještaka poljoprivredne struke, koji su jasni i koncizni i međusobno se dopunjuju. Sud je prihvatio i dokaze prezentirane na pretresu koji se odnose na nasljedstvo apelantove supruge koja je naslijedila znatan iznos novca. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je zaključio da nema osnova za trajno oduzimanje apelantove imovine u smislu članka 28. Zakona o oduzimaju imovine stečene izvršenjem kaznenog djela, zbog čega je odlučio da se privremeno oduzeta vozila vrate apelantu kao njihovom vlasniku.

14. Rješenjem Okružnog suda broj 72 0 K 036954 16 Kž2 od 17. siječnja 2017. godine odbijena je kao neutemeljena žalba Okružnog javnog tužiteljstva.

15. Agencija za upravljanje oduzetom imovinom Republike Srpske je 15. ožujka 2017. godine apelantu vratila oduzeta vozila.

16. Apelant tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1. uz Europsku konvenciju. Apelant tvrdi da je Okružnom tužiteljstvu u više navrata dostavljao dokaze o imovini koju posjeduje i primanjima koja ostvaruje iz kojih je proizlazilo da sebi i svojoj obitelji može priuštiti automobile koji su od njega oduzeti. Također, apelant navodi da u konkretnom slučaju protiv njegovog sina nije bila podignuta optužnica te da se ne može govoriti o vezi između eventualnog činjenja kaznenog djela od strane njegovog sina i apelantove imovine. U svezi sa navedenim, apelant smatra da mu je postupanjem nadležnih organa, odnosno dugotrajnom istragom uskraćeno pravo na imovinu, da je zbog oduzetih vozila prinuđen da za potrebe svog domaćinstva angažira alternativni prijevoz čime mu se nanosi velika šteta. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da se usvoji apelacija, odredi naknada štete zbog dugotrajnog vođenja postupka u iznosu od 5.000,00 KM i naloži redovitim sudovima da se okonča postupak protiv apelanta i naloži povrat oduzetih vozila.

17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak 4. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

18. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

19. U konkretnom slučaju Ustavni sud nalazi da apelant ukazuje da mu je zbog dugotrajnog dejstva privremene mjere oduzimanja putničkih motornih povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu. Ustavni sud zapaža da je rješenjima donesenim tijekom postupka usvojen zahtjev Okružnog javnog tužiteljstva za donošenje privremene mjere oduzimanja apelantovih vozila, uz obrazloženje da iz rezultata financijske istrage proizlazi da su osumnjičeni M.V. (apelantov sin koji se sumnjičio da je počinio kazneno djelo zelenaštva) i članovi njegove obitelji stekli imovinu koja nije u razmjeri sa prijavljenim prihodima iz legalnog poslovanja, odnosno sa njihovim osobnim primanjima. Ustavni sud dalje zapaža da je apelant, nakon što je osumnjičeni M.V. preminuo 4. studenog 2015. godine podnio zahtjev za povrat privremeno oduzete imovine a da je Okružno javno tužiteljstvo 19. siječnja 2016. godine podnijelo zahtjev za trajno oduzimanje imovine, te da je Osnovni sud rješenjem od 19. rujna 2016. godine utvrdio da iz provedenih dokaza proizlazi da su apelant i njegova supruga legalno imali znatne prihode iz njihove imovine. Iz tih razloga Osnovni sud odbio je kao neutemeljen zahtjev Okružnog javnog tužiteljstva za trajno oduzimanje imovine i istovremeno odredio da će se privremeno oduzeta vozila vratiti apelantu kao njihovom vlasniku, što je i učinjeno 15. ožujka 2017. godine. Također, Ustavni sud zapaža da su se redoviti sudovi prilikom donošenja navedenih odluka pozvali na relevantne odredbe ZKP RS iz kojih proizlazi osnov za donošenje navedenih odluka, kao i da su redoviti sudovi dali zadovoljavajuće, jasne i potpune razloge za svoje odlučenje. Prema tome, imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radilo o mjeri privremenog karaktera, da se njome nije diralo apelantova u stečena prava na vozilima koja su privremeno oduzeta, da je oduzimanje izvršeno u javnom interesu i u cilju vođenja kaznenog postupka, te da su apelantu vozila vraćena nakon što je podnio zahtjev za vraćanje i dostavio relevantne dokaze o porijeklu svoje imovine kao i da je konačno odbijen i zahtjev Okružnog javnog tužiteljstva za trajno oduzimanje vozila, Ustavni sud nije mogao zaključiti da u konkretnom slučaju ne postoji ništa što bi ukazivalo da postoji kršenje ustavnih prava na koja se apelant pozvao.

20. Stoga, imajući u vidu stavove Europskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Europske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1. uz Europsku konvenciju, očigledno (prima facie) neutemeljeni.

21. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

22. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2982/15 (S. V.) | Sudska praksa | Aktio