Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1073/17 (A. H., N. M., E. B., A. P., M. Z., V. M., Z. B. i E. H.)

Odluka donesena 25. 10. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1073/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-1073/17, rješavajući apelaciju Amira Handžića i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Amir Handžić, Nada Marušić, Enes Bekrija, Adnan Pajević, Mustafa Zijadić, Vekaz Mujić, Zema Bašić i Eldina Handžić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 137423 15 Rev od 18. decembra 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Amir Handžić, Nada Marušić, Enes Bekrija, Adnan Pajević, Mustafa Zijadić, Vekaz Mujić, Zema Bašić i Eldina Handžić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Admir Đulić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 23. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 137423 15 Rev od 18. decembra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kao tužitelja kojim su tražili da im tuženi Sberbank BH d.d. Sarajevo (pravni sljednik Volksbank BH d.d. Sarajevo) za precizirani vremenski period isplati štetu u pojedinačno navedenim novčanim iznosima.

2. U obrazloženju osporene odluke se navodi, između ostalog, da predmetnom tužbom apelanti kao tužitelji potražuju naknadu štete zbog povećanja mjesečnih anuiteta otplate kredita nastalih povećanjem kamatne stope iz ugovora o kreditu. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da iz činjeničnih utvrđenja nižestepenih sudova proizilazi da su apelanti (tužitelji) zaključili pojedinačno sa tuženim ugovore o potrošačkom kreditu, kojim je u članu 2. ugovorena promjenljiva kamatna stopa po svim potraživanjima iz ugovora, koja je u momentu zaključivanja ugovora iznosila 6,89% godišnje i naplaćivala se kroz redovne mjesečne anuitete. Dalje je navedeno da je u toku otplate kredita došlo do opšteg trenda rasta kamatnih stopa na financijskom tržištu, pa je tuženi apelantima poslao pismene obavijesti o izmjeni kamatnih stopa na kredite na iznos od 8,39 %, u skladu s klauzulom o promjenljivosti kamatne stope, koja je obračunata od 1. avgusta 2008. godine i uzrokovala povećanje mjesečnih anuiteta otplate kredita. Vrhovni sud je dalje u obrazloženju ukazao da je odredbama člana 2. stav 1. zaključenih Ugovora o kreditu ugovorena promjenljiva kamatna stopa po svim potraživanjima iz ovog ugovora, koja u momentu zaključenja ugovora iznosi 6,89 % godišnje i naplaćuje se kroz redovne mjesečne rate, a članom 17. Ugovora o kreditu propisano je da za sve što nije regulisano ovim ugovorima važe odredbe akata poslovne politike banke, važećih zakonskih propisa iz oblasti finansijskog poslovanja i Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Vrhovni sud je također, ukazao da prema članu 10. Odluke o jedinstvenom načinu obračuna i iskazivanja efektivne kamatne stope na kredite i depozite (u daljnjem tekstu: Odluka) tužene propisano je da ako se efektivna kamatna stopa promijeni zbog promjene elemenata na osnovu kojih se izračunava, banka i MKO su dužne o toj promjeni pismeno obavijestiti klijenta i to prije početka primjene promijenjene efektivne kamatne stope. Vrhovni sud dalje ukazuje i na član 11. Odluke koji propisuje da metodologiju za izračunavanje efektivne kamatne stope na kredite i depozite, te minimalan sadržaj otplatnog plana propisuje direktor Agencije za bankarstvo Bosne i Hercegovine uputstvom za primjenu ove odluke. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je naveo da iz činjeničnih utvrđenja nižestepenih sudova proizilazi da je banka, nakon što je došlo do rasta kamatnih stopa na finansijskom tržištu, pismeno obavijestila svoje klijente o promjeni kamatne stope i anuiteta i dostavila im novi otplatni plan kredita za preostali period, te je prema tome postupila u skladu sa članom 10. Odluke i drugim aktima banke čija primjena je ugovorena. Vrhovni sud je naveo da je prihvatio kao pravilan pravni zaključak prvostepenog suda da je postupanje tužene bilo u skladu sa ugovorom, moralom i dobrim poslovnim običajima (čl. 17. ZOO).

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava iz člana

23. Opće deklaracije o ljudskim pravima. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatraju da je u odluci koju su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge u pogledu primjene relevantnih odredaba ZOO-a i Odluke na predmetnu situaciju, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvaju, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvaju, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1073/17 (A. H., N. M., E. B., A. P., M… | Sudska praksa | Aktio