Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1894/17 (F. M. i drugi)

Odluka donesena 11. 10. 2017.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1894/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-1894/17, rješavajući apelacije Fate Murgić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Fata Murgić zbog dužine trajanja postupka pred organima uprave u predmetu koji se odnosi na obustavu bespravne gradnje;

Lamija Smailović, Vahida Jerlagić, Melika Jerlagić, Omer Jerlagić i Lejla Hajrić zbog dužine trajanja postupka pred organima uprave u predmetu povrata izuzetih nekretnina;

Teufik Kovačević zbog dužine trajanja postupka pred organima uprave u predmetu cijepanje zemljišne parcele i S.P. zbog dužine trajanja postupka pred organima uprave u predmetu izdavanje odobrenja za građenje stambenog poslovnog objekta, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1894/17

1. Fata Murgić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, podnijela je 15. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred upravnim organima u predmetu koji se odnosi na obustavu bespravne gradnje. Apelantica je 2012. godine podnijela zahtjev Službi prostornog uređenja, komunalnih i stambenih poslova (u daljnjem tekstu: Služba) za inspekcijski nadzor bespravne gradnje pomoćnih objekata dvorišne ograde i garaže investitora S.S.. Rješenjem Službe broj 03/3-23/5-2797/12 od 9. oktobra 2012. godine naloženo je S.S. da obustavi daljnje građenje ograde-zida na zemljištu bliže označenom u rješenju i izvrši usklađivanje izvedenog stanja sa izdatom urbanističkom saglasnosti ili izvrši dopunu ili izmjenu i dopunu urbanističke saglasnosti za izgradnju ograde oko navedene parcele.

2. Iz stanja spisa proizlazi da je Služba obavijestila apelanticu da je u njenom predmetu broj 03/3-23/5-2797/12 u skladu sa odredbama člana 142. stav 1. Zakona o upravnom postupku donesen Zaključak od 9. januara 2017. godine o prekidu postupka do rješavanja prethodnog pitanja (tj. legalizacije pomoćnih objekata dvorišne ograde i garaže investitora), jer je investitor 23. novembra 2016. godine podnio zahtjev Službi za građenje, komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša Općine Velike Kladuša za legalizaciju pomoćnih objekata dvorišne ograde i garaže. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantica 26. januara 2017. godine podnijela zahtjev Službi za nastavak postupka u predmetu broj 03/3-23/5-2797/12 o kojem nije odlučeno.

2. AP-3320/17

3. Lamija Smailović, Vahida Jerlagić, Melika Jerlagić, Edina Jerlagić, Omer Jerlagić i Lejla Hajrić (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Nusret Kolašinac, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 4. avgusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred organima uprave u predmetu povrata izuzetih nekretnina. Apelanti su 14. maja 2004. godine podnijeli zahtjev Službi za geodetske, imovinsko pravne poslove i katastar nekretnina Općine Hadžići (u daljnjem tekstu: Služba) za povrat izuzetih nekretnina. Rješenjem Službe broj 05/1-31.2-1374/04 od 18. marta 2008. godine odbijen je zahtjev apelanata za povrat izuzetih nekretnina. Rješenjem Federalne uprave za geodetsko, imovinsko pravne poslove (u daljnjem tekstu: Uprava) poslove 05-31-2- 403/08 od 25. jula 2008. godine poništeno je Rješenje od 18. marta 2008. godine i predmet vraćen na ponovni postupak. U ponovnom postupku Služba je donijela Rješenja od 20. oktobra 2010. godine i 6. januara 2017. godine, koja su povodom žalbi apelanata Rješenjima Uprave od 20. decembra 2010. godine i 17. maja 2017. godine poništena i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje.

3. AP-3423/17

4. Teufik Kovačević (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Advokatska kancelarija Kebo & Guzin iz Mostara, podnio je 11. avgusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred organima uprave u predmetu cijepanje zemljišne parcele. Rješenjem Službe za urbanizam, imovinsko pravne poslove, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Novi Grad Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba) broj 04-30-3193/10 od 21. januara 2014. godine odbačen je zahtjev apelanta za cijepanje zemljišne parcele bliže označene u izreci rješenja, kao da nije ni podnesen. Rješenjem Uprave 05-30-2-234/14 od 3. juna 2014. godine poništen je Zaključak Službe od 21. januara 2014. godine i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje.

4. AP-3650/17

5. S. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Nusret Kolašinac, advokat iz Sarajeva, podnio je 30. avgusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred organima uprave u predmetu izdavanje odobrenja za građenje stambenog poslovnog objekta. Apelant je 2007. godine podnio zahtjev Službi za urbanizam i stambene poslove Općine Novi Grad Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba) za izdavanje naknadne urbanističke saglasnosti– legalizaciju izgrađenog stambeno poslovnog objekta. Rješenjem Službe broj 06-23-3133/07 od 8. aprila 2011. godine apelantu je data naknadna urbanistička saglasnost–legalizacija izgrađenog stambeno poslovnog objekta i u rješenju navedeno da urbanistička saglasnost prestaje da važi ukoliko apelant u roku od jedne godine od pravosnažnosti rješenja ne zatraži odobrenje za izmjenu urbanističko-tehničke dokumentacije. Apelant navodi da je 13. februara 2012. godine pokrenuo postupak pred Općinom Novi Grad Sarajevo za izdavanje odobrenja za građenje o kojem još nije odlučeno.

Spajanje predmeta

6. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1894/17. Apelacioni navodi

7. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Neki od apelanata navode povredu i nekih drugih prava (npr. pravo na djelotvoran pravni lijek i nediskriminacija) ali ta prava nisu posebno obrazlagali niti argumentovali.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. U vezi s navodima apelanata, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav 1. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05) propisano da "ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena". Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav 3. navedenog zakona propisano da "ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uvjetima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku".

11. Međutim, apelanti, kako to proizlazi iz činjeničnih stanja predmeta, nisu podnosili žalbe drugostepenom organu, odnosno nisu pokretali upravni spor pred nadležnim sudovima u smislu citiranih zakonskih odredaba. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.). Budući da su apelanti propustili da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrzaju postupak, te da na taj način stvore uslove da predmetni postupci bar u jednoj fazi budu razmatrani pred nadležnim sudovima, Ustavni sud smatra da apelanti nisu iscrpili pravne lijekove koji su im bili na raspolaganju.

12. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1894/17 (F. M. i drugi) | Sudska praksa | Aktio