Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2470/17 (D. S.)

Odluka donesena 25. 10. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2470/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-2470/17, rješavajući apelaciju Danijela Simića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Danijel Simić protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 78 0 P 016425 17 Gž od 18. aprila 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Danijel Simić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Siniša Mikić, advokat iz Doboja, podnio je 15. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 P 016425 17 Gž od 18. aprila 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom obavezani su tuženi (Biro zelene karte u BiH i S. L.) da apelantu na ime naknade štete solidarno isplate određeni novčani iznos, dok je preko dosuđenog iznosa apelantov tužbeni zahtjev odbijen.

2. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da apelant u žalbi ističe da je na pripremnom ročištu predložio da se u dokaznom postupku čita nalaz i mišljenje vještaka saobraćajne struke C. L. ali da taj prijedlog prvostepeni sud nije prihvatio, niti je obrazložio zbog čega nije prihvatio taj prijedlog. U vezi s tim, Okružni sud je naveo da je na pripremnom ročištu apelant, pored ostalih dokaza, predložio čitanje nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke C. L. na okolnosti visine štete koja je nastala na apelantovom vozilu u saobraćajnoj nezgodi, te da je na istom ročištu predložio i vještačenje po vještaku mašinske struke na okolnosti visine predmetne štete, s tim da vještak procjenu štete izvrši na osnovu materijalnih dokaza u spisu suda, te dokaza koje posjeduje apelant. Okružni sud je ukazao da iz rješenja o određivanju dokaza koji će se izvoditi na glavnoj raspravi proizlazi da prvostepeni sud nije usvojio izvođenje dokaza čitanjem nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke, niti da vještak mašinske struke izvrši procjenu štete nastale na apelantovom vozilu na osnovu materijalnih dokaza koji se nalaze kod apelanta, pa da proizlazi da je prvostepeni sud odbio izvođenje tih dokaza, bez obzira što o tome nije formalno donio procesno rješenje. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud, kod činjenice da je apelant predložio vještačenje po vještaku mašinske struke na okolnost visine predmetne štete, a da se tuženi protivio izvođenju dokaza čitanjem nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke C. L. na istu okolnost (iz razloga što nalaz nije sačinio vještak odgovarajuće struke), pravilno postupio kada je prihvatio samo izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku mašinske struke. Takođe, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odredio da vještak mašinske struke utvrdi visinu štete na apelantovom vozilu na temelju materijalnih dokaza u spisu, a ne dokaza koje posjeduje apelant, budući da apelant nije predlagao da se ti dokazi ulože u sudski spis i da se pročitaju na glavnoj raspravi. Okružni sud je ukazao da, dakle, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostepeni sud nije prihvatio izvođenje dokaza čitanjem nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke iz razloga što je navedeni vještak sačinio nalaz i mišljenje na apelantov zahtjev i zbog toga što navedeni vještak nije mjerodavan da utvrđuje visinu štete. Okružni sud je konstatovao da je vještak mašinske struke prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio zapisnik o uviđaju od 17. avgusta 2011. godine, koji su na mjestu saobraćajne nezgode sačinili ovlašteni radnici Policijska stanica za bezbjednost saobraćaja, koji, po ocjeni Okružnog suda, sadrži dovoljno podataka na temelju kojih je vještak mašinske struke mogao procijeniti štetu nastalu na apelantovom vozilu, s obzirom da je zapisnik sadržavao podatke šta je na apelantovom vozilu bilo oštećeno, a apelant nije osporio podatke sadržane u toj ispravi niti njenu autentičnost. Okružni sud je konstatovao da je uz dopunu žalbe apelant dostavio rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske od 11. decembra 2004. godine, u prilog tome da nalaz i mišljenje vještaka izvršen po nalogu suda i po zahtjevu tužioca imaju isti značaj. Okružni sud je ukazao da se pravni stav izražen u tom rješenju ne može primijeniti u konkretnom slučaju, jer se u konkretnom slučaju ne radi o nalazima vještaka iste struke (vještaci nisu iste stručne spreme).

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi, u suštini, da ga je u konkretnom slučaju sud onemogućio u izvođenju dokaza i to posebno nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke, te da su stoga odluke sudova u konkretnom slučaju nepravilne i nezakonite.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. U konkretnom slučaju, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Ovo osobito imajući u vidu da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u žalbi protiv prvostepene presude, a koje navode je razmotrio Okružni sud prilikom donošenja odluke o žalbi, te jasno i detaljno objasnio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2470/17 (D. S.) | Sudska praksa | Aktio