Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3369/15 („ANYWAY FUTURE COLLECTION“ d.o.o. Banjaluka)

Odluka donesena 25. 10. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Kamata
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanski postupak
  • Izmakla dobit(dobitak)
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3369/15

Apelacija

Odluka o meritumu

25. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3369/15, rješavajući apelaciju „Anyway Future Collection d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 25. oktobra 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija „Anyway Future Collection“ d.o.o.

Banjaluka.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na početak toka zatezne kamate.

Ukida se Presuda Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 004594 15Pž od 12. maja 2015. godine u dijelu u kojem je odlučeno o početku toka zatezne kamate.

Predmet se vraća Sudu Bosne i Hercegovine koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Sudu Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Anyway Future Collection“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Svetozar Davidović, advokat iz Banjaluke, podnio je 6. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 3 P 004594 15Pž od 12. maja 2015. godine i S1 3 P 004594 14 P 2 od 29. decembra 2014. godine. Apelant je podneskom od 7. avgusta 2015. godine ispravio apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine, zakonskog zastupnika tužene Bosne i Hercegovine – Uprave za indirektno oporezivanje (u daljnjem tekstu: tužena), zatraženo je 13. septembra 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Sud BiH je 15. septembra 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju, a tužena 19. septembra 2017. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Presudom Suda BiH broj S1 3 P 004594 14 P 2 od 29. decembra 2014. godine obavezana je tužena da apelantu plati iznos od 50.700,00 KM na ime naknade štete zbog izgubljene dobiti, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 8. decembra 2014. godine pa do isplate i troškovima postupka u iznosu od 6.631,00 KM.

6. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da među parničnim strankama nije bilo sporno da je nadležni carinski organ (na osnovu potvrde od 24. oktobra 2004. godine) apelantu oduzeo robu (određena količina odjeće), da je apelant na navedenu robu platio pripadajuće dažbine i da je roba neupotrebljiva. Nadalje, navedeno je da je apelant opredjeljenim tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 50.700,00 KM na ime naknade materijalne štete, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24. oktobra 2004. godine. Sud BiH je istakao da se, prema mišljenju vještaka finansijske struke, potraživani iznos sastojao od apelantove izgubljene dobiti u situaciji da roba nije oduzeta, a prema prosječnim cijenama muških odijela i kaputa na tržištu na dan vještačenja, što je iznosilo 50.700,00 KM, i da je u navedenom konzumirana i obična šteta iz razloga što nije bilo parametara iz finansijske dokumentacije koja je uništena protekom roka od pet godina koliko se čuva računovodstvena dokumentacija. Navedeno mišljenje je Sud BiH prihvatio na osnovu člana 189 Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), gdje se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke i koja konzumira u sebi i običnu štetu i izmaklu dobit. Kako je tužena onemogućila mirno uživanje imovine apelantu oduzimanjem robe u vremenskom trajanju od deset godina i dva mjeseca, ocijenjeno je da je takvom radnjom tužene onemogućeno povećanje apelantove imovine za dosuđeni iznos od 50.700,00 KM i da apelantu, shodno članu 189 ZOO, pripada pravo na naknadu izmakle dobiti u navedenom iznosu. Stoga je Sud BiH na osnovu člana 154 stav 1, a u vezi sa članom 172 ZOO obavezao tuženu da apelantu nadoknadi štetu. Odluku o kamatama Sud BiH je donio na osnovu člana 277 ZOO, s tim što je kamatu računao od dana njenog utvrđenja, kad je materijalna šteta i određena danom vještačenja, i dosudio kamatu od 8. decembra 2014. godine kao dana kada je utvrđena visina štete.

7. Sud BiH je u drugostepenom vijeću Presudom broj S1 3 P 004594 15Pž od 12. maja 2015. godine odbio žalbe apelanta i tužene, te potvrdio prvostepenu presudu.

8. U obrazloženju presude Sud BiH je ocijenio da je prvostepeni sud na osnovu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno zaključio da je tužena odgovorna za oduzetu robu koja je nepravilnim skladištenjem, usljed proteka dužeg vremenskog perioda (više od 10 godina), demodirana, kao i zbog nedostatka dijela robe (ne odgovara količinski onom stanju koje je utvrđeno u potvrdi o oduzimanju), nastupila šteta za apelanta koju je tužena prema odredbi člana 172 ZOO dužna da naknadi. Sud BiH je zaključio da je apelant neosnovano žalbom ukazivao na pogrešnu primjenu materijalnog prava u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata. S tim u vezi, obrazložio je da je tačno da je odredbom člana 186 ZOO propisano da se obaveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Međutim, prema mišljenju Suda BiH, u konkretnom slučaju šteta je obračunata prema cijenama u vrijeme davanja nalaza vještaka, a ne na dan nastanka štete, pa dospijeće štete u ovom slučaju je od 8. decembra 2014. godine, tj. od dana kada je visina štete utvrđena. IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

9. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u načinu na koji su sudovi utvrdili vrijeme računanja zakonske zatezne kamate. Apelant smatra da su sudovi trebali dosuditi zakonsku zateznu kamatu računajući od momenta nastanke štete, tj. od 24. oktobra 2004. godine, a najkasnije od dana podnošenja tužbe, tj. od 27. novembra 2008. godine pa sve do isplate.

b) Odgovor na apelaciju

10. Sud BiH navodi da je izmakla dobit utvrđena na dan davanja nalaza vještaka jer se radilo o naknadi štete na koju se primjenjuju odredbe ZOO, a u ovom slučaju pravilno je primijenjena odredba člana 189 ZOO. Dalje navodi da je tačno da je odredbom člana 186 ZOO propisano da se obaveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, ali da je u konkretnom slučaju šteta obračunata prema cijenama u vrijeme davanja nalaza vještaka, a ne na dan nastanka štete, pa je dospijeće štete u ovom slučaju od 8. decembra 2014. godine, tj. od dana kada je visina štete utvrđena. Ističe da je u osporenoj odluci jasno obrazloženo da je obim ove naknade poznat tek kada na pravno obavezujući način bude izražen brojem novčanih jedinica, slijedom čega ni zatezna kamata prema članu 277 ZOO ne može teći dok taj broj novčanih jedinica nije određen, budući da su tada ispunjeni svi uslovi za tu posljedicu dužnikove docnje. Stoga, prema mišljenju Suda BiH, apelantu nisu pripadale kamate od dana podnošenja tužbe, odnosno od dana nastanka štete, nego od dana utvrđenja visine naknade materijalne štete (prema nalazu vještaka), u skladu s odredbom člana 394 ZOO. Sud BiH smatra da osporenom presudom nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje i imovinu, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

11. Tužena smatra da je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo. Ističe da u konkretnoj pravnoj stvari nije došlo do povrede prava i sloboda zagarantovanih Evropskom konvencijom i odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, niti je apelantu uskraćeno pravo na pristup sudovima u Bosni i Hercegovini.

V.Relevantni propisi

12. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te „Službeni list RBiH“ br. 2/92, 13/93 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi: Član 186.

Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

Član 277.

Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom.

VI.Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Suda BiH broj S1 3 P 004594 15Pž od 12. maja 2015. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantov punomoćnik je primio 3. juna 2015. godine, a apelacija je podnesena 6. jula 2015. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

17. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama, u dijelu koji se odnosio na odluku o zakonskoj zateznoj kamati, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

18. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

19. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

20. Ustavni sud konstatuje da se postupak u konkretnom slučaju odnosio na naknadu štete zbog izgubljene dobiti, dakle na predmet građanskopravne prirode, iz čega proizlazi da apelant u predmetnom postupku uživa garancije člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije.

21. Ustavni sud zapaža da je apelant u apelaciji naveo da su njegova ustavna prava povrijeđena odlukom Suda BiH u pogledu dosuđenja zakonske zatezne kamate. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31 Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Shodno navedenom, Ustavni sud će razmotriti samo apelantove navode da je Sud BiH nepravilno odredio datum od kojeg su mu dosuđene zakonske zatezne kamate, odnosno da su redovni sudovi pri donošenju svojih odluka proizvoljno primijenili materijalno pravo. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

22. Ustavni sud se, dakle, prema navedenom stavu, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26) upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje). Imajući u vidu navedeno i navode iz apelacije, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati da li su osporene odluke zasnovane na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

23. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na to da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više navrata rješavao slično činjenično i pravno pitanje (vidi, npr. odluke Ustavnog suda br. AP 468/08 od 28. aprila 2010. godine i AP 1177/07 od 14. oktobra 2009. godine, obje dostupne na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je u navedenim odlukama, rješavajući pitanje koje se takođe odnosilo na početak toka zatezne kamate kod naknade materijalne štete, zaključio da su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe ZOO kada su utvrdili da apelantima u tim predmetima pripada zatezna kamata od dana presuđivanja. Ustavni sud je u Odluci broj AP 1177/07 naveo: „Ustavni sud zaključuje da Vrhovni sud nije uzeo u obzir odredbe čl. 186 i 277 Zakona o obligacionim odnosima iz kojih proizlazi da se pri određivanju materijalne štete zatezna kamata dosuđuje od dana nastanka štete, a ne od dana donošenja prvostepene presude (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1433/06 od 13. septembra 2007. godine, stav 29, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 86/07). Prema mišljenju Ustavnog suda, stav Vrhovnog suda o početku isplate zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete je proizvoljan, naročito uzimajući u obzir odredbe čl. 186 i 277 Zakona o obligacionim odnosima. Naime, iz tih odredaba, kako je već Ustavni sud utvrdio, proizlazi da se pri određivanju materijalne štete zatezna kamata dosuđuje od dana nastanka štete, a ne od dana presuđenja, kako je odlučio Vrhovni sud. (...).“ Isti stav Ustavni sud je iskazao i u Odluci broj AP 468/08 pozivajući se na više odluka Ustavnog suda u kojima je isti stav, a koje su navedene u Odluci broj AP 468/08.

24. S obzirom na to da su u konkretnom slučaju redovni sudovi utvrdili da apelantu pripada pravo na zakonske zatezne kamate od dana utvrđenja materijalne štete (dana vještačenja), a ne od dana nastanka materijalne štete, Ustavni sud smatra da se navedeni stav iskazan u odlukama br. AP 468/08 i AP 1177/07 može primijeniti i na konkretan slučaj, te se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu početka toka zateznih kamata poziva na obrazloženja koja su navedena u odlukama br. AP 468/08 i AP 1177/07. Zbog navedenog, Ustavni sud smatra da su osnovani apelantovi navodi o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na početak toka zateznih kamata, te da su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe čl. 186 i 277 ZOO.

25. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u pogledu početka toka zatezne kamate. Pravo na imovinu

26. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na to da apelant smatra da mu je i ovo pravo prekršeno zbog proizvoljne primjene prava prilikom utvrđivanja početka toka zatezne kamate, te imajući u vidu elaboraciju iz prethodnih tačaka ove odluke, Ustavni sud smatra da nema potrebe da posebno razmatra kršenje ovog prava.

VIII.Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na utvrđeni početak toka zatezne kamate kada su redovni sudovi prilikom određivanja materijalne štete zateznu kamatu dosudili od dana kada je visina štete utvrđena umjesto od dana nastanka štete, a kako je to regulisano relevantnim zakonskim odredbama.

28. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3369/15 („ANYWAY FUTURE COLLECTION“ d.o.o… | Sudska praksa | Aktio